HNK Rijeka još je u nedjelju objavila nove cijene svojih cjelogodišnjih pretplata i time podigla pozamašnu buru među svojim navijačkim pukom. Vlasnik i predsjednik kluba s Kvarnera Damir Mišković je čovjek iz svijeta biznisa i mnoge je, nekada i navijački nepopularne, odluke donosio baš na temelju svoje profesionalne pozadine. Shodno tome, pristalice Bijelih već su naučile „opipati bilo“ po pitanju nekih klupskih odluka, pa se tako već mjesecima očekivalo poskupljenje karata. Ipak, skok cijena zaprepastio je i one najpesimističnije.
Skok u nebo
Rujevica je tako u prosjeku zabilježila dvostruki rast cijena u samo godinu dana! Cijene karata u kombinaciji s članstvom rasle su od 40% pa do 140%, ovisno o tome na kojoj su tribini bili pretplatnici, s prosjekom od točno 102,35% rasta. Relativni omjeri nekada mogu zavarati čovjeka, no u apsolutnim okvirima također je upečatljiva brojka po kojoj je pretplata u prosjeku poskupila za 236,59 eura. U sve ove i daljnje brojke koje ćete pročitati u tekstu uključena je i cijena članstva bez kojih se suludo visoke cijene pretplata penju u još viši sloj atmosfere.
O razlozima iza poskupljenja ćemo kasnije, vrijeme je prvo se pozabaviti brojkama i proučiti jesu li trenutno cijene navijačkih pretplata stvarno toliko skupe i kakva je situacija u drugim hrvatskim i europskim klubovima. Na portalu Nepresušan koji se primarno bavi događajima vezanim uz Rijeku već su lijepo prikazali da su cijene određenih pretplata u posljednje dvije godine porasle i do tri puta, a i povukli paralele s nekim klubovima iz regije.
Usto su prokazali i neke od neistina koje je predsjednik Rijeke izrekao u svom obraćanju za Novi list koje je za svrhu imalo opravdati poskupljenja. Mišković je naime rekao kako je klub od ulaznica zaradio samo 600 tisuća eura u 2023. godini, što ne odgovara podacima iznesenim u financijskom izvješću kluba gdje se za tu stavku navodi prihod od 1.470.000 eura. Na stranicama Rijeke također se reklamira kako Rijeku možete gledati za cijenu od 8 eura po utakmici što je laž i možebitno kršenje Zakona o potrošačkim pravima. Navedenu cijenu od 8 eura po utakmici ne možete platiti ukoliko niste član HNK Rijeke, za što morate platiti 30 eura, čime se cijena karte po utakmici penje na gotovo 10 eura.
Kako je kod drugih?
Usporedba s domaćim klubovima zaista je teška, jer malo je koji klub do sada uopće javno objavio cijene svojih sezonskih ulaznica – ako one i postoje. To već dovoljno govori o tome kako hrvatski klubovi tretiraju svoje navijače, pritom se naravno barem dva puta godišnje žaleći što su im tribine nedovoljno ispunjene. Dinamo će svoje cijene tek objaviti, premda su i tu kuloarski najavljena velika poskupljenja. Od dostupnih cijena, istaknimo da su za Hajduk, Lokomotivu i Šibenik cijene najjeftinijih pretplata niže nego li za Rijeku.
Kako bismo našli odgovarajuće klubove s kojima bismo mogli usporediti Rijeku, izabrali smo klubove iz po pet država koje se nalaze iznad i ispod Hrvatske na UEFA ligaškom rankingu. Kako bismo u priču uključili i socioekonomski faktor, uključili smo iz klubove iz po pet europskih država koje se nalaze iznad i ispod Hrvatske na ljestvici indeksa kupovne moći. Zanimljivo kako se dobar dio ovih država preklapa. Rijeka trenutno ima Elo skor od 1447 čime je treći klub Hrvatske, pa smo istom logikom iz svake od navedenih država izabrali trećeplasirani klub po Elo skoru, te klubove čiji je Elo rang najbliži Rijekinom. Korišteni su podaci sa stranice clubelo.com.
