Navijači Rijeke će zauvijek pamtiti 29. kolovoz 2013. godine. Tjedan dana nakon nevjerojatne pobjede na Kantridi 2:1, Rijeka je došla u goste Stuttgartu i tražila po prvi puta u povijesti prolaz u grupnu fazu nekog UEFA europskog natjecanja.
Gol Gorana Mujanovića u 94. minuti je ostao zauvijek ukrašen i nezaboravnim povicima pokojnog reportera Korada Vujnovića te Roberta Ferlina. Tada je djelovalo nevjerojatno da je Rijeka izbacila finalista njemačkog kupa. Stuttgart je imao nekoliko izuzetnih igrača među kojima je bio i današnji stoper Reala, Antonio Rudiger, te je jaz u kvaliteti jedne i druge ekipe bio popriličan.
U nekim narednim utakmicama, kao onima protiv Olympiakosa, Genta ili PAOK-a, se nikada nije činilo da se radi o tolikoj razlici. Svi su oni bili favoriti i svi su u konačnici i porazili Rijeku, no pred te utakmice se riječka publika više nadala jer hej, pa ne tako davno su izbacili Stuttgart.
Kada je Rijeka izvukla Lille u ždrijebu za Konferencijsku ligu ove sezone, šanse koje su im davale kladionice i analitika za prolaz su bile oko 15%. Uspoređujući dvije ekipe bilo je jasno da je razlika u kvaliteti između Rijeke i Lillea bila veća nego li je bila ikada u povijesti kvalifikacija za europsko natjecanje između Rijeke i nekog njenog protivnika.
Čak i u tom slučaju, vjera je postojala. Pogotovo nakon prve utakmice u kojoj je Rijeka defenzivno sjajno stajala i u kojoj je istovremeno kreirala opasnije šanse nego Lille u cijeloj utakmici. Vidjelo se da u nekom taktičkom ili filozofskom smislu ne treba raditi prevelike preinake za uzvrat i da se istom tom igrom može parirati Lilleu.
Na Rujevici Lille nije toliko dominirao koliko na svom terenu. Imajući prednost od jednog gola i oni su shvatili da bi forsiranje brojčane nadmoći u protivničkoj trećini moglo prouzročiti kontru koja rezultat vraća u egal. U prvom poluvremenu su zapucali tek jednom, kao i Rijeka, te su po svemu bili usporedivi. Uostalom i taj jedan udarac Lillea i taj jedan Rijeke je bio velika šansa za pogodak.
U prvom poluvremenu su upečatljive bile tri stvari. Prva je ta da je obrambena igra na bokovima bila puno bolja, da je defenzivni učinak Jankovića bio na višem nivou te da je Rijeka naučila iz prve utakmice, ali i iz poraza Lillea od Lorienta, da su duge lopte efikasno rješenje protiv Lillea.
Kod ove prve stvari istaknimo da je Bruno Goda u cijeloj utakmici imao nevjerojatnih 100% osvojenih zračnih duela, 75% osvojenih duela na tlu i 5 oduzetih lopti te da je bio predriblan samo jednom. Ivan Smolčić nije imao toliko dobre brojke u duelu, no njegovo popravljeno pozicioniranje mu je omogućilo da presječe čak 6 protivničkih dodavanja. Bekovi su odigrali čitavu utakmicu uistinu sjajne partije. Na igru iz prvog poluvremena treba nadodati pokazano od Jankovića koji je u Lilleu bio predriblan čak deset puta. Na Rujevici nije bio predriblan niti jednom.
Uvidjevši kako Lille ima opasnih problema s procjenama dugih dodavanja, Rijeka je odlučila iskoristiti to maksimalno. Samo u prvom poluvremenu su pokušali 51 dugo dodavanje od čega 27 uspješnih i time su u tih 45 minuta nadmašili broj dugih lopti iz čitave prve utakmice. Do kraja susreta će to otići na ludih 119 pokušaja od čega 51 uspješnih.
