Devedeset tri udarca. Toliko su ih prije jučerašnje utakmice imali protivnici Real Madrida u ovosezonskoj nokaut fazi Lige prvaka. „Kraljevski klub“ je ove sezone u gotovo svakoj utakmici nokaut faze najprestižnijeg europskog natjecanja bio u podređenom položaju, ali uvijek su pronašli način da izbjegnu poraz i odu stepenicu bliže trofeju.
Najdominantniji je bio Manchester City koji je na kraju poražen na penale, a u prvom polufinalnom ogledu je Bayern bolje otvorio susret, ali Real je iz svoje prve prilike postigao pogodak u susretu koji je na kraju završio 2:2. U tom susretu je Bayern bio možda malo bolji protivnik, ali „ubila“ ih je loša predstava Min-jae Kima. S druge strane, kod Reala nije briljirao Lucas Vázquez pa nije bilo iznenađenje da je umjesto njega jučer igrao Dani Carvajal. Međutim, iznenađenje je bilo kako je Real pristupio sinoćnjoj utakmici.
Real Madrid je pokazao da može dominirati protiv najboljih
Real Madrid već godinama u nokaut fazi Lige prvaka nije momčad koja preuzima posjed i inicijativu u utakmici. Momčad Carla Ancelottija nema problema propustiti posjed protivniku te Real često bude momčad koja kreira manje prilika, ali na kraju izađe kao pobjednik zbog individualne kvalitete svojih igrača. Međutim, jučer smo gledali u potpunosti drugačiji Real. Dok je na papiru već spomenuti Carvajal bio jedina promjena u početnom sastavu, Real je igrao osjetno drugačije nego je to bio slučaj na Allianz Areni.
Real je u fazi obrane igrao u 4-4-2 formaciji gdje je Jude Bellingham igrao na lijevom krilu, a u napadu su bili Rodrygo i Vinícius Júnior. Real je od početka susreta pritisnuo Bayern koji je još jednom pokazao da se ne snalazi najbolje kada ih protivnik pritisne čovjek-na-čovjeka, a tu najveći problem bude kada njihove dvije „šestice“ budu usko markirane. Usko markiranje “šestica” kod presinga Reala su radili Toni Kroos i Aurélien Tchouaméni te bi napadači domaćih većinom usmjeravali Bayern prema njihovom lijevom boku gdje je igrao Noussair Mazraoui koji je dešnjak.
S ovakvim pritiskom je Real lako osvajao loptu, a u posjedu su također bili vrlo dobro posloženi. Kroos (na slici ispod označen plavim trokutom) bi se konstantno spuštao među stopere, a bekovi bi se podizali visoko pa je Real u fazi napada igrao u 3-1-4-2 formaciji koja je bila jako fleksibilna. Kroos je spuštanjem kao treći stoper lako dolazio do lopte što mu je omogućilo da diktira tempom utakmice. Nijemac je imao vrlo dobru utakmicj te bi bez problema dugim loptama prebacivao težište igre s jedne na drugu stranu terena. U 69 minuta provedenih na terenu imao je 95/101 točnih dodavanja od čega su četiri bila ključna te je upisao nestvarnih 18/20 dugih lopti.
Na desnoj strani su igrači Reala dosta rotirali svoje pozicije pa bi Carvajal često završio u sredini terena dok bi onda Federico Valverde držao širinu uz aut liniju. U tim rotacijama bi se znao uključiti i Rodrygo koji se također u nekoliko navrata izvlačio na desnu stranu. S druge strane su rotacije bile manje korištene, ali na toj strani se često tražio Vinícius, naročito u drugom poluvremenu kada se Brazilac sve više počeo izvlačiti uz aut liniju. Vinícius je kroz cijelu utakmicu stvarao probleme obrani gostiju, a susret je završio sa 7/12 uspjelih driblinga, pet udaraca i dva ključna dodavanja.