Izvor: Transfermartk.de
Izvor: Numbeo.com
Bilo je tu klubova koji odgovaraju gornjim kriterijima, ali za koje nije bilo moguće pronaći podatke, pa su stoga iz pregleda izbačeni: Dnipro-1, azerbajdžanski Neftçi i Sabah, estonski Flora i Paide, malteški Ħamrun Spartans i Balzan, latvijski Riga FC i Auda, beogradski Partizan, bugarsko Černo More i talijanski Bari. S obzirom da grafika uključuje i cijene VIP-boxeva, kao mjeru za usporedbu uzeti ćemo cijene najjeftinijih pretplata. Iz njih je vidno da od Rijeke skuplje pretplate imaju tek Švicarci, Škoti, i zanimljivo Ciprani. Talijanski Milan tu je kao treći klub Italije po Elo rankingu no jasno je kako se on ni po čemu ne može uspoređivati s ostatkom klubova s popisa.
Situacija je još zanimljivija kada iz svih gradova u kojima se nalaze ovi klubovi izvučemo prosječne mjesečne neto plaće i pogledamo koliki postotak iste otpada na cijenu najjeftinije godišnje pretplate. Prosjek za pregledani skup gradova i klubova iznosi 8,21%, a jedini gradovi/klubovi koji značajnije nadmašuju prosjek jesu Milano (20,58%), Nicosia (18,80%), Rijeka (15,32%) i Szczecin (13,24%). Također, ekonomski moćnije zemlje od Hrvatske kao što su Češka, Danska, Estonija, Slovenija, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo za gledanje svojih klubova naplaćuju nešto više od 6% mjesečne plaće.
Treba li uopće napomenuti da dio istaknutih klubova (Ferencváros, Nordsjælland, Slovan Bratislava, Viktoria Plzeň, Lugano, Lech Poznań) ima značajno bolje europske rezultate od Rijeke u proteklim godinama? Kopanjem po cijenama pretplata sjajno je vidjeti i koliko dodatnih pogodnosti navijači dobivaju članstvom i kupovanjem pretplata. Od prigodnih darova, preko dodatnog nogometnog sadržaja drugih klupskih uzrasta i klubova koji su dio franšize, sudjelovanja u radu kluba, te druženja i razgovora s igračima i klupskim osobljem. Gotovi svi klubovi čije su cijene pretplata istaknute u grafici imaju loyalty pakete – cijene pretplata su cca od 15% pa do 50% niže ako se radi o osobi koja obnavlja pretplatu u usporedbi s onima koji to rade prvi put.
Visoka cijena sa sobom traži i kvalitetan proizvod
Još od dolaska Miškovića na čelo kluba, navijači su konstantno dobivali mrvice i nikada nisu bili fokus klupske politike. Biti član i pretplatnik ne znači samo dičiti se s tom titulom među društvom i dolaziti i odlaziti samo na utakmice kao poltron, već bi to trebalo obuhvaćati puno više od samog 90-minutnog iskustva svaka dva tjedna.
Izgradnja trening-kampa koji je šutke postao novim stadionom kluba trebala je po klupskoj retorici namiriti navijačke želje, no nemojmo se zavaravati činjenicom da je Rujevica i dalje trening-kamp više nego stadion, te da su njena izgradnja i preseljenje na istu bili više u klupskom nego u navijačkom interesu. Besplatni obilasci Rujevice i njenih objekata za članove koji su slavili rođendan bili su sjajan potez kluba koji je također izumro ubrzo nakon preseljenja s Kantride. Ponuda hrane i pića na stadionu je iznimno ograničena, te van svake logike na samom stadionu ne postoji fan-shop koji radi kada nema utakmice u tijeku.
Nagrade za vjernost nikada nisu postojale. Komunikacija s navijačima jednom je u 12 godina konkretizirana. Bilo je to pred nekoliko godina kada su članovi i pretplatnici na početku sezone mogli doći na tribinu Rujevice, slušati prezentaciju o klupskim ciljevima za tu sezonu, i postavljati pitanja na koja su dobili lakonske odgovore. Hvalevrijedan potez nije dobio svoj nastavak. Čak i popusti koje su članovi Rijeke imali pri kupovanju proizvoda i usluga kod klupskih sponzora netragom su nestali kroz godine. Sada je pristalicama Bijelih preostalo tek svakih par godina dobiti unikatni dres i popust u skučenom i često nedovoljno opremljenom gradskom fan-shopu.
