Godina je 2023. i Newcastle je upravo demolirao PSG u grupnoj fazi Lige prvaka s 4:1. Prije nekoliko godina ova informacija bila bi nevjerojatna, no u tom periodu mnoge su se stvari promijenile za engleski klub. Otkad ih je preuzeo saudijski PIF (javni investicijski fond), Newcastle živi najljepše dane svoje moderne povijesti. Ipak, za razliku od PSG-ovih katarskih vlasnika, oni zasad troše iznenađujuće racionalno i logično, s istim čovjekom na čelu te transformacije u posljednje dvije godine – Eddiejem Howeom.
Howe je skupa sa svojim pomoćnikom Jasonom Tindallom taktički deklasirao Luisa Enriquea. Unatoč izostancima važnih igrača poput Svena Botmana, Calluma Wilsona, Harveyja Barnesa i Joelintona, Svrake su navijačima priredile nogometni festival. S druge strane, PSG je svoj najlošiji ligaški start još od 2011. i katarskog preuzimanja potvrdio ovom katastrofalnom izvedbom.
Španjolski strateg svoju je ekipu postavio u izuzetno ofenzivnu formaciju, koja je u posjedu izgledala kao 4-2-4. Kylian Mbappé, Gonçalo Ramos, Ousmane Dembélé i Randal Kolo Muani nevjerojatna su napadačka imena koja mogu nauditi svakoj obrani na svijetu. Ipak, ono što se pokazalo kobnim jest potreba da lopta nekako mora doći do njih. Započinjanje utakmice s dva vezna igrača, od kojih je jedan 17-godišnji Warren Zaïre-Emery, a drugi novopridošli Manuel Ugarte bio je Enriqueov “pucanj u nogu”. Protiv dinamične vezne trojke Newcastlea, oni nisu imali nikakve šanse.
U teoriji je ideja PSG-a, koliko god rizična, ipak smislena. Ako na sebe navuku pritisak Engleza i uspiju dodavanjima probiti njihov presing, čeka ih iznimno povoljna četiri na četiri situacija. Enrique, poznat kao rigorozni nogometni filozof koji ne odstupa od svojih načela posjeda i izgradnje igre iz zadnje linije, ipak je pokazao neku dozu prilagodbe. Jako je zanimljiva bila situacija sa samog početka, koja je savršeno preslikala ideju ekipe.
Marquinhos je sporim korakom povlačio loptu pet-šest metara, samo čekajući da ga protivnici napadnu, pa da iskoristi sav prostor iza njih. Ipak, Svrake su bile nevjerojatno disciplinirane i energične u pritisku. Djelovali su koordinirano, strogo čekajući okidač za pritisak kako bi krenuli u grupni juriš. Neizbježno je da se jednom takva presing struktura razbije pa PSG dođe do toliko željenog napada, kao što se dogodilo na samom početku utakmice. Da je Dembélé zabio priliku koju mu je servirao Mbappé na samom početku, vjerojatno bismo pričali o posve drugačijoj utakmici. Ono što je ključno jest da se Francuzi u takve situacije nisu konstantno dovodili te je od takve postavke igre puno više profitirao Newcastle, kojem je bila potrebna samo jedna ukradena lopta za jako opasan napad.
Ono što je Newcastle htio u svom pritisku jest “prepoloviti” teren, odnosno minimizirati prostor na kojem PSG gradi napad. Položaj tijela Miguela Almiróna nije slučajan, on zakrivljuje svoju putanju trka i tijelo pozicionira na način da blokira dodavanje prema lijevom beku, dok istovremeno pritišće Milana Škriniara. Alexander Isak na isti način blokira vratara i Marquinhosa. U trenutku kada Škriniar doda loptu Emeryju, tada dva veznjaka i krilo kreću u brzi izlazak na svog čovjeka.
Takav pritisak donio je Newcastleu prvi pogodak. PSG je pokušao s izgradnjom iz zadnje linije i igrači Newcastlea su se podignuli visoko. U trenutku kada je lopta došla na bok, do Achrafa Hakimija, Sandro Tonali odmah je signalizirao svojim igračima (Anthoyju Gordonu i Seanu Longstaffu) da se podignu visoko jer je vidio da Ugarte ima prostora oko sebe i da Parižani preko njega mogu lako krenuti u napad.
Kada je Hakimi to uočio, vratio je loptu natrag do stopera Marquinhosa, a dodavanje unatrag jedan je od najčešćih okidača za presing. Engleska se momčad odmah još više podignula i stvorila šest na šest situaciju u kojoj je Marquinhos pogriješio, što je Almirón kaznio.
Za očekivati je da Svrake ne mogu držati takav intenzitet cijelu utakmicu, niti da će cijelo vrijeme pritiskati protivničku zadnju liniju. Kada su dobili svoju nagradu u vidu pogotka, povukli su se u blok i pustili posjed Parižanima. Branili su se u vrlo kompaktnoj 4-5-1 strukturi. Iz veznog reda bi iskakao samo igrač na čijoj je strani lopta i takvim discipliniranim pristupom prilično su sterilizirali Enriqueovu momčad, a svoju šansu vrebali iz tranzicije.
Kada je Dan Burn nakon kaosa u šesnaestercu zabio za 2:0 pred kraj poluvremena, samo nebo se činilo granica za Newcastle. Vodstvo su podebljali u 50. kada je pogodio Sean Longstaff i Howe nije odustajao od provjerene recepture. Kompaktan blok i direktan napad po osvojenoj lopti bili su sasvim dovoljni njegovoj ekipi da ritam utakmice odvedu na svoj mlin, bez obzira na dominantni posjed protivnika. Za loše izdanje PSG-a nije zaslužna samo taktička postava, već i katastrofalne individualne partije. Greške iskusnih igrača poput Marquinhosa i Gianluigija Donnarume, sterilnost Mbappéa i loše obrambene reakcije pokazivali su o kakvoj je nesigurnosti riječ. Čak i kada su zabili za 3:1, prave akcije za povratak nije bilo.
Posebna pohvala mora se odati Newcastleu za čuvanje Mbappéa. Odluka za hrabri, proaktivni pristup koji je u prvom dijelu onemogućio da Francuz redovito dolazi u posjed, višestruko je nagrađena. Bilo kroz takav prevencijski pristup ili kroz srednji/niski blok iz kojeg je uvijek iskakao još jedan “pomoćnik” za njegovo zatvaranje, Mbappé je bio potpuno indisponiran. Postojali su trenuci u kojima bi se on izvlačio u međuprostor i ponašao kao glavni kreator ekipe, a kada takav igrač na sebe preuzima odgovornost kreatora, jasno je da nešto ne funkcionira.
Sekvenca koja je bila savršena za zaključak ovakve kaotične izvedbe bio je pogodak Fabiana Schära. Nakon junačkog klizećeg starta i krađe posjeda, stoper je uputio udarac s 20-ak metara koji je rasparao Donnaruminu mrežu. Naravno da je Schärov udarac prilikom kojeg se poskliznuo završio pogotkom, jer je za Svrake jednostavno bio takav dan. Dan u kojem su kod kuće pobijedili PSG 4:1 pogocima dvaju lokalnih momaka – Seana Longstaffa i Dana Burna. Dan u kojem kapetan Jamaal Lascelles, koji je prošle sezone započeo dvije ligaške utakmice, odigrao perfektno. Neumoljiv, koordinirani pritisak potpomognut užarenom atmosferom St. James’ Parka na kojem se svaki klizeći start slavio kao pogodak, bili su dobitna kombinacija. Rapsodija Newcastlea za povijest, katastrofa PSG-a za zaborav.
