U utakmici play-offa Konferencijske lige je Lille svladao Rijeku rezultatom 2:1. Rezultat je to koji bi zasigurno mnogi prihvatili prije susreta, no mogla je Rijeka doći i do remija da su se okolnosti razvile drugačije. Ovako će Rijeka loviti zaostatak od jednog gola na Rujevici, a ova utakmica sugerira da je ekipa za to mentalno spremna.
Lille se postavio na terenu kao što to rade ekipe poput Manchester Cityja, Arsenala ili Barcelone. U formaciji 3-2-2-3 su Benjamin Andre i Angel Gomes prenosili loptu iz obrane i tražili višak na jednom od bokova. Onaj desni, na kojem je ordinirao Edon Zhegrova, je bio opasniji te je kombinatorika njega, Remyja Cabelle, Tiaga Santosa i Benjamina Andrea bila glavno oružje Lillea. Međutim, kao što je Lille igrao “europski”, tako je i Rijeka na isti način odgovorila.
Rijeka se na papiru za te opasnosti pripremila duplanjem desne strane s dva beka, Brunom Godom i Andrijom Vukčevićem, a prostor je tamo zatvarao i Niko Janković. Taktički se ništa nije moglo zamjeriti stožeru Rijeke na tom potezu, međutim na individualnoj razini su se ipak događale greške. Janković ipak nije mogao pružiti ozbiljan defenzivni otpor pa su ga tako protivnici predriblali čak 10 puta, dok je Vukčević imao problem s pozicioniranjem. U nekoliko situacija nije znao koji dio prostora treba pokrivati, kojeg od protivničkih nadolazećih trkača treba čuvati te je Lille redovito slao upravo njemu igrača iza leđa.
Srećom po Rijeku, Goda je odigrao jako solidnu partiju s obzirom na opasnost koju je morao zadržati. S 8 od 12 osvojenih duela, 5 oduzetih lopti i dvije presječene, se istaknuo kao jedan od stabilnijih igrača Rijeke. A kada već pričamo o stabilnosti, onda treba spomenuti i Veldina Hodžu koji je odigrao sjajnu partiju i koji je služio kao još jedan osigurač u slučaju proboja po toj desnoj strani. S 20 godina je Hodža u maniri europskih rutinera prepoznavao protivničke akcije i većinu puta potpuno pravovremeno i inteligentno birao između iskakanja na protivnika i čuvanja prostora. Nitko od igrača Rijeke nije toliko puta otklonio opasnost iz kaznenog prostora kao on.
Rijeka je dozvoljavala da im se na bokovima radi nered, no bila je to svjesna, ali i smislena kocka. Cilj niskog i uskog bloka u formaciji koja se po potrebi preobražavala iz 4-5-1 u 5-4-1 je bio zaustaviti Jonathana Davida za kojeg se znalo da je najopasniji igrač Lillea. U tom smislu je Rijeka napravila sjajan posao te je Davida ograničila na samo 27 dodira s loptom što je najmanja brojka među igračima Lillea na utakmici. David je u tih 27 dodira upisao i 7 izgubljenih posjeda te je napadač koji će se danas-sutra potencijalno prodati za 80 milijuna eura ostao kroz većinu susreta bezopasan.
Pored svih problema koji su se Rijeci događali u prethodnih nekoliko dana, ova ekipa je izvela gotovo pa čudo. Ostati taktički discipliniran i koncentriran znajući u skoro svakom trenutku koji ti je plan igre, i to par dana nakon što si ostao bez trenera na najružniji mogući način, dok ti s druge strane stoji jedan od najpotentnijih napadača Europe, je nešto što mogu samo mentalne gromade. Obrambeno se ekipi nema što prigovoriti jer su u konačnici odlučivale sitnice. Primjerice, udarac Zhegrove bi u devet drugih situacija završio u bloku, dok je u ovoj, desetoj, prošao kroz noge Smolčiću.
S obzirom na posjed lopte od 21%, impresivno je koliko je Rijeka stvorila ozbiljnih šansi tijekom utakmice. Direktne duge lopte su bile izuzetno efikasno oružje, a Lille je tu pokazao da ima dosta problema. Pomalo je čak i bizarno da su stoperi Lillea toliko puta pogrešno procijenili putanju lopte. Osim što je tako došlo i do pogotka Pašalića, na sličan način je moglo doći do gola i ranije da Ivanović nije komplicirao pred vratarom Lillea.
Prokušani recept je bio uspješan i u 54. minuti kada je Ivanović još jednom dokazao koliko je dobar u situacijama kada se mora naguravati s braničima prilikom primanja dugih lopti. Upravo je njegov pritisak doveo do toga da Pašalić uzme loptu i pošalje ju na Vukčevića, koji pomalo slično Ivanoviću u prvom poluvremenu prebacuje nogu i daje vremena golmanu Lillea da intervenira.
Rijeka je kroz drugo poluvrijeme sjajno držala utakmicu u egalu, no u 89. minuti je 17-godišnji stoper Leny Yoro ušetao u 16 metara te glavom pogodio za vodstvo Lillea. Bio je to njegov prvi seniorski pogodak u karijeri, a ujedno i jedina greška Rijeke na utakmici koja se može prepisati izostanku koncentracije.
Najveća žal ostaje za napadom u sudačkoj nadoknadi kada su se nizali udarci Mitrovića, Fruka i Jankovića. U tim trenutcima je heroj bio Lucas Chevalier koji je obranio udarce Jankovića i Fruka, a kada pribrojimo te udarce onda dolazimo i do podatka da je Rijeka u čitavom susretu imala više ozbiljnih situacija za gol nego li Lille. Prema xG parametru, Rijeka je imala očekivani broj golova od 1.8 naspram 0.45 Lillea što je ozbiljna razlika.
Upravo zbog toga, Rijeka može samopouzdano ugostiti Lille idući tjedan bez da išta promijeni u filozofiji igre. Obrambeno je stajala sjajno te je ograničila Lille na teške udarce, a istovremeno su svojom direktnošću stvorili puno ozbiljnije šanse nego li njihov protivnik. Unatoč tome što su doživjeli teški psihološki šok pred par dana i što kao momčad vrijede 8 puta manje nego li Lille, Rijeka je odigrala taktički zrelu utakmicu i umalo dotukla ekipu koja je individualno jača nego li je to bila ijedna druga ekipa koja se susretala s Rijekom u kvalifikacijama za europska natjecanja u 21. stoljeću. Ako se tako postavi i na Rujevici, onda se valja samo nadati da će i rezultat ispratiti dojam.
