Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

PSG je uništio Liverpool, ali ne i Alissona Beckera

Crna magija. Najčešći pojam koji možete čuti na društvenim mrežama kada Real Madrid prođe dalje u Ligi prvaka u ogledu u kojem je izgledao slabije od dva kluba. Pod pojmom slabiji se dakako misli da su imali manje šansi, da su preživjeli svu silu protivničkih napada te da loptu nisu pretjerano vidjeli.

Kada neki drugi klub izvuče takvu pobjedu, često će ih se nazvati mentalnim monstrumima. Bio je to epitet koji je dugo vremena krasio i Real, no oni su to napravili već toliko puta da su ljudi jednostavno pribjegli korištenju pojma s početka teksta. Isto tako je vrijedilo i za jučerašnju izvedbu Liverpoola.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, ne treba se lagati. Ako se crnom magijom mora okarakterizirati jedna pobjeda nekog kluba ove sezone, onda je to ova Liverpoola protiv PSG-a. Iako, stvari postaju puno lakše kada ti je glavni šaman ujedno i najbolji golman svijeta, Alisson Becker.

Ono što je PSG napravio Liverpoolu u prvom poluvremenu ne samo da nismo vidjeli još otkako je na klupi Arne Slot, već takvu nemoć nismo vidjeli ni kada odvrtimo godine pod Jurgenom Kloppom. U prvom poluvremenu Liverpool nije uputio niti jedan udarac, niti je išta što su napravili izgledalo kao potencijalna šansa.

Slot se odlučio za 4-2-4 pasivni blok bez ikakve želje za igranjem presinga. Naum je očito bio zatvoriti centralni prostor i protok lopte do Ousmanea Dembelea koji se nalazio na poziciji lažne devetke. Iako se na internetu lako daju pronaći tvrdnje kako je Slot uspio u svom naumu jer je Liverpool iz Pariza otišao bez primljenog gola, to je daleko od istine.

PSG je Liverpoolu radio što je htio. Prednja trojica koju su činili Dembele, Bradley Barcola i Khvicha Kvaratskhelia se konstantno rotirala te su izbezumili zadnju liniju Liverpoola. Barcola je napadao uglavnom Trenta Alexandera-Arnolda, Dembele je lomio Andrewa Robertsona, dok je Kvaratskhelia bio posvuda, međutim taj oblik napada nije bio isključiv.

Spomenutim rotacijama, ali i pridodavanjem veznjaka su u nekim trenutcima toliko spržili mozak braničima Liverpoola da je u jednoj akciji Virgil van Dijk otrčao u potpuno krivom smjeru od onog gdje se odvijala akcija.

Ako će Liverpool izvući nešto pozitivno iz cijele priče, onda je to čak igra Alexandera-Arnolda koji je bio predriblan pet puta, no koji je uspio nekako usmjeriti svaki put Barcolu koji mu je to radio da odlazi ili prema igraču koji ga je pokrivao ili šire od smjera prema golu. Obrambeno osporavani bek nije odigrao sjajnu partiju, ali s obzirom na neke njegove probleme u ovakvim situacijama koje smo viđali ranije, ova se igra mogla ocijeniti dobrom.

Glavni razlog zašto je napadački trident PSG-a mogao to raditi Liverpoolovoj zadnjoj liniji leži u igračima nominalnom postavljenim u središnjici terena kod obje ekipe. Ono što su Joao Neves, Fabian Ruiz i Vitinha napravili Alexisu Mac Allisteru, Ryanu Gravenberchu i Dominiku Szoboszlaiju je za udžbenike.

Ne samo da su bili brži i jači u gotovo svakom duelu, već je razina njihove nogometne inteligencije, pozicioniranja i kretanja bila na najvišoj kakav nogomet danas poznaje. Poglavito se tu isticao Vitinha koji je loptu preuzimao u izgradnji napada praktički iz nogu Gianluigija Donnarumme, navlačio na sebe dupli pivot Liverpoola koji je tako ostavljao krater između srednje i zadnje linije, te pritom proigravao nekog od suigrača.

