Jurjevac Punitovački malo je mjesto između Osijeka i Đakova. Selo je osnovalo 20 slovačkih obitelji koje su se tamo naselile krajem 19. stoljeća. Na posljednjem popisu stanovništva ovo mjestašce brojilo je tek 264 stanovnika.
Ono po čemu se ovo mjesto razlikuje od većine sela s manje od 300 stanovnika je nogomet. Naime, od subote iz ovog mjesta dolazi nogometni drugoligaš Zrinski Jurjevac.
Ovaj mali klub osnovan je 1937. i većinu svog vremena proveo je u trećoj županijskoj ligi Osječko-baranjske županije. Njihov postepeni uspon kreće 2005. godine kada osvajanjem lige tek drugi puta u povijest ulaze u rang više.
Nakon toga Zrinski u idućih pet godina tri puta osvaja prvo mjesto i dolazi do 3. nogometne lige istok. Tu ligu osvajaju u sezoni 2017/2018, ali zbog manjka uvjeta ne odlaze u rang više.
Nakon drugog mjesta prošle sezone, Zrinski Jurjevac je ušao u jedinstvenu treću ligu. Tamo je ove sezone završio drugi prije nego što je izbacio Kustošiju u dodatnim kvalifikacijama i tako prvi puta u svojoj povijesti ušao u drugu ligu.
Kako je ovaj klub iz malog mjesta došao do drugog ranga hrvatskog nogometa? Tko stoji iza jedne od najnevjerojatnih priča hrvatskog nogometa?
Sponzori i ulagači
Prije nekoliko godina u klub je ušao Ivica Kocur, kralj osječkih automobila koji je klubu dao financijsku stabilnost i prostor za rast.
Pod njegovim vodstvom klub je postao stabilan trećeligaš te su razvijene i mlađe kategorije koje su uvjet za ulazak u viši rang.
Nakon uspješne dugogodišnje suradnje u ožujku prošle godine Kocur je napustio klub. Točnije, umjesto njega je glavni investitor postao Ivan Komak, vlasnik Osječke pivovare.
Komak je najavio povećana ulaganja i ambiciju ulaska prvotno u treću jedinstvenu, a onda i drugu ligu. Zauzvrat je Komak najavio da će kada se za to ostvare mogućnosti u ime kluba uključiti naziv Osječka pivovara.
Upravni odbor kluba je odluku o promjenu vlasničke strukture objasnio ovom izjavom:
“S obzirom na ambicije kluba i sve veće obveze koje one iziskuju moramo pojačati i logistiku kluba stoga smo u klub odlučili dovesti mlade, ambiciozne i energične ljude koji će znati odgovoriti zahtjevima ovoga izuzetno složenoga projekta kojega smo postavili pred klub“
Odluka je očito bilo dobra jer je Zrinski na temeljima koje je postavio Kocur, uz financijski poticaj Komaka složio ekipu punu bivših prvoligaških igrača koji su cijelo vrijeme bili u borbi za vrh 2. NL, a na kraju i izborili viši rang.
Zrinski je bio najbolja obrana lige sa samo 22 primljena gola u 30 utakmica te su zasluženo u dvije utakmice izbacili na papiru puno jaču Kusošiju.
Druga strana medalje
Kako to često biva kada neki “manji” klub krene ostvarivati bolje rezultate, brzo se pojave svakakve priče o potencijalnoj kupnji utakmica, sudaca i svega ostalog.
Osobno mislim da tu nema istine, ali najveći problem nove upravljačke strukture leži u nečem drugom. Komak je naime, u svojoj kratkoj vlasničkoj eri promijenio već tri trenera da bi na kraju sam zasjeo na klupu.
S obzirom da je na kraju ostvaren plasman u viši rang, njegovi potezi se mogu opravdati jednostavnom rečenicom “Cilj opravdava sredstvo”, ali takav način vođenja kluba nikada nije i nikada neće dugoročno donositi napredak.
Vrhunac “ludosti” mijenjanja trenera došao je nakon poraza od Sesveta u zadnjem kolu. Trener Antun Labak je poraz platio otkazom, a Zrinski je kvalifikacije s Kustošijom odradio bez glavnog trenera. Po službenom zapisniku pomoćni trener je bio Igor Budiša dok je Komak kao predstavnik kluba zapravo vodio momčad.
S obzirom na manjak licence Komak nikada neće moći službeno biti trener, ali će prema svemu sudeći kao predstavnik kluba uvijek moći sjediti na klupi.
Sve u svemu, Zrinski je zasad jedna lijepa priča. Slavoniji nasušno fali nogometnih središta te bi Zrinski uz pametnu strategiju mogao poslužiti kao poligon za razvoj igrača koji svoje mjesto ne nađu u Osijeku.
Najveći problem ove priče je ono što smo već toliko puta vidjeli u hrvatskom i europskom nogometu. Kada novi gazda uđe u klub u početku sve u klubu i oko kluba ide u pozitivnom smjeru.
Onda se u jednom trenutku dotakne najviša moguća točka nakon čega dolazi do stagnacije, a nakon toga opadanje i na kraju izlazak kapitala iz kluba koji najčešće znači raspad.
Zrinski je sada došao do točke iznad koje će teško napredovati. Uvjete za igrati HNL nemaju i pitanje hoće li ih ikad ostvariti tako da je 1. NL vrhunac puta.
Ono što Zrinski lakoćom može postati je stabilni drugoligaš koji koristi talentom prepun slavonski bazen uparen s nekoliko veterana za mirno krstarenje drugoligaškim društvom.
Nažalost, uvijek postoji mogućnost da gazdi “dosadi” vođenje nogometnog kluba nakon čega bi Zrinski postao samo još jedan klub koji se brzo uspeo, a još brže spustio hrvatskom nogometnom piramidom.
