Da je škotski nogomet živopisno mjesto koje obiluje nesvakidašnjim ličnostima naučili smo još na primjeru Paula McGowana. Današnji protagonist od njega je bio znatno talentiraniji. Brz, probojan, okomit igrač snažnog udarca bio je predodređen za još veće stvari. Usprkos svojoj neobuzdanoj osobnosti i afinitetu prema kriminalnim djelima, bio je čest reprezentativac i najbolji strijelac Celtica. Tko zna što bi tek postigao da je bio priseban i posvećen? Riječ je naravno o Leighu Griffithsu.
Debitirao je 2006. godine, kao 16-godišnjak, ušavši s klupe za Livingston. Bio je dio talentirane generacije s Grahamom Dorransom i Robertom Snodgrassom, koji su kasnije godinama igrali na premierligaškim travnjacima. Griffiths je uglavnom gravitirao između mlade momčadi i povremenih nastupa za prvu ekipu. Debitantske sezone uspio je upisati prvijenac, no još je bio premlad za ozbiljniji iskorak u početni sastav. U međuvremenu je išao na probe po drugim klubovima poput Parme i WBA. Trenera West Bromwicha Tonyja Mowbraya toliko je impresionirao da ga je odmah htio dovesti u Premier ligu, no s obzirom na to da je brzo dobio otkaz, prebacili su se na druge mete. Epilog vremena provedenog u Livingstonu bio je sljedeći: 56 utakmica, 26 pogodaka i 9 asistencija, sjajan podvig za tinejdžera.
Ipak, došlo je vrijeme za sljedeći korak. Griffiths je s 18 godina prešao u Dundee. Brzo je postao miljenik navijača. Pokazao je svu raskoš talenta, a u anale ušao slobodnjakom protiv Rangersa u kupu. Igrao je u drugoj škotskoj ligi i pomogao svojoj momčadi da osvoji Challenge cup – natjecanje za škotske niželigaše. Sjajna statistika nastavila se i u Dundeeju: 79 utakmica, 36 pogodaka i 16 asistencija.
Nažalost, situacija u klubu nije izgledala dobro i drugi put u par godina našli su se pred stečajem. Gomilali su dugove i završili s 25 bodova kazne i embargom nad potpisivanjem novih igrača. To je značilo da mlada nada škotskog nogometa mora potražiti novu sredinu.
Sljedeći transfer bio je kao iz snova – odlazak u Premier ligu. Doveo ga je Wolverhampton, ali s obzirom na to da su tek ušli u najviši rang, nisu imali vremena za eksperimentiranje i davanje prilika mladićima. Stoga je Griffiths poslan na posudbu u Hibernian.
U novom klubu golgeterski konto nije toliko brzo rastao, ali zato jesu problemi s ponašanjem, nešto što je obilježilo čitavu Škotovu karijeru. Čak je tri puta dobio kaznu zbog jedno te iste stvari – pokazivanja uvredljive gestikulacije navijačima. Protivnički navijači to su dobrano iskorištavali jer su znali da je laka meta koja se ne može suzdržati od uzvraćanja. Tako je nastao nadimak ”Kaledonijski Cantona”
Iako nije kao spomenuti Francuz nogom udario navijača, na trenerima nije štedio. Glavom je udario glavnog, a šakom pomoćnog trenera. Iako je trener demantirao taj slučaj, javnost je bila skeptična. Hibernian je u svlačionici odjednom imao potpuni kaos koji je prouzročio igrač koji je bio zalog za budućnost škotskog nogometa i Wolverhamptona. Dugo vremena su klubovi pokušavali poboljšati njegov javni imidž, samo kako bi dali takvom talentu prostor za razvitak. Jer koliko god je bio problematičan, ovakve trenutke nitko drugi u momčadi nije mogao donijeti:
Hibernian je bio spreman preuzeti taj rizik. Inzistirali su na još jednoj sezoni i napadač im je vratio sjajnim igrama. Osvojio je nagradu za najboljeg igrača kolovoza i igrao fantastičan nogomet. U prvih 12 utakmica imao je 11 golova i dvije asistencije, čime je zaslužio reprezentativni poziv i debi protiv Luksemburga. Griffiths je bio nezadrživ za protivničke obrane, ali i za samog sebe.