U drugom poluvremenu je Rijeka jako dobro koristila tu direktnost nekih 20 minuta. Lille je puštao dosta zadnjoj liniji Rijeke vremena i prostora za izgradnju napada, a s nekoliko dobrih dodavanja, ali i driblinga prema naprijed je Rijeka to koristila. Duga lopta nije bila samo način na koji je Rijeka došla do gola, nakon što obrana Lillea nije dobro očistila opasnost, već je na isti taj način mogla povesti i 2:0 kada je Galešić poslao dijagonalu koju opet Lille loše čisti, a odbijanac Pašalić šalje do Vukčevića koji promašuje zicer.
Rijeka se potpuno logično povukla dok je imala vodstvo te je blok s petoricom iza držao jako dobro. Izolacijski dio posla je obrana odrađivala na nevjerojatnoj razini pri čemu je pomogao i Alen Grgić koji je ušao umjesto Pašalića, a kroz čitavu utakmicu je još jednom rudario Veldin Hodža. Pored poništenog gola Davida jedina ozbiljna opasnost je došla iz kornera koji je umalo bio koban kao i u Lilleu. Ovoga puta se dogodio rijetki slučaj pogrešne procjene inače i dalje fenomenalnog Labrovića, no Rijeka je tu sa stativom imala sreće. Nešto što će se vratiti kasnije.
U trenutku kada je trener Sopić povukao prve zamjene teško je bilo mu prigovoriti. Pašalić i Ivanović jesu najbolje opcije koje ima na tim pozicijama, no u situaciji u kojoj čuvaš vodstvo protiv Lillea i tražiš tu jednu potencijalnu kontru je razumljivo imati igrače čija će fizička moć u tim minutama ipak biti na višem nivou. Kvalitetom Obregon i Grgić neće pružiti isto, no zamor materijala kod obojice izvađenih je mogao stvoriti situaciju da se oni tako umorni u šansi uopće ni ne nađu, što je Sopić htio izbjeći.
Nažalost, iste te izmjene su značile da Rijeka nema dovoljno ofenzivne kvalitete da napravit nešto u produžecima, a nešto im je trebalo nakon primljenog pogotka u 108. minuti. Lille je uspio probiti prvu liniju Rijeke i od centra do 16 metara se kretao vertikalno pri čemu je uvijek imao jednog igrača viška zbog kombinacije nekih neuspješnih presinga igrača Rijeke tijekom te akcije. Teško je krivicu pripisati tu ikome, pogotovo nakon što ta akcija nije ni završila direktnim golom već nevjerojatno sretnim odbijancem od stative pa tek onda golom.
U tim posljednjim minutama utakmice smo gledali 11 igrača Rijeke koji potencijalno više nikada neće stajati skupa na terenu u nekoj službenoj utakmici (tj. sigurno neće odlaskom Vukčevića), te je jednostavno bilo teško očekivati da će uspjeti kreirati ozbiljniju akciju. Iako je voljni moment postojao, kaos kadra je bio prevelik. Za to Sopića ne treba kriviti jer je imao naum razbiti zamjenama ritam utakmice te dobiti na čistoj svježini momčadi. Da nije povukao zamjene, vjerojatno bi bio kriv što to nije napravio.
Plan je bio valjan, od početka do kraja, od prve minute u Lilleu, do posljednje na Rujevici i njime je Rijeka, čistom kvalitetom puno slabija momčad od svog protivnika, odvela Lille skoro do jedanaesteraca. Momčad iz koje će se Jonathan David prodati za bar 60 milijuna eura, iz koje će i mnogi drugi naći nove unosnije angažmane, je u više od 210 minuta nogometa imala ozbiljnih problema s klubom koji je prošao nemoguće turbulencije u malo više od tjedan dana i čija širina kadra pobjedu Lillea nije trebala uopće dovesti u pitanje. Pa ako to nije pothvat, što je.
