Kada biste nogometni puk prije tri-četiri godine upitali tko je najbolji stoper na svijetu, odgovor koji bi prevladavao vrlo bi vjerojatno bio – Virgil van Dijk. Postojao je konsenzus da je Nizozemac najbolji branič svijeta, a kako i ne bi, kada je samo svojim dolaskom Liverpool podigao do nebeskih visina, osvojio svaki mogući trofej i bio drugi u poretku za zlatnu loptu, gdje mu je Leo Messi pobjegao za svega sedam glasova.
Kada biste nogometni puk upitali isto pitanje za vrijeme prošle nogometne sezone, odgovori bi se osjetno razlikovali. Razlog su definitivno sjajne partije drugih stopera, poput Rúben Diasa, Williama Salibe, Ronalda Araúja, Antonija Rüdigera, Kim Min-jaeja i mnogih drugih, ali razlog je i očit pad u formi Virgila van Dijka, koji prošle sezone jednostavno nije sličio na sebe.
Ipak, nitko od navedenih stopera nije imao dominantan vrhunac karijere kao što je imao van Dijk. Osim navedenog drugog mjesta i svih ekipnih trofeja, osvojio je i UEFA nagradu za igrača godine, bio je igrač sezone u Premier ligi, igrač sezone Liverpoola i konstantan član najboljih jedanaestorki.
Čak i kada nagrade stavimo po strani, cijeli stil igre Nizozemca pokazivao je neviđen nivo dominacije. Visina od 193 centimetra i težina od 92 kilograma činile su savršenu konstituciju za stopera, a bez obzira na te mjere, van Dijk je bio nevjerojatno brz i okretan. Dovoljno je istaknuti podatak da je u sezoni Lige prvaka 2018/19 imao zabilježen najbrži trk od svih igrača s 34,5 kilometra na sat, a iza sebe je ostavio Kylea Walkera, Leroyja Sanéa, Garetha Balea i mnoge druge. U zraku je bio praktički nepobjediv, u duelima na tlu siguran, u postavljanju fantastičan, a u igri nogom neprocjenjiv za momčad.
Nakon nekog vremena, javnost je počela stvarati dojam kao da je van Dijk nepobjediv; konstantno se potencirao podatak da ga nitko u 50 utakmica u nizu u Premier ligi nije uspio predriblati. Od te popularne činjenice postoje brojne metrike koje puno bolje pokazuju razinu igre braniča, no one možda nisu toliko zvučne. Sa svim silnim uspjesima, došla su i nevjerojatno visoka očekivanja. Virgil van Dijk je održavao svoj prepoznatljivi tempo od dolaska u Liverpool (iako je u Southamptonu također igrao fantastično, što je često zanemareno) početkom 2018. pa do kobne ozljede u listopadu 2020. godine.
U dobro znanom duelu s vratarom Evertona, Jordanom Pickfordom, van Dijk je doživio puknuće prednjih križnih ligamenata i na samom početku natjecanja, sezona je za njega bila u potpunosti gotova. U njegovom izostanku vidjelo se koliko on znači Redsima jer je igranje iznimno visoke linije bez njega (a kasnije i bez Joëla Matipa i Joea Gomeza) bilo ravno ruskom ruletu. Ipak, Liverpool se nekako uspio dočepati Lige prvaka (ponajviše zahvaljujući nevjerojatnom golu Alissona u nadoknadi), a te je sezone došao i povratak Nizozemca.
U toj sezoni su se vidjele neke fizičke manjkavosti poslije ozljede, što se osobito osjećalo na manjku brzine i generalnom dojmu da van Dijk izbjegava snažan fizički kontakt. Na svom vrhuncu, u prosjeku je imao oko 6,4 duela po utakmici, dok je na toj sezoni pao na 4,3. Jürgen Klopp se tomu prilagodio i Liverpool je počeo igrati jednu od najrigoroznijih zamki za zaleđe, kojom je rukovodio, naravno, van Dijk. Te sezone uspjeli su nevjerojatna 144 puta uhvatiti protivnike u zaleđu i u tom elementu igre Nizozemac je djelovao sjajno. Iako ta sezona nije bila na razini njegovog blistavog vrhunca, opet je bio odličan i s Liverpoolom je do samog kraja ostao u borbi za sva četiri trofeja, da bi se na kraju morao zadovoljiti s dva kupa.
U sezoni 2022/23 stvari su se promijenile. Već u prvom kolu napravio je atipičnu grešku, kada je skrivio jedanaesterac na Aleksandru Mitroviću, a blijede su se partije ponavljale. Iako u globalu ta sezona nije bila loša za stopera, za van Dijkove standarde jednostavno jest. Na društvenim mrežama je postao predmet izrugivanja nakon par pogrešaka i koliko god je igrao ispod svoje razine, toliko je bio kolateralna žrtva katastrofalnog Liverpoola. S gotovo pa nepostojećom sredinom i potpuno nekoordiniranim pritiskom, Liverpoolova četvorka bi se često našla sama čuvajući 50 metara iza leđa od nekoliko protivničkih igrača. To je situacija u koju se niti jedan stoper na svijetu ne želi konstantno dovoditi, a to je za njega bila surova realnost. Nakon loše sezone postavljalo se logično pitanje – hoće li se van Dijk ikad vratiti na svoju razinu?
