Kao klinac bio sam zaluđen košarkom. NBA se gutao, iako je bio daleko manje dostupan u Europi nego li danas. Jedna od simpatičnijih ekipa tada mi je bila ekipa Hornetsa. Tada ste, ako ste bili sretnik, mogli pogledati ekipu koju simpatizirate jednom u dva tjedna. Zvijezda te ekipe bio je Glen Rice – sjajan šuter, iako se tada košarka igrala drugačijim stilom nego danas. Bez neke pretjerane nostalgije, meni osobno bolja i zanimljivija.
Rice je nosio dres s brojem četrdeset i jedan, a danas, skoro trideset godina kasnije, imamo nogometaša istog prezimena koji je također zvijezda svoje ekipe te nosi isti broj na dresu.
“Još jedan precijenjeni Englez”
Ostavljamo NBA iza sebe i vraćamo se natrag preko bare. Mjesto radnje – London. Declanu Riceu je došlo vrijeme za rastanak s West Hamom. Nitko mu to ne može zamjeriti. Odlazi na vrhuncu, dok su još opijeni osvajanjem trofeja Konferencijske lige. Ostavlja klupsku blagajnu punu do vrha. Arsenal je isplatio rekordnu odštetu od čak 105 milijuna funti. Realna cijena za sve zainteresirane bila je preko 100 milijuna, bez obzira na to koliko se u javnosti provlači teza “još jedan precijenjeni Englez”.
Momčad West Hama ima nemoguć zadatak, a to je pronaći igrača koji će zamijeniti reprezentativca Engleske. Na tržištu gotovo i nema neke opcije koja bi im dala instantno rješenje kojem ne treba prilagodba, a mišljenja sam da Moyes nije kapacitet da se taktički uhvati u klinč s problemom kojeg ima ispred sebe. Znajući kako skautska služba radi, odnosno da se uglavnom dostavljaju video materijali Moyesu, ne vjerujem ni da će “Moneyball” efektom uspjeti to pokrpati. Da stvar bude tužnija po navijače, njegov partner u veznoj liniji, Souček, bilježi konstantan pad u zadnjih nekoliko sezona.
Adekvatna zamjena
Zapravo se sam po sebi nameće njegov klupski kolega Lucas Paquetá koji bi doduše morao igrati puno povučenije nego li je igrao do sada. Zapravo slično ono kako igra u dresu Brazila. Stvar koju bi svakako morao popraviti jest uspješnost duela. Paqueta se voli zaigrati s loptom u nogama, a sada bi igrao na puno odgovornijem mjestu gdje bi greške bile mnogo skuplje.
Što se tiče potencijalnih prinova u kalup West Hama upada Florentino Luís iz Benfice koji je više defenzivno postavljen pa ne bi trebalo toliko žrtvovati Paquetu. Dobar je u igri kratkih dodavanja što bi znatno promijenilo način igre s obzirom na to da je Rice bio igrač koji je za West Ham bio u stanju nositi loptu u dugim metražama. Luisa krasi borbenost i požrtvovnost, a možda najveća sličnost je koliko brzo prepoznaje situaciju. Problem je doduše njegova potencijalna cijena jer je Benfica otkupnu klauzulu postavila na 120 milijuna eura.
Potencijalno jeftinijih opcija ima više, a kada pričamo o sličnosti u proigravanju s Riceom, onda su po broju progresivnih dodavanja te nošenja lopti tu najbliže Matteo Guendouzi i Maxence Caqueret -međutim njihov defenzivni učinak te čista fizikalija su ipak na nižoj razini od Riceove, kao i Luisove.
Od sličnih igrača po karakteristikama je tu i Youssouf Fofana čija je ofenzivna orijentacija usporediva s Riceovom. Voli šutirati s distance te im iznadprosječni postotak uspješnih driblinga što ga čini interesantnom opcijom. Ne smijemo ne spomenuti i Edsona Álvareza kojeg se u zadnjih nekoliko dana u medijima dosta povezivalo s West Hamom, čiji je defenzivni učinak jako sličan onom Riceovom te koji može igrati i stopera. Potencijalnih opcija je mnogo, a jedino što je u ovom trenutku sigurno je glavobolja Moyesa.
Arsenal misli ozbiljno
Jednome smrknulo, drugome svanulo. Za razliku od Moyesa, Arteta je na suprotnom polu. Gotovo sve želje su mu ispunjene i nema alibija. Arsenal mora navaliti na trofeje. Jedino mjerilo ovog Arsenala će biti koliko su srebrnine spremili u vitrine. Momčad posjeduje ogroman potencijal, a o tome hoće li ga ispuniti govorili smo u epizodi Halftimea.
Treba vremena da se mozaik posloži i na tom putu stoji im nekoliko ozbiljnih konkurenata. Ono gdje bi Rice mogao biti ključ za Artetu su reakcija po izgubljenoj lopti. Lani je Arsenal bio kažnjavan po izgubljenoj lopti i Arteta želi to smanjiti postavljanjem Ricea kao osigurača, prvenstveno uz invertirane bekove koji svojim riskantnim proigravanjima dovode Arsenal u nezgodan položaj. Thomas Partey je tu bio dominantan, ali se jednostavno izgubio kako je prvenstvo odmicalo. Rice nudi konstantu, a toga je lani nedostajalo u borbi za prvenstveno protiv Cityja.
Od svih Arsenalovih veznih igrača koji su odigrali najmanje 500 minuta u Premier ligi prošle sezone, nitko nije imao bolju točnost dodavanja od Riceovih 88%, nitko nije premašio njegovih 1,7 ubačaja na 90 minuta, niti je itko imao više dugih dodavanja (6,1). Također je bio dostupan više od bilo kojeg veznjaka Arsenala sa svoje 3.272 odigrane minute. Točnije, započeo je najmanje 32 prvenstvene utakmice u svakoj od posljednjih pet sezona, što sugerira da se može pouzdati na njegovo zdravlje, formu i disciplinu.
Sklapanjem ovog posla Arsenal je dao jasnu poruku. Lanjska sezona je bila najava da su tu i da su spremni na iskorak. Bolje alate za to nisu mogli dobiti.
