Ronaldo Luís Nazário de Lima ili “pravi Ronaldo” ime je kojim brazilskog O Fenomena nerijetko znaju nazivati sportski komentatori ili pratitelji, vjerojatno na taj način odašiljući otrovne strelice u smjeru Cristiana Ronalda, za koje će u svijetu nogometa postojati samo jedan “pravi” Ronaldo. Sintagma je to koju na Ofenzivi nećete čuti nikada jer je smatramo besmislenom, poslužit će nam kao uvod u priču o tome što brazilski Ronaldo radi po završetku svoje prerano okončane nogometne karijere.
Nesporno briljantan nogometaš, strijelac, dribler, asistent koji je u periodu od 1994. do 2006. zadivljavao svijet svojim igrama i stigao uz bok najvećim imenima u povijesti nogometa, a i sporta općenito, a ostaje dojam da je mogao i puno više. Nažalost, grozne ozljede koljena i puknuće ligamenata učinile su da je u krucijalnoj fazi karijere propustio praktički 3 sezone nogometa. Bez obzira na crne prognoze koje su ga u dobi od samo 23 godine pratile, Ronaldo se vratio nogometu i do kraja karijere uspio osvojiti i Svjetsko prvenstvo 2002. te niz individualnih i momčadskih titula, među kojima ističemo 3 FIFA igrača godine i 2 Ballon d’Ora. Načet nagomilanim ozljedama, a i kojim kilogramom viška kojem je bio sklon i za vrijeme najbolje fizičke spreme, 2011. u dobi od 35 godina je odlučio okončati svoju igračku karijeru u brazilskom Corinthiansu.
Po završetku karijere prvo je nekoliko godina uživao i radio kao ambasador za FIFA-u i UN, a za razliku od većine bivših suigrača, nije se posvetio trenerskom poslu ili TV komentiranju, već je ušao u investitorske vode. Prvi je potez bila kupovina 51% vlasničkog udjela u Real Valladolidu za nešto više od 30 miljuna € u rujnu 2018. godine. Po preuzimanju kluba i objavi za javnost, Ronaldo je izjavio sljedeće: “Prošao sam kroz brojne faze treninga i utakmica da bih se pripremio za ovaj korak. Nogomet je strast. Želim izgraditi najbolji mogući klub, uz transparentno dijeljenje informacija s javnosti.”
U nekolicini intervjua kasnije, Ronaldo je ispričao razloge zbog kojih se odlučio na kupovinu baš Valladolida. Rekao je da je o investiciji u nogomet razmišljao nekoliko godina, no i da je shvatio da će mu za kupovinu kluba u američkom MLS-u ili Championshipu, Portugalu i Španjolskoj trebati više novaca od onoliko s koliko je raspolagao. Ali, kada je stigao poziv njegovog odvjetnika i priča o Real Valladolidu, Ronaldo je prepoznao da je to projekt u kojeg želi uložiti. Valladolid je u španjolskim okvirima poznati “yo-yo” klub iz regije Castilla i León, osnovan 1928. godine, koji je kroz povijest imao relativno malo uspjeha, osim dva finala Cope del Rey 1950. i 1989. te dva nastupa u Kupu UEFA-e. U prvoj je ligi proveo 45 sezona, a u drugoj ligi 36, zabilježivši višestruka ispadanja i ulaženja između ova dva ranga.
No, 300.000 stanovnika grada i koja stotina tisuća stanovnika u okolici istinski žive za klub bez obzira na rezultate, iako je većina od 27.846 mjesta na stadionu José Zorrilla tokom četiri uzastopne drugoligaške sezone bila uglavnom – prazna. U prosjeku se od 2014. do 2017. godine na stadionu skupljalo tek nešto više od 9.000 gledatelja, klub je imao dugove od 25 miljuna eura sa samo 2 igrača na ugovoru, dok je ostatak ekipe bio posložen od igrača na posudbama. Ronaldo je kasnije rekao kako je preuzimanjem Valladolida ušao u veliki rizik, jer je doslovce sav svoj novac uložio u kupovinu kluba i saniranje dugova.
U trenutku kad je Ronaldo službeno i preuzeo klub, Valladolid se kroz kvalifikacije s 5. mjesta drugoligaške karavane uspio plasirati u najviši rang u konkurenciji Sporting Gijóna, Real Zaragoze i Numancije. Prve dvije LaLiga sezone su za Ronalda bile relativno uspješne. Druga najjeftinija ekipa lige nakon Huesce bila je sastavljena uglavnom od domaćih i mladih igrača uz poneki dodatak strane kvalitete poput Enesa Ünala ili našeg Duje Čopa, a Ronaldo je na dolaske u prvoj sezoni potrošio tek 10 miljuna €, od čega je najveći dio otpao na argentinska pojačanja Sergija Guardiolu, Stivena Plazu i Álvara Aguadoa. Valladolid je izborio opstanak 2 kola prije kraja i završio na 16. mjestu ljestvice, a navijači su se vratili na tribine. U prosjeku njih 19.000 gledalo je domaće utakmice Valladolida i bilo zadovoljno Ronaldovim upravljanjem.
