Kada je Real Madrid na ljeto doveo Kyliana Mbappéa, dragulja koji je, prema riječima Florentina Péreza, nedostajao u kraljevskoj kruni kluba iz španjolske prijestolnice, mnogi su vjerovali da se na Santiago Bernabéuu okupila momčad koju nitko neće moći zaustaviti.
I doista, samo nekoliko mjeseci ranije, Real je po 15. put osvojio naslov prvaka Europe. Ipak, ubrzo nakon toga, “nepobjedivi” su postali “bezidejni”, “nesposobni”, pa čak i “sramotni”.
To je realnost s kojom se navijači Real Madrida moraju suočiti – barem kada je riječ o aktualnoj sezoni.
Poraz od Arsenala, koji je u dvije utakmice bio uvjerljiv (5:1), sam po sebi nije sramotan. Arsenal pod vodstvom Mikela Artete izrastao je u iznimno ozbiljnu, kompaktnu i stabilnu momčad koja rijetko pada u formi. Izgubiti od ovakvog Arsenala svakako se može opravdati rečenicom: Bolji je pobijedio.
No, činjenica da su sve prilike Reala u 180 minuta igre proizašle isključivo iz pogrešaka obrane Arsenala, te potpuna neučinkovitost napadačke trojke koja je trebala izazivati strah, ipak se ne može opravdati. Pogotovo ako uzmemo u obzir slavnu brojku “15” – trofeja Lige prvaka – koja će, ako je suditi prema ovoj sezoni, još neko vrijeme ostati nepromijenjena.
Brojke Real Madrida govore same za sebe
O samim utakmicama gotovo da nema smisla trošiti riječi iz perspektive Real Madrida – brojke govore same za sebe. U prvoj utakmici, dvije šanse u prvom poluvremenu, obje nakon grešaka Arsenalove obrane. U uzvratu, jedini pogodak došao je nakon pogreške Williama Salibe koju je iskoristio Vinícius Jr.
To je cijeli ofenzivni učinak Real Madrida. Tri pogreške protivnika, dvije prave šanse, jedan pogodak – u 180 minuta igre.
Već je prije dvoboja bilo jasno da “krpana” obrana Reala, bez startnog stopera i desnog beka, neće moći odolijevati snažnom Arsenalu. No, od napadačkog dijela ekipe očekivalo se puno, puno više.
Za one koji redovito prate Real Madrid, ovakav ishod možda i nije iznenađenje. Mbappé, Vinícius i Rodrygo tijekom cijele sezone pokazuju da zajedno jednostavno ne funkcioniraju. Svi gravitiraju istom prostoru, a desna strana napada gotovo da ne postoji – osim povremenih bljeskova Brahima Díaza, uglavnom kada ulazi s klupe. Lijeva strana, kojom dominira Vinícius i gdje prirodno djeluje i Mbappé, pretvara se u gužvu, što je najgora moguća situacija za dva igrača koji trebaju prostor.
Arsenal je to briljantno pročitao – kao i mnogi drugi ove sezone, od Barcelone pa do momčadi s dna La Lige poput Las Palmasa i Espanyola.
Ovaj dvoboj s Arsenalom prava je slika sezone Real Madrida – razočaravajuće čak i za one s niskim očekivanjima. Ponovno valja naglasiti: ovo nije kritika Arsenalu, koji se uz Barcelonu i PSG pokazao kao jedan od tri najbolja kluba u ovogodišnjoj Ligi prvaka. Problem je u Realu – ovakvog Reala bi svladala gotovo svaka ozbiljna europska momčad.
Na putu do četvrtfinala, Real je iz natjecanja izbacio neprepoznatljivi Manchester City i Atletico Madrid, no prolazak u tim dvobojima više je nalikovao na tehnikalije nego demonstraciju sile. Kad je došao ozbiljan protivnik – kao i u brojnim susretima kroz sezonu, primjerice protiv Barcelone i Liverpoola – Real je izgledao baš kao što smo ga opisali na početku: bezidejno, nesposobno i sramotno.
Što Ancelottija čeka do kraja sezone?
Projekt Mbappé – Vinícius sigurno će se nastaviti. U njih je uloženo previše novca, a prodati brazilsku zvijezdu nakon jedne slabije sezone, uz sve okolnosti, bilo bi ravno nogometnom samoubojstvu.
Prvi korak bit će, kako se nagađalo i prije uzvrata s Arsenalom, otkaz Carlu Ancelottiju. On će, pred navijačima željnim trofeja i lijepe igre, biti prikazan kao žrtveno janje. Njegove taktičke odluke bit će pod povećalom, a njegov odlazak, ako klub pronađe dostojnu zamjenu, mogao bi donijeti potrebne promjene za novu sezonu.
Ali stati na tome značilo bi staviti flaster na prostrijelnu ranu. Klub mora provesti ljeto tražeći način kako da uigra svoje dvije superzvijezde. Zato postoje timovi trenera i stručnjaka, koji – bez rigidnog i često staromodnog Ancelottijevog pristupa – više neće imati izgovore u stilu “treba im vremena za prilagodbu.”
Ti isti ljudi morat će igračima Real Madrida – svima osim Antonija Rüdigera, Thibauta Courtoisa, Judea Bellinghama i Federica Valverdea – “utuviti” u glavu da nose sveti bijeli dres, i da su nastupi poput ovih protiv Arsenala jednostavno nedostojni tog dresa.
Da ne bude zabune – Real Madrid, kao i svaki drugi klub, prolazi kroz uspone i padove. I to je sasvim normalno. Dvije Lige prvaka u četiri godine razmazile su navijače, natjerale ih da zaborave razdoblje između 2019. i 2022., kada se nije moglo dalje od osmine finala ili eventualno polufinala.
Problem je veći od onog što se misli
Problem nije jedna loša sezona. Problem nastaje kada ne možeš pogledati navijače u oči i reći da si dao sve od sebe. Prečesto ove godine to ne bi bilo iskreno. Godine 2019. Real je ispao od Ajaxa – i vjerojatno se time spasio još većeg poraza. Te godine momčad jednostavno nije bila dorasla izazovima. Godine 2020. poraz od Manchester Cityja bio je očekivan – Guardiolina ekipa tek je tada ulazila u svoj puni zamah.
Godine 2021. Chelsea je bio bolji bez ikakve sumnje, a 2023. godine Manchester City je, nakon posrtaja godinu ranije, otišao do kraja. No, ove godine – 2025. – nema pravih opravdanja. Bez obzira na snagu Arsenala, Real Madrid morao je pokazati više.
Može li to učiniti sljedeće sezone, pod novim vodstvom i uz zvijezde koje će konačno shvatiti poruku ovog poraza? Ostaje za vidjeti. Ova sezona – na svim frontovima – bila je potpuni promašaj.
