Bayern München ovoga je proljeća tražio nasljednika Thomasa Tuchela. Nakon što su ih odbili Xabi Alonso te Julian Nagelsmann, čelnici su se kluba okrenuli Ralfu Rangnicku. Pregovori su potrajali, ali u konačnici se i Rangnick zahvalio Bayernu. No bitna stavka koja razlikuje potonjeg od Alonsa i Nagelsmanna je ta što trenutačni izbornik Austrije ima 65 godina, dok je spomenuti dvojac tek na pragu 40-tih.
Rangnick je svoju trenersku karijeru započeo s 25 godina. On je na Njemačkoj sceni već punih 40 godina. U ulozi glavnog trenera osigurao je nekoliko promocija u Bundesligu, a najveće je uspjehe ostvario sa Schalkeom na početku prošloga desetljeća kada ih je odveo do polufinala Lige prvaka i naslova njemačkog kupa. No navedeni uspjesi na klupi nisu ono što će Rangnicku osigurati mjesto u nogometnim povijesnim knjigama.
To će biti ideje koje je donio sa sobom. Koliko god Rangnick imao zavidnu karijeru kao glavni trener, njegovi su najutjecajniji dani bili provedeni u direktorskoj stolici Red Bulla gdje je nadzirao taktički potpis svih klubova pod njegovom ingerencijom. Zahvaljujući usvojenim principima igre koji su umnogome olakšali razvoj igrača u njihovoj akademiji i samim time kasniju preprodaju, u Rangnickovo se vrijeme Red Bullov portfelj klubova udesetostručio u vrijednosti, od 120 milijuna eura do 1,2 milijarde.
Austrija po Rangnickovu ukusu
Dok Alonso i Nagelsmann imaju još mnoštvo vremena za obilježiti svoj nogometni rad, Rangnick je to već odavno učio promicanjem gegenpressinga, agresivnog pritiska po izgubljenoj lopti. Sa 65 godina na leđima Rangnick više nema potrebu ponovno se dokazivati. On je gotov proizvod s kojim momčad zna što dobiva — igru s visokim intenzitetom i jureću borbu za posjed. U Bayernu zasigurno ne bi dobio slobodu za beskompromisnim provođenjem svojih ideala radi prilagođavanja klupskim megazvijezdama, što ga je i udaljilo od najprestižnijeg posla u dosadašnjem tijeku svoje karijere.
No za razliku od Bayerna, reprezentacija je Austrije u potpunosti u njegovim rukama. Njegov je renome veći od austrijske individualne kvalitete te su u ovom slučaju igrači tu za njega, a ne on za njih, što je evidentno iz igre Austrije na ovom Europskom prvenstvu. Austrija se nakon dvije odigrane utakmice nalazi na drugom mjestu po broju uspješnih startova u posljednjoj trećini i po zbroju svih startova i presijecanja, opisujući njezinu agresivnost u pritisku na suparnika.
Rangnickov presing s Austrijom sam po sebi nije revolucionaran, ali njegova je pojava u reprezentativnom nogometu jedinstvena i rijetko viđena, barem prema jačini intenziteta. Austrijska reprezentacija danas ima iste prednosti kao i Liverpool na početku mandata Jürgena Kloppa. Većina europskih reprezentacija uglavnom igra na kartu individualne kvalitete bez primjetne prilagodbe i taktičke spreme za pojedinog suparnika. U moru takvih sastava na ovom Euru, sama pojava austrijskog presinga može iznenaditi suparnika koji nema uigrane mehanizme otvaranja igre.
Sekvenca iz prve utakmice protiv Francuske jasno prikazuje gdje će Rangnickova momčad pokušati stvarati prednost. William Saliba i Dayot Upamecano stoje široko u začetku napada, Mike Maignan prosljeđuje loptu Adrienu Rabiotu koji ju vraća Salibi. Zbog pritiska austrijskog napadača, Arsenalov stoper zatvara tijelo prema svojoj lijevoj strani i uslijed novog pritiska predaje loptu Rabiotu koji je opet primoran odigrati isprve. Desni bek Austrije Stefan Posch uspješno izlazi na Marcusa Thurama i osvaja posjed za svoju momčad duboko u protivničkoj polovici.
