Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Real je razmontirao momčad koja se predala već u startu

Prvi se put u karijeri Pepu Guardioli dogodilo da je neka njegova momčad upisala 13 poraza u svim natjecanjima unutar jedne sezone. A sezona je još daleko od gotove.

I dok ispadanje iz Lige prvaka protiv Real Madrida nije nimalo neočekivano, pogotovo ne ako znamo u kakvom je stanju Manchester City ove sezone, ovoga smo puta vidjeli nešto što je za Guardiolu neuobičajeno. Izgledao je kao da se predao već na početku utakmice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

City je u prvoj utakmici protiv Reala imao svoje trenutke u prvom poluvremenu te su poneke njihove sekvence podsjećale na neki stari, puno kvalitetniji City. To ipak nije bilo dovoljno, no poraz od 2:3 na Etihadu nije izgledao kao da je potpuno neuhvatljiv. Real je bio favorit, ali je Guardiola stvorio narativ kao da u Madrid putuje klub čija je realnost donji dio ligaške ljestvice, a ne onaj koji je tijekom zadnjeg prijelaznog roka potrošio oko 200 milijuna eura.

Guardiolini medijski istupi su doduše često znali biti pila naopako, ali njegova izjava da City nema više od 1% šanse u Madridu se ispostavila realnom. Erling Haaland, Kevin De Bruyne, Jack Grealish i Jérémy Doku ne samo da nisu startali u prvih 11, već nisu dobili niti minutu igre s klupe.

Pri rezultatu 3:0 za Real, Guardiola nije ni pomislio na zamjene, već je uveo Matea Kovačića i Jamesa McAteeja tek 16 minuta nakon primljenog gola. Njihov ulazak u igru je izgledao kao da idu na kaznenu ekspediciju, a ne potencijalno preokrenuti rezultat.

Pogled na statistiku na kraju utakmice vara jer prema njemu i metrici očekivanih broja golova, City nije imao puno lošije prilika od Reala. No, ta metrika do 90. minute i udarca Omara Marmousha te kasnije pogotka Nice Gonzáleza koji je morao pogoditi prazan gol, što je i dovelo do tog fiktivnog statističkog izjednačenja, je bila takva da je primjerice Osasuna u zadnjem kolu La Lige imala za 13 puta bolje šanse od Cityja.

Međutim, napadački problemi su čak i kao takvi bili minorni naspram onoga što smo vidjeli od Cityja bez lopte. Sa samo 32% osvojenih duela, ovo je bila Cityjeva najlošija utakmica ove sezone u tom pogledu, a njihov oblik presinga je djelovao amaterski naspram onog što smo od njih znali viđati. Zadnja linija Reala je lakoćom zaobilazila Savinha, Marmousha, Phila Fodena, Bernarda Silvu i İlkaya Gündoğana koji su bili grozomorno spori.

Real je izuzetno lako navlačio višak njihovih igrača da pritisnu jednu stranu te tako oslobađao drugu. Situacije gdje, primjerice, Federico Valverde ima brisani prostor ispred sebe su bile redovite, a prvi gol gdje Raul Asensio ima sav prostor i sve vrijeme svijeta poslati loptu Kylianu Mbappéu za prvi gol je bio pokazatelj da je City u ovu utakmicu ušao mašući bijelom zastavom.

S druge strane, Real je funkcionirao besprijekorno. Prvo ime susreta je sasvim logično Mbappé koji se očigledno oporavio od svih dječjih bolesti s početka sezone te je pružio vjerojatno i svoju najbolju partiju pred domaćom publikom.

Način na koji se City postavio je bio savršen za Mbappéa. Visoka obrana bez istaknutog presinga je značila da će Mbappéova fizička moć imati presudnu ulogu. U svakom trenutku je mogao pobjeći svome čuvaru, u svakom je trenutku bio brži s loptom, a istovremeno je bio i dovoljno razigran da povlači atraktivne, ali efikasne poteze.

Iako se od te slabije forme na početku sezone počeo oporavljati još prije nekoliko kola, ovakav performans u utakmici ovako visokog značaja je ono zbog čega navijači Reala žele gledati Francuza. Bila je to savršena izvedba u jednom od najbitnijih susreta sezone.

I dok je Mbappéov doprinos neosporan, još je nekoliko igrača Reala odigralo izuzetno dobro, no posebno treba istaknuti fantastičnu desnu stranu koju su držali spomenuti Valverde i Rodrygo.

Urugvajac je asistirao za pogodak, ali je i preorao svaki pedalj terena te uputio još i četiri ključna dodavanja uz 93% točnih dodavanja te preciznih šest od osam dugih lopti. Rodrygove brojke su pak bile još impresivnije.

Jude Bellingham je nakon utakmice apostrofirao Rodryga kao najpotentnijeg igrača Reala, a Brazilac je u ovoj utakmici definitivno tako izgledao. Iako se nije upisao u strijelce, pored asistencije Rodrygo nije imao niti jedno pogrešno dodavanje, a osvojio je čak 10 od 14 duela, oduzeo uspješno loptu protivniku četiri puta te je tri puta izborio prekršaj.

I dok bi se moglo izvući mnoštvo taktičkih detalja koji su otišli na stranu Reala, od uvlačenja bekova i istupanja centralnih veznjaka čime je Real radio totalnu konfuziju u smislu tko bi koga trebao čuvati i gdje će se stvari višak, teško je konkretno analizirati momčad koja je u svakom trenutku izgledala fizički iscrpljeno i koja je odustala od nogometa.

Neće ova sezona toliko oštetiti Guardiolin status u svijetu nogometa, no dosta je bizarno, da ne kažemo tužno, gledati kako netko koga će mnogi nazvati najboljim trenerom modernog nogometa diže ruke od nogometa i to pri aktivnom rezultatu. Možda je i poetski da mu je momčad zamalo izgubila baš onim rezultatom kojim bi i da su predali utakmicu za zelenim stolom.

Komentari

Povezano