Osim na terenu, nije se mogao suzdržati ni na društvenim mrežama. Tako je na jedan ”hejterski” tweet javno odgovorio korisniku da se ”vrati iz zemlje odakle je došao”, a legitimni naslov škotskih medija 2013. glasio je: ”Zvijezda Hibsa Leigh Griffiths optužen je za bijesnu tiradu prema radniku McDonald’sa nakon što su mu uz Big Mac poslužili krastavce”. Nadalje, bio je optužen za krađu u lokalnom supermarketu, no ta je optužnica povučena, uz kaznu od 100 funti zbog svađe sa zaštitarom koji ga je prvotno optužio.
Svoj doprinos dao je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. odakle ga se neki možda sjećaju iz utakmice s Hrvatskom gdje su slavili 1:0 pogotkom Snodgrassa. Na klupskom nivou bio je nezaustavljiv i osvojio nagradu za najboljeg mladog igrača sezone i za najboljeg igrača sezone.
Sve je to natjeralo Wolvese da mu daju novi ugovor i odbiju bilo kakav interes drugih klubova. U međuvremenu su pali do treće lige, u kojoj je Griffiths zabio 12 pogodaka u 26 nastupa. Zov domovine uskoro je prevladao i Škot se vratio kući u zimskom roku, ali ovaj put je završio u Celticu.
Nakon jedne i pol sezone, stvari su izgledale fantastično: 37 nastupa, 21 gol , 11 asistencija i dvije titule. Treba napomenuti da su taj period Rangersi proveli van najvišeg ranga, no Celtic je bio nevjerojatno dominantan i k tomu igrao europska natjecanja.
Griffithsa to nije zadržalo van mjesta pod reflektorima, ali iz svih krivih razloga. Procurile su snimke na kojima u pubu pjeva pjesme s navijačima Hiberniana. Pjevao je o tome kako će Hearts bankrotirati i kako je Rudi Skacel, njihov tadašnji igrač ”A fuc**ng refugee”.
Kao i bezbroj puta dosad, trener se našao u dilemi – što raditi s ovakvim igračem? Kao i dosad, u medijima su ga branili i govorili kako će popraviti njegov stav i ponašanje, raditi na zdravom životu i kondiciji, a tu je prepreka također bilo mnogo.
Sezona 15/16 bila je nestvarna za napadača. Dvostruka kruna, pogoci u Ligi prvaka i Europskoj ligi te nevjerojatna individualna statistika: 51 utakmica, 40 pogodaka i 8 asistencija. Učinak od gotovo jednog izravnog sudjelovanja u golu po dvoboju osigurao je sve moguće individualne nagrade. Potencijal da postane jedna od Celticovih bezvremenski legendi bio je tu. Ipak, to je nedvojbeno ostao vrhunac karijere Leigha Griffithsa.
Iduća je sezona bila nešto teža. Ozljede i dolazak Mousse Dembéléa držali su ga van prve postave, no kako je sezona odmicala, tako je i Škot imao veći doprinos u povijesnom osvajanju lige bez poraza. Na kraju klupskog dijela, igrale su se reprezentativne kvalifikacije. Tu je uslijedio trenutak individualne briljantnosti koji najbolje opisuje njegovu kvalitetu.
Na Hampden Parku snage su odmjerile Škotska i Engleska. Englezima su tada u prvoj postavi između ostalog igrali Chris Smalling, Ryan Bertrand, Eric Dier, Adam Lallana, Dele Alli i Jake Livermore. Bila je to puno slabija reprezentacija nego danas, ali opet znatno kvalitetnija od Škotske. Poveli su 1:0 golom Alexa Oxladea-Chamberlaina i izgledalo je kako stvari mirno privode kraju, a onda je na scenu stupio Leigh Griffiths.
U 87. minuti Škoti su dobili slobodni udarac iz dobre pozicije, a slobodnjaci su njegov specijalitet. Naravno, preuzeo je odgovornost i plasiranim udarcem matirao Joea Harta za izjednačenje i apsolutni delirij na stadionu. Samo dvije minute poslije, dosuđen je još jedan slobodni udarac, zadaća opet za zna se koga. Lijevom je nogom opet čudesno naciljao i zabio za 2:1. U dvije minute Griffiths je protiv Engleske u kvalifikacijama zabio dva predivna pogotka. To je razina klase kojom je raspolagao. Slavlje je upropastio gol Harryja Kanea u posljednjoj minuti, ali ako pitate Škote to je još uvijek jedna od najpamtljivijih utakmica.