PSG-ova struktura je čitavo vrijeme izgledala isto, no taj rotacijski ples gotovo svih njihovih igrača je vjerojatno Liverpoolovim igračima stvarao dojam kao da protivnik iz sekunde u sekundu mijenja formaciju i taktiku.

U rijetkim trenutcima kada bi i Liverpool došao do lopte, PSG je vršio tako siloviti presing na čovjeka da gosti nisu imali druge opcije nego li slati dugu loptu prema naprijed. Međutim, Mohameda Salaha koji bi često bio meta takvih lopti je apsolutno uništio Nuno Mendes koji je osvojio sve duele na utakmici, dok je Salah izgubio svih osam u koje je ušao.

Nije samo Mendes bio sjajan u tom pogledu, već i Marquinhos te Willian Pacho. Obojica su otresli u svakoj potencijalnoj prilici Dioga Jotu kao da ne postoji, no još je impresivnije kako su obojica u trenutku kada bi PSG izgubio loptu bila sjajno pozicionirana za sprječavanje tranzicije. Svaka lopta u prostor je bila njihova, a Liverpool niti u jednom trenutku nije odlučio da se još jedan igrač mora priključiti napadu u takvim situacijama, primjerice Alexander-Arnold kao ispomoć Salahu.

Kroz drugo poluvrijeme je PSG ipak imao nešto manje prilika te su izgledali sve umornije dok je Alisson branio jedan udarac za drugim. Desire Doue je unio nešto svježine ulaskom umjesto Barcole, no ulazak Goncala Ramosa i Warrena Zairea-Emeryja umjesto Kvaratskhelije i Ruiza nije rezultirao ničim ozbiljnim.

S druge strane, bilo je evidentno nakon prvog poluvremena da Liverpool mora uvesti igrača koji može osvojiti dugu loptu u duelu, a jedini takav kojeg su imali na klupi je bio Darwin Nunez. Za dodatnu razinu fizikalnosti je ušao i Curtis Jones umjesto Luisa Diaza, dok su kasnije Harvey Elliot i Wataru Endo zamijenili Salaha i Gravenbercha. Slotova momčad je živjela na rubu čitav susret, no tim zamjenama je nizozemski stručnjak dokazao da zna što radi.

Što se činilo kao zatvaranje utakmice je ustvari bilo osnaživanje momčadi upravo u tom aspektu duela u slučaju da se ukaže prilika za dugom loptom prema naprijed. Ukazala se, a poslao ju je Alisson za Nuneza koji je osvojio prvi takav duel na utakmici te je uposlio Elliota koji je ostao pribran u prvom kontaktu s loptom i zabio pored do tada nezaposlenog Donnarumme za pobjedu gostiju.

Ipak, kada se podvuče crta, ništa od toga ne bi bilo moguće da na golu nije stajao najbolji golman svijeta. Alisson još od sezone u Romi kada je proglašen najboljim golmanom lige potvrđuje učestalo spomenuti status. Otkada je stigao u Liverpool nije bilo utakmice u kojoj je upisao devet obrana, a da je sačuvao mrežu netaknutom te je time postao prvi vratar u povijesti kluba te prvi Brazilac koji je upisao toliko obrana u utakmici Lige prvaka.

Ovakva predstava jednog golmana u Ligi prvaka nije viđena još od one Thibauta Courtoisa u finalu upravo protiv Liverpoola 2022., a njegove obrane koje su spriječile udarce u vrijednosti od 2.3 očekivana gola su ujedno i rekord kada se proanalizira baza podataka od njegove sezone u Romi.

Međutim, Alisson nije samo obranio svu tu silu udaraca, već je zaustavio i nekoliko opasnih centaršuteva, a ujedno je i on bio čovjek koji je poslao loptu na Nuneza koja će kasnije završiti u golu PSG-a. Bolju izvedbu golmana je gotovo nemoguće pronaći, a možda je ona i dokaz da su se Slotu nasmiješile sve zvijezde ove sezone. Ili crna magija. Kako god želite.

Komentari

Povezano