Grad koji je za vrijeme renesanse ostvario jedan od svojih brojnih umjetničkih procvata, nakon pola stoljeća prolazi kroz nogometni procvat.
La Grassa Citta, odnosno Debeli Grad jedan je od nadimaka Bologne, kojeg je dobila zbog svoje gostoljubivosti i naravno ukusne hrane. Bologna ima veliki izbor raznovrsnih jela i to zato što je kuhanje i uživanje u dobrom obroku oduvijek bilo važno Talijanima, posebice onima koji žive u Bologni. To je dio njihove kulture. Početkom 20. stoljeća počela se razvijati i nogometna kultura u Bologni, pa je tako 3. listopada 1909. godine osnovana FC Bologna.
Kao klub koji se do tada uspješno natjecao u raznim regionalnim ligama, te osvojio dva naslova državnog prvaka, Bologna 1929. godine dobiva priliku nastupati u prvoj, povijesnoj sezoni talijanske Serie A. Legendarni Renato Dall’Ara, po kojem stadion danas nosi ime, na mjesto predsjednika kluba dolazi 1934. godine, a prvi naslov prvaka osvojen je u sezoni 1935./1936. te su isti uspjeh ponovili još tri puta u narednih šest sezona, da bi na novi i za sada posljednji Scudetto čekali sljedeće 23 godine, odnosno do sezone 1963./1964. kada ih je do naslova prvaka Italije odveo legendarni trener Fulvio Bernardini. Dall’Ara nije dočekao osvajanje posljednjeg Scudetta, budući da je četiri dana ranije preminuo od srčanog udara.
Europski Mitropa Kup osvojen je 1961. godine, a u narednih desetak sezona Bologna se većinom plasirala u gornjem dijelu ljestvice Serie A, te su dva puta stigli i do trofeja u domaćem kupu, i to 1970. te 1974. godine. Uslijedio je rezultatski pad, pa je klub sve do 2015. godine, kada se posljednji puta vratio u Serie A, četiri puta ispadao u drugi te dva puta u treći rang talijanskog nogometnog takmičenja, a najbolji prvoligaški rezultat ostvarili su u sezoni 2001./2002. koju su završili na sedmom mjestu.
No vratimo se u sadašnjost. S 18 osvojenih bodova u prvih 11 kola ove sezone, Bologna je došla do drugog najboljeg starta u Serie A još od sezone 2002./2003. kada su u istom broju utakmica stigli do boda više. Grubo rečeno, ako nastave osvajati trenutnih 1.62 bodova po utakmici, sezonu bi završili sa 62 boda, koja su u posljednjih deset sezona jednom donijela peto, triput šesto, pet puta sedmo te jednom osmo mjesto, što bi sve bili najbolji plasmani Bologne u posljednju 21 sezonu. Nije baš ni da je raspored mazio I Rossoblù, pa su tako već ukrstili koplja s Milanom, Interom, Juventusom i Napolijem te su iz tih utakmica izvukli tri remija, od čega jedan doma i dva na strani.
Bolognu s klupe vodi legendarni brazilski veznjak koji je nastupao za reprezentaciju Italije – Thiago Motta. Ovaj 41-godišnjak je klupu preuzeo u rujnu prošle godine, a nakon što je s iste zbog bolesti morao otići danas pokojni Siniša Mihajlović. Ranije u karijeri Motta je vodio mladu momčad PSG-a, Genou i Speziju, u kojima je skupio iskustvo vođenja 47 prvoligaških utakmica, ali bez značajnijeg rezultatskog uspjeha.
Prošlu sezonu Bologna je okončala na 9. mjestu, a kao jedna od najvećih boljki okarakterizirana je nesigurna igra u obrambenoj liniji. Stoga je ljetos za devet milijuna eura iz AZ Alkmaara doveden nizozemski stoper Sam Beukema, jedan od najbolje ocijenjenih igrača Eredivisie prošle sezone, dok je iz Basela tigao lijevi stoper Riccardo Calafiori. Novi su i bočni igrači, pa je tako na poziciju desnoga beka doveden Austrijanac Stefan Posch iz Hoffenheima, a za lijevu stranu je iz Leicester Cityja posuđen Danac Victor Kristiansen. Svaki od ove četvorice je odigrao barem 50% ovosezonskih minuta, a na njihove transfere je ukupno potrošeno tek 19 milijuna eura.