Ovakav način pritiskanja protivnika u klupskom je nogometu već postao bazičan. Razlog zašto su presing okidači skoro uvijek igrači koji primaju loptu uz aut liniju je što se tada najlakše pokriju sve dodavačke opcije. Primatelj lopte ne može se okrenuti u nijednome smjeru što mu uvelike ograničava vidno polje, a protivniku omogućava da s manje figura zatvori linije dodavanja.
Austrija je u takvim inicijalnim izlascima u presing — odmah po izgubljenoj lopti ili na početku protivničkih posjeda — bila izrazito učinkovita. Francuzi su u prvom kolu imali očitih problema s kreacijom i Austrijancima je za pogodak nedostajalo samo nekoliko boljih odluka u završnici. No ono što dijeli Rangnickove presing mašine od ostalih je to što one u biti nikad ne prestaju pritiskati.
Usko grlo austrijske kvalitete i Rangnickovih ideja
Osim ranije uigranih izlazaka na suparnika, austrijski nogometaši također napadaju suparnika čim se nađe na širokom prostoru okrenut prema njihovom golu. Ovakvi izlasci uglavnom uključuju dva igrača kojima je cilj zatvoriti loptaša i njegovu prvu opciju za dodavanje. Za razliku od većih predodređenih izlazaka u presing, manji pritisci zahtijevaju savršenu instinktivnu reakciju igrača da bude na leđima suparnika čim ovaj primi loptu kako bi ga izbacio iz ravnoteže i prisilio pogrešku u vođenju, što ih čini dosta težim za izvesti.
Austrija se nije proslavila u provođenju te taktičke zamisli. Dok bi igrača s loptom pokrio jedan od veznjaka, potencijalnog primatelja bi čuvao ili bek ili stoper, ovisno o poziciji na terenu. Francuzi su s lakoćom proigravali kroz takav presing Austrije što se može primijetiti i na priloženim videima gdje i Posch na jednoj strani te Phillipp Mwene na drugoj ispadaju iz igre zbog prespore reakcije.
Ipak, ne može se reći da su Francuzi do kraja iskoristili austrijske mane što dokazuje i činjenica da su Poljaci stvorili jednako velikih prilika koliko i oni (2) uz čak jedan šut više (15 naprema 14). Kao što su prethodni prilošci otkrili, Francuzi su na krilima bez većih problema kombinirali ako su uspjeli izbjeći prvi nalet austrijskog pritiska. Zbog nedostatka individualne kvalitete u širini, ali i drugačijoj postavci sa samo jednim krilnim bekom, Poljska je svoje šanse pronalazila kroz sredinu terena.
Jedna se od takvih situacija dogodila i u 18. minuti. Dvojica poljskih napadača Adam Buksa i Krzysztof Piątek vežu austrijske braniče. Piątek se ispostavio kao prva opcija za pas igraču s loptom što prepoznaje i Philipp Leinhart koji na drugoj slici iskakanjem pokušava predvidjeti eventualno dodavanje. Poljski napadač prepoznaje mogućnost da izvuče svog čuvara iz suparničke posljednje linije što i čini te otvara prostor svome veznjaku za napasti suparnički kazneni prostor. Na sličan su način i Francuzi u kasnijoj fazi svog dvoboja s Austrijom pokušali napasti zadnju liniju po spuštanju Kyliana Mbappéa, iako nedovoljno često da uvide produkte svojih nastojanja.
Hoće li Rangnick izdati samog sebe?
Unatoč nesigurnosti u prva dva nastupa na Euru, Austrija je zasad rezultatski odlično otvorila turnir. Pobjedom protiv Poljske gotovo si je zagarantirala prolazak u drugu fazu natjecanja, a neki je analitički modeli čak stavljaju na osmog favorita za nastup u finalu s 10% vjerojatnosti. Presing koji je instalirao Rangnick donosi im važan element iznenađenja protiv taktički relaksiranijih ekipa, ali čiji se stožer prvi potrudi detaljnije analizirati austrijski pritisak mogao bi razotkriti ružnu istinu iza trenutno najzanimljivijeg sastava Eura.
Rangnick možda je bio prvi zagovornik gegenpressinga, ali postoji i razlog zašto su drugi njime došli na vrh. Prema slavodobitnim izjavama austrijskog selektora nakon nedavne pobjede, male su šanse da će Rangnick zapravo odustati od opisanih iskakanja u korist pasivnog bloka, a upravo to izgleda kao posljednji taktički dodatak koji bi Austriju uistinu promaknuo u dark horsea ovogodišnjeg Europskog prvenstva.