Ipak, prvi znakovi nezadovoljstva javnosti i navijača Valladolida pojavljuju se već u Ronaldovoj drugoj sezoni jer klub ne reagira na tržištu i na dovođenje igrača troši tek 1,4 miljun €, oslanjajući se uglavnom na posudbe i besplatne transfere, a za 8 miljuna € je u Espanyol prodan Fernando Calero. Činjenica je da je iz Valladolidovog podmladka promovirano nekoliko igrača poput Mohammeda Salisua koji je sezonu nakon za 12 miljuna € prodan u Southampton i da su navijači uoči sezone kritizirali klub za nedostatak aktivnosti, no Ronaldova je ekipa ostvarila još bolji plasman i završila na 13. mjestu ljestvice, 6 bodova udaljena od ispadanja u LaLigu2. Svoj su obol tome dali Pedro Porro, na posudbi iz Manchester Citya, Javi Sánchez na posudbi iz Real Madrida i Sandro Ramírez na posudbi iz Evertona koji bi vjerojatno teško došli u klub da nije bilo Ronaldovih poznanstava i poveznica.
U sezoni 2020./2021. Ronaldo se ponovno odlučuje na nešto veće investicije i troši nešto manje od 10 miljuna € po čemu je klub pri dnu potrošača u cijeloj ligi i treća najjeftinija ekipa lige, a to se na kraju odražava na rezultat i Valladolid nakon 3 sezone ispada u 2. ligu, završivši na 19. mjestu. COVID-19 pandemija je također učinila svoje za financijsko poslovanje kluba, a Ronaldo usprkos svojoj reputaciji nije uspio privući nešto veće ili izdašnije sponzore osim kladioničarske kuće Wolf777, pivovare Estrella Galicija i low-cost zrakoplovne kompanije Air Europa.
Povratak iz “Segunde” bio je ekspresan i Valladolid završava na 2. mjestu te se plasira u ovogodišnju LaLigu, no rezultati su i dalje nesrazmjerni onome što je Ronaldo na početku mandata obećavao. Iako nitko nije očekivao da se Valladolid može nositi s financijskim gigantima poput Real Madrida, Barcelone i Atlético Madrida te sevillskih klubova, navijači su se umorili gledati iste scenarije posljednjih 5 godina, koji se uglavnom svode na strepnju oko toga hoće li ispasti do jednog ili dva kola prije kraja. Trenutno se Valladolid nalazi na 17. mjestu LaLige s 10 kola do kraja prvenstva, a putnici u niži rang vjerojatno će se odlučivati između njih te dvije povijesno ogromne ekipe Valencije i Espanyola, kao i Almeríje, Getafea, Cádiza, a možda i Seville. Elche koji ima 16 bodova zaostatka na posljednjem mjestu tablice već je prežaljen.
Ronaldo je tako na svojoj koži naučio onu staru izreku o maču s dvije oštrice, pa je tako krajem prošle godine najavio mogućnost prodaje kluba u kojem je u međuvremenu povećao svoj vlasnički udio s 51% na 73%. Neki od razloga koje je naveo uključuju i želju za povratkom u Brazil kako bi bio bliže obitelji, no evidentno je da su oni i financijske prirode, jer tokom proteklih je 5 godina Ronaldo s Valladolidom u financijskom minusu. No, ono što će Ronalda zasigurno najviše zaboljeti su povici s tribina u remiju 3:3 ovog vikenda protiv Mallorce, tokom kojih se u više navrata s tribina stadiona začula pjesma “Ronaldo vete ya” tj. “Ronaldo, odlazi već jednom”. Uz to, u noći su na stadionu osvanuli transparenti “Ronaldo – Tenis + Trabajo” tj. “Ronaldo – tenis + posao” aludirajući na Brazilčevu rekreaciju, kao i “Fuera intereses ajenos” tj. “Ne interesima stranaca”. Navijački se plebs okrenuo protiv legendarnog Brazilca i zbog toga što je u nekoliko navrata u javnosti branio interese Real Madrida, primjerice u slučaju rasističkih povika Viniciusu, a nije štitio interese Valladolida u situacijama kad su ih, po njihovom mišljenju, suci oštećivali. Nije mu pomoglo niti to što su ga televizijske kamere i nedavno uhvatile u loži Santiago Bernabéua kako poprilično bezbrižno promatra težak poraz Valladolida rezultatom 6:0 protiv Real Madrida.
Kad još na to nadodamo kako je Ronaldo od prosinca 2021. godine i većinski vlasnik kluba svojeg djetinjstva Cruzeira u kojeg je investirao 70 miljuna €, kojeg je uspio vratiti iz brazilske Série B u Série A, no u prvenstvu države Mineiro je klub ispao u polufinalu od Américe Mineiro, što je bilo dovoljno da i navijači ovog kluba na tribinama krenu s ružnim povicima poput “Odlazi debeli Ronaldo!” i slično. Ipak, čini se da je u Cruzeiru situacija nešto mirnija nego li u Valladolidu, jer se većina navijača na društvenim mrežama odlučila obračunati s negativnim povicima i stati iz Ronalda kojeg, još uvijek, smatraju nogometnim božanstvom.
No, nogomet je emocija. Ista ona u kojoj se, stvari za koje u drugim poslovnim odnosima trebaju mjeseci i godine, mogu promijeniti u samo nekoliko sati ili dana, ovisno o tome kojim rezultatom ili kakvom igrom završi utakmica. Ronaldo je kao igrač mogao osjetiti i pozitivne i negativne strane nogometnog svijeta, a sad mora naučiti kako se nositi s njima i kao vlasnik i predsjednik nogometnih klubova. U jednom trenutku omiljen, a već u drugom omražen.