U sustavu 4-2-3-1 kojeg Motta preferira, šesticu i osmicu najčešće okupiraju Michel Aebischer i Remo Freuler, pristigao na posudbu iz Nottingham Foresta, ispred njih ordiniraju Riccardo Orsolini, Lewis Ferguson te još jedan posuđen igrač, Milanov Alexis Saelemaekers, dok je u vrhu napada iznimno talentirani 22-godišnji Nizozemac Joshua Zirkzee. Stasiti napadač do sada je upisao tri gola i dvije asistencije, škotski reprezentativac Ferguson ima po tri pogotka i assista, dok je prvi strijelac momčadi s golom više od njih dvojice Orsolini.
Kao i većina današnjih momčadi, Bologna također pokušava graditi svoju igru krećući od vratara. Łukasz Skorupski, čija je sposobnost zaustavljanja udaraca jednako važna kao i njegova spretnost s loptom u nogama, te je s 0,7 primljenih golova po utakmici po utakmici, 0,79 spriječenih pogodaka, te s pet clean sheetova među pet najboljih vratara lige u svim tim kategorijama, vokalna je točka famoznog build-upa. Ako ne prolazi prva ideja, s 4-2 otvaranjem i visoko pozicioniranim bekovima, Skorupski ili stoperi šalju duge lopte na 193 cm visokog Zirkzeea, nakon čega stasiti Nizozemac, koji ne igra klasičnu devetku već se puno kreće između linija, loptu distribuira na brzonogi trojac iza njega.
Čim lopta dođe u posljednju trećinu, Bologna je sposobna napraviti dar-mar gotovo svakoj obrani. Sva četvorica udarnih igala često mijenjaju smjer i linije kretanja, Zirkzee odlično distribuira loptu, a napadu se tada također često priključuje i lijevi bek Charalampos Lykogiannis. Rezultat takve igre je 11,1 udaraca prema vratima suparnika po utakmici, ali efikasnost je i dalje boljka, budući da su u dosadašnjih 11 kola postigli tek 12 pogodaka.
Drugi važan element igre kada Bologna ima loptu u nogama su takozvane mikro tranzicije, odnosno okomitost momčadi kada pokušava razbiti protivnički obrambeni blok. To ne znači da pokušavaju dugim loptama pronaći brzonoga krila, već se okomitost odnosi na to koliko brzo Bologna pomiče loptu naprijed, neprestano tražeći dodavanja između linija. Motta želi da njegovi igrači okupiraju sredinu terena svojim tijelima, dajući zadnjoj liniji i dubljim veznim igračima što više mogućnosti centralnog progresivnog dodavanja. Bologna često iza lopte drži samo jednog središnjeg veznog igrača koji ima zadatak progurati loptu kroz linije zajedno sa središnjim braničima. S druge strane, to također može biti na štetu momčadi tijekom obrambenih tranzicija zbog nedostatka igrača koji štite središnje braniče.
Obrana Bologne stoga kreće od napada, gdje agilni i atletični igrači dolaze do izražaja, iako im u nekim situacijama još uvijek nedostaje discipline u visokom pritisku. Cilj je presjeći pristup jednoj strani terena, navodeći protivnike da igraju široko ili da šalju duge lopte preko visokog bloka. Ova faza obrane ne predstavlja problem za Bolognu, dok Motta još uvijek ima posla oko uigravanja još uvijek nove obrane s prednjim blokom. Ideja je da igrači ostanu kompaktni i spriječe suparnikovu napadačku igru kroz linije, a najviše problema za sada su im zadavali protivnički ulasci upravo između i iza linija, ponajviše po desnoj strani obrane Bologne. Unatoč tome, trenutno imaju treću najbolju obranu lige s osam primljenih pogodaka.
Iako je pred Mottom i stručnim stožerom još podosta posla, kako u napadačkoj efikasnosti, tako i u obrambenoj kompaktnosti, ne može im se osporiti činjenica da trenutno igraju oku možda i najdopadljiviji nogomet na Apeninima te starim nogometnim romantičarima daju nadu da će Serie A opet vratiti onaj svoj stari sjaj.