Bayern je bio blizu da Real svlada na „Realov način“, ali Tuchel je promašio sa zamjenama
Bayern protiv ovakvog Reala nije pružio mnogo, a naročito su inferiorni bili u prvih 45 minuta. Bavarci su u prvom poluvremenu imali samo dva udarca te su akumulirali mizernih 0.09 očekivanih golova (xG). Real je imao veći posjed, a gosti su se branili u 4-4-2 bloku iz kojeg su rijetko mogli izaći prema naprijed. Tek kada je krajem prvog poluvremena pritisak Reala pao, Bayern je počeo bolje stajati na terenu, a tu se istaknuo mladi Aleksandar Pavlović koji je ovu utakmicu počeo umjesto Leona Goretzke. 20-godišnjak je pokazao da je bolji u izgradnji napada od Goretzke što je bilo i vidljivo u prvom poluvremenu kada je imao impresivnih 45/45 točnih dodavanja.
Iako je Real bio dominantnija momčad prvih 65 minuta, Bayern je prvi došao do pogotka. Harry Kane je na sredini terena primio loptu i sjajno proigrao na lijevoj strani Alphonsa Daviesa kojem se otvorio prostor zbog toga što Carvajal u napadu odlazi visoko naprijed. Kane je tim dodavanjem još jednom pokazao da je ponajbolji napadač na svijetu u proigravanju dugim loptama, a Davies je iz tranzicije sjajno pogodio za vodstvo gostiju.
Bayern je tako poveo u maniru svog protivnika. Bili su inferiornija momčad, ali su na individualnu kvalitetu svojih igrača iskoristili priliku koja im se otvorila. Nakon toga im je ostalo da se nastave braniti u 4-4-2 bloku te da iz tranzicije potencijalno postignu još jedan pogodak. Međutim, Thomas Tuchel je napravio zamjene s kojima se previše povukao i postao osjetno manje opasan u tranziciji. Uveo je Kima te prebacio na pet igrača u posljednjoj liniji, a umjesto Kanea i Jamala Musiale su ušli Eric Choupo-Moting i Thomas Müller. Dok je razumljivo da je Musiala vjerojatno izašao zbog ozljede, Bayern se previše povukao te je mogao uvesti nekog igrača kao što je Mathys Tel koji bi bio znatno opasniji iz tranzicije. Da je slučajno i vrijedio pogodak u posljednjim trenucima susreta kada je sudac neopravdano prije završetka akcije sudio zaleđe, Bayern bi se u Tuchelovoj postavci u produžecima mogao samo braniti te bi teško mogao doći do prilike za postizanje pogotka.
Real je na kraju opet prošao u svom stilu
Real je nakon primljenog pogotka ušao u dodatni rizik kako bi se vratio u susret, a Ancelotti je u završnici susreta promijenio u 4-3-3 formaciju u koju smo prijašnjih godina navikli gledati momčad iz Madrida. Brahim Díaz je ušao na desno krilo, a Joselu je bio centralni napadač koji je na kraju postao junak večeri. Imao je samo deset dodira s loptom te je postigao dva pogotka za potpuni preokret i prolazak Reala u finale Lige prvaka.
Real je većinu susreta dominirao što je atipično za njih u nokaut fazi Lige prvaka. Ancelotti je odlično posložio presing Reala i strukturu u fazi napada, ali na kraju su opet prošli u svom prepoznatljivom stilu. Manuel Neuer je jedan od najboljih vratara te je jučer do 88. minute imao vrlo dobru utakmicu, ali onda je neshvatljivo pogriješio kod prvog gola Joselua. Real je previše puta na ovakav način lomio utakmice da bi to bila slučajnost, ali njihov fenomen se jednostavno ne može opisati nikakvim brojkama ili taktičkim analizama. Sinoć su pokazali da mogu dominirati protiv ozbiljnog protivnika što će im dobro doći u finalu protiv Dortmunda koji je dokazao ove sezone da nema problema propustiti posjed i braniti se.
Osim dobre igre, još jednom su pokazali da ima nešto neobjašnjivo u tom bijelom dresu što im uvijek daje za pravo očekivati pobjedu bez obzira jesu li bolji suparnik ili ne.