Prošlosezonske rekordne brojke kao zalog za poskupljenje
Čak i po postulatima Miškovićevog biznis-svijeta, ovaj potez ne samo da je nepopularan, već će se gotovo sigurno pokazati i neučinkovitim iz financijskog aspekta. Naravno, na to možemo dodati i da je on prosto bezobrazan prema jednoj od najvjernijih, a najmanje zahtjevnoj, navijačkoj skupini u državi i regiji. Suludo je očekivati da će u financijskoj situaciji u kojoj se nalazi svijet, Europa i Hrvatska jednaka brojka navijača sebi moći priuštiti dvostruko skuplje ulaznice, stoga ćemo nažalost Rujevicu ove sezone vrlo vjerojatno vidjeti puno manje ispunjenom.
Prošla sezona po nekim je aspektima gledanosti bila rekordna za klub. U periodu Republike Hrvatske samo je legendarna sezona 1998./99. imali veći prosjek gledatelja na domaćem terenu, a bila je to sezona u kojoj je kapacitet Kantride iznosio oko 25 tisuća ljudi. Ukupna brojka gledatelja na svim domaćim utakmicama prošle sezone (145.050) premašila je čak i tu sezonu, dok je jedino u sezonama 2013./14. i 2014./15. Rijeku gledalo više domaćeg puka (181.000 i 171.500 ljudi).
Konačno, po postotku ispunjenosti stadiona Rijeka je prošle sezone oborila sve rekorde s prosjekom od 79,64% popunjenosti službenog kapaciteta. Time je skinut rekord još jedne legendarne sezone 2016./17. kada je Rujevica s punim kapacitetom od 6.134 ljudi bila u prosjeku ispunjena na 77,96% kapaciteta. Dodajmo na koncu kako je Rijeka već godinama po prosjeku ispunjenosti stadiona prva u Hrvatskoj, dok je po apsolutnim brojkama gledatelja splitski Hajduk nedodirljiv.
Možda su iz kluba očekivali kako na tim fantastičnim brojkama iz proteklih godinu dana mogu profitirati, te kako će očekivani pad u broju ljudi koji si mogu priuštiti poskupljenu kartu izbalansirati spomenutim poskupljenjem. Tolerantni riječki puk već je pokazao kako je ljubav spram kluba iznad ovakvih bezobraznih poteza, kada se jako malo prašine podiglo na prošloljetno poskupljenje pretplata. Učinili su to tada iz kluba usprkos činjenici da je Rijeka pola godine prije toga tavorila pri dnu HNL ljestvice i odigrala najgoru polusezonu u proteklom desetljeću.
Rujevica bi se ove sezone mogla pretvoriti u prosječni hrvatski stadion
Ovakav potez iz kluba, barem po prvim reakcijama na društvenim mrežama, neće dobro proći kod navijača. Kod mnogih je stvar jednostavne financijske prirode i činjenice da se velika svota mora odvojiti na samu pretplatu. Cijene individualnih karata već su godinama apsurdno visoke – toliko da malo kome iz Rijeke pada na pamet birati utakmice i pogledati tek nekoliko utakmica u sezoni. Kod drugog dijela navijača to pak nije stvar novčanika već stvar principa.
Uz to što se radi o bezdušnom i nimalo empatičnom potezu s obzirom na opću socioekonomsku situaciju, iz vrhuške kluba su krajem sezone u svojim medijskim istupima pokazali manjak ambicija. Ciljevi kluba konstantno su isprazne floskule kao „bit ćemo najbolji što možemo biti“ i „mi smo sretni što smo u vrhu“, a takvi kvazi-ciljevi kojima se izbjegava odgovornost ničime ne opravdava ovakvo poskupljenje cijena. Hoće li navijači za dvostruko skuplje karte na terenu dobiti dvostruko bolje nastupe dvostruko boljih igrača i dvostruko bolju Rijeku?
Hoće li se možda riješiti problem nedostatka parkinga i parkiranja po brzim cestama uz nerijetka „iznenađenja“ komunalnih službi koji mori Riječane još od 2015.? Ili će se od povećane cijene napraviti krov kojim će se pokriti više od jedne tribine? Ili će se krenuti u rješavanje bilo kojeg od gore navedenih problema? Naravno da je odgovor na sva ova pitanja kratko ne. A sve i da je suprotno, navijači Rijeke biti će zadnji koji će saznati za to.