O briljantnosti Griffithsa više nema smisla pisati, jer je samo iz prethodne anegdote sve jasno. Incidenti su se naravno nastavili nizati. Nakon utakmice protiv Linfielda zavezao je Celticov šal oko vratnice gola na gostujućem terenu, što je izazvalo bijes navijača. Kada je Rangersima zabio pogodak, proslavio je mašući šalom kojeg mu je bacio navijač. Pri izvođenju kornera obrisao je sadržaj iz nosa o korner zastavicu na Ibroxu.
Leigh Griffiths already completed it pic.twitter.com/GqxeOkF4KL
— TM (@TMC_GOAT) July 1, 2023
Možda će neki ove incidente smatrati bezazlenim i provokatorskim, no to nije bio njegov najveći problem. Ovisnost o kockanju uzela je veliki danak na njegov život i Celtic mu je pružio psihijatrijsku pomoć. Napadač je tad već imao 28 godina, bio odrasla osoba i otac petoro djece.
Nisu pomogle ni ozljede koje su ga držale van terena i prepoznatljivi je golgeterski instinkt jenjavao. Celticu je pružio povremene bljeskove i pogotke, ali prekid nogometa zbog koronavirusa pokazao se jako lošom situacijom za Griffithsa, jer se nakon tri mjeseca vratio sa 6-7 kilograma viška.
Novi trener Ange Postecoglou mu je vjerovao i nadao se da će preusmjeriti napadačevu karijeru, no to je brzo palo u vodu. Kap koja je prelila čašu bile su poruke koje je Griffiths, otac petoro djece, slao petnaestogodišnjoj djevojci na Instagramu. Njegova već uništena reputacija sada je pala na dno i izgubio je podršku vlastitih navijača. Na prijateljskim utakmicama su mu skandirali da je ”sex offender’’ i bilo je jasno da je nepoželjan.
Karijeru je pokušao oživjeti povratkom u Dundee, no dočekala su ga ista skandiranja, s kojima se on nosio tako što je bacio baklju nazad među ljude na tribinama. S obzirom na to da je svlačionicu dijelio s Paulom McGowanom, ishod je bio samo jedan. Naravno, još jedna optužba, ovaj put za namjerno dobivanje kartona u svrhu klađenja. Popunjavanje novinskih listova za ovu dvojicu postala je rutina.
Svoju je sreću Griffiths morao potražiti na drugom kontinentu. Potpisao je za australski poluprofesionalni klub Mandurah City i nije mu dugo trebalo da se sukobi sa starijim gledateljem.
Last week the good!
Now this week, Leigh Griffiths squaring up to fans 😳😳😳 pic.twitter.com/wzBSgH7Xft
— ScotsAbroadPod (@ScotsAbroadPod) September 2, 2022
Leigh Griffiths nevjerojatno je talentiran igrač, kakvog Škotska dugo vremena nije imala. Ipak, to je nebitno, jer dok god se nečije neprihvatljivo ponašanje tolerira zbog toga što je dobar u igranju nogometa, slučaja poput Griffithsovog neće manjkati. Svi ljudi vole otočki “shithousery” i provociranje, no tu je liniju škotski napadač puno puta prešao. Bio je gospodar svoje sudbine, a nebrojenim incidentima otuđio se od onih koji su mu cijelo vrijeme bila podrška, do te razine da ga nijedan domaći klub nije htio u svojim redovima. Umjesto generacijske devetke jedne reprezentacije, nogomet je dobio još jednu “što bi bilo kad bi bilo” priču, ali njegova samosabotaža karijere nije ni blizu glavnog problema. Ako podbaciti znači zabiti preko 100 golova u škotskoj ligi, osvajati trofeje i biti reprezentativac, onda je to jedan od najboljih načina za podbaciti. Puno je tužnija činjenica da se 10-ak godina Griffithsovo ponašanje krilo i toleriralo, što je najpogubnije bilo – za njega samog.