I dok je pad djelovao neizbježno, u ovoj sezoni je branič pokazao nešto potpuno drugo i u 17 utakmica za Redse dosad, izgleda kao najbolja verzija sebe. Otkad mu je Klopp uručio kapetansku vrpcu, van Dijk je procvjetao. Naravno, veliku ulogu igra činjenica da sada ispred sebe ima osvježenu i agresivnu sredinu, ali njegove individualne brojke govore same za sebe.
Na gornjem grafu je na x-osi prikazan ukupan broj osvojenih duela (i na tlu i u zraku, prilagođeno na 90 minuta), dok je na y-osi prikazan postotak osvojenih duela. Liverpoolov kapetan nalazi se u gornjem desnom kutu. U prosjeku ima 6,7 osvojenih duela s postotkom uspješnosti od 77%, što su elitne brojke. Jedini blizu njegovom postotku su Nathan Aké i Ezri Konsa, no oni ipak ulaze u manje duela. S druge strane, jedini stoper koji ulazi u više duela od van Dijka je klupski mu kolega Ibrahima Konaté, što prilično dobro oslikava prirodu njihova partnerstva. Francuz je proaktivan, agresivan, dok je Nizozemac nešto staloženiji i uglavnom posljednja crta obrane (ne računajući, naravno, Alissona).
Na grafu su prikazani još neki od najboljih stopera lige i u oko odmah upadaju loši učinci Rúbena Diasa i Williama Salibe. Iako Portugalac ove sezone ne igra na svom nivou, ovakve brojke nipošto ne pokazuju cijelo stanje stvari. City i Arsenal igraju dominantniji nogomet od Liverpoola i suočeni su s manje protivničkih napada i direktnih duela. Stoperi u njihovom sustavu imat će puno manje duela od, recimo, bočnih igrača i njihove će se vrijednosti ponajprije očitati kroz igru u posjedu, upravljanjem zadnjom linijom i ostalim kvalitetama koje ovaj graf ne prikazuje. Ipak, kada netko osvaja toliko duela u tako visokom postotku, jasno je da igrač nešto radi jako dobro.
Ako zagrebemo po brojkama i dublje od samih duela, dolazimo do sljedećih podataka. Po Sofascoreu, FutMobu i WhoScoredu Nizozemac je uvjerljivo najbolje ocijenjen stoper u ligi. Nadalje, od 15 odigranih kola, kapetan Redsa je bio u momčadi kola Sofascorea čak sedam puta. Upisao je pogodak i dvije asistencije, po utakmici ima 1,5 presijecanja i isto toliko klizećih startova, dok niti jedan put nije predriblan, niti je njegova greška zasad dovela do udarca ili pogotka. Njegova jedina greška bio je izravni crveni karton protiv Newcastlea, no osim tog trenutka, van Dijk je pokazao briljantne partije kroz sezonu.
Uzmimo za primjer situaciju protiv Sheffield Uniteda. U njemu svojstvenoj situaciji, pri branjenju tranzicije na širokom prostoru, lagano se povlači prema svom golu i tijelo orijentira tako da protivničkog igrača navlači na udarac iz nezgodnog kuta. Kada ga je doveo u situaciju koju je htio, tada izlijeće u blok i zaustavlja potencijalno opasan napad. Takve situacije smo s njim vidjeli već mnoštvo puta kada je zaustavljao igrače poput Heung-min Sona i Kyliana Mbappéa i ovom je sekvencom neodoljivo podsjetio na to razdoblje.
Dio u igri koji je često previđen kod stopera jest igra u posjedu. Važnost van Dijka u Liverpoolovom otvaranju igre je neprocjenjiva. Iako je svoju ulogu blago promijenio te sada uglavnom započinje kao centralni stoper jer se Trent Alexander-Arnold uvlači u vezu, njegove su vještine s loptom ostale krucijalne. Uostalom, koliko je dobar u igri nogom znaju i navijači Liverpoola, pa nije slučajno da su u pjesmi posvećenoj kapetanu (u sjajnoj obradi hita Dirty Old Town benda The Pogues) to naglasili.
He’s our centre-half,
He’s our number four,
Watch him defend,
And we watch him score,
He’ll pass the ball,
Calm as you like,
He’s Virgil van Dijk, He’s Virgil van Dijk…
Virgil van Dijk Song
Za protivnike je postalo neizbježno da će Nizozemac barem jednom u utakmici poslati svoju dijagonalu desnom nogom prema Mohamedu Salahu na krilu, pritom izgledajući kao da to radi u najjednostavnijem mogućem stilu. Upravo su njegove duge lopte forte u izgradnji napada, preko kojih samo jednim dodavanjem dvije protivničke linije mogu biti izbačene. Utjecaj u posjedu dobro prikazuje donji graf.
Briljantne partije preslikale su se i na reprezentativni dres. Nizozemski mu punditi (osobito Marco van Basten) zamjeraju manjak liderskih sposobnosti i preuzimanja igre u svoje ruke. I njima je dokazao suprotno kada je u ključnoj utakmici protiv Grčke preuzeo jedanaesterac i zabio za pobjedu u 93. minuti.
To je priča njegove sezone. Tiho, ali sigurno je vratio svoj tron u ligi i sjajnim partijama podsjetio na svoj vrhunac. Sezona je još jako duga, no Nizozemac je kapetanski preuzeo odgovornost i otklonio mišljenja o svom igračkom padu. Liverpool je možda ranije nego što se očekivalo opet postao konkurentan, a glavna uzdanica nove ekipe iskusni je Virgil van Dijk.
