Prije samo nekoliko dana Ben Foster je potpisao za Wrexham. Foster je bivši golman Watforda, West Bromwicha, Birminghama, Manchester Uniteda i Stokea. U mirovinu je otišao 2022. te je ostavio trag kao svojevrsni kultni golman Premiershipa. Foster se u mirovini posvetio svojim ostalim ljubavima – biciklizmu i snimanju podcasta. U podcast su mu dolazili bivši suigrači, protivnički igrači, novinari, no mirovina nije dugo trajala. Ryan Reynolds je “pokucao na vrata” i Foster je odlučio pomoći Wrexhamu.
Foster je već jednom bio u Wrexhamu, davne 2005. kada ga je Stoke poslao tamo na posudbu, no nekih drugih poveznica s klubom nema. Izuzev Uniteda, bilo kojem od navedenih klubova u kojima je igrao bi Foster dobro došao. Međutim, on se odlučio za projekt Ryana Reynoldsa i Roba McElhenneya, glumca serije It’s Always Sunny in Philadelphia. Priča na prvu djeluje simpatično i romantično, no nosi sa sobom i čitavi niz problema.
Novi vlasnici se na prvu doimaju ozbiljno
Kupovina kluba je inicijalno u javnosti prošla onako kako se mogla očekivati. Činjenica da su dva Amerikanca kupila treći najstariji klub na svijetu je bila dovoljna sama po sebi da neki na to gledaju s gađenjem. Postojala je ozbiljna bojazan da će holivudski glumci tretirati klub tek kao igračku, no dogodilo se potpuno suprotno.
Naime, ako ne znate ništa o seriji It’s Always Sunny in Philadelphia, dovoljno je da znate kako je ona stvorila kultne sljedbenike. Serija je najgledanija na sjeveru Walesa gdje se nalazi Wrexham i njenu popularnost možemo usporediti primjerice s onom Mućki u Hrvatskoj i regiji.
McElhenneya je to jako zaintrigralo i nakon dugo razmišljanja i istraživanja kako se odužiti tim ljudima, odlučio je kupiti nogometni klub. Za to mu je trebao partner, a našao ga je u Ryanu Reynoldsu.
Nakon što su glumci poslali i službenu ponudu, dogodilo se izvanredno glasanje navijačke udruge kluba. Oni su odobrili transakciju s podrškom od više od 98% dioničara. Time su glumci dobili stopostotnu kontrolu nad klubom.
Ono što vjerojatno nitko nije očekivao je način na koji su se ponašali nakon kupovine kluba. Preko Zoom aplikacije su razgovarali s navijačima te su im iznijeli čitavi plan rada. Obvezali su se na čuvanje baštine kluba, ulaganje novca u stadion, pojačanja unutar momčadi, ekološki održiv rad, redovit dolazak na domaće utakmice i još mnogo toga.
Prevorba u Manchester City nižih liga
Dolazak novih vlasnika je transformirao zajednicu. Turističke djelatnosti su buknule te su brojni ljudi u gradu i okolici odjednom dobili posao. Navijači koji si prije nisu mogli priuštiti odlazak na gostovanje su sada to napokon mogli ostvariti jer bi vlasnici platili put i karte. Relativno nedavno je objavljena i priča da je jednoj od radnica u klubu paraliziran desni dio tijela, no vlasnici su omogućili sve što je potrebno kako bi ona sa zadovoljstvom obavljala svoj posao. Uz to su sredili i prijevoz za fizičke nemoćne, bolesne, invalide, bilo na domaću bilo na gostujuću utakmicu.
Reynolds i McElhenney su zbog toga viđeni kao samaritanci u lokalnoj zajednici te su od 2020. kada su preuzeli klub napravili više dobroga za običnog čovjeka u Wrexhamu nego li itko u novijoj povijesti, a vrlo vjerojatno i starijoj. Njihova ljubav prema klubu i gradu se doima iskrena i istinska te je teško tvrditi da ima ikakve loše namjere u njihovom poslovanju ili da će ikome u zajednici nastati šteta. Uostalom, dovoljno je vidjeti kako na utakmicu ženske ekipe dolazi više od 9,500 ljudi što govori puno o slici zajednice.
Međutim, ako sagledamo nogometnu stranu priče, Wrexham je postao pretjerano velik za sve oko sebe. 2008. je klub nakon 87 godina u profesionalnim ligama ispao u ligu niže, odnosno u Vanarama National League. Radi se o najvišem rangu ligaškog nogometa u Engleskoj koji se ne računa kao profesionalni nogomet.
14 godina kasnije, Wrexham je pod novim vlasnicima dobio priliku ući u ligu više, no u polufinalu doigravanja su ispali od Grimsby Towna. Ove sezone se nalaze na prvom mjestu lige s nizom od 27 utakmica bez poraza. S još 7 utakmica do kraja sezone moraju sačuvati prednost od 3 boda ispred Notts Countya, a pozitivno je i što imaju utakmicu manje od njih.
Prvo mjesto na tablici nije čudno. Wrexham je preko ljeta doveo 13 igrača, no s izgradnjom temelja su još krenuli sezonu prije kada su napravili 3. najveći ulazni transfer u povijesti lige. Napadač Ollie Palmer je iz Wimbledona stigao u Wrexham za 357,000 eura.
Ono s čime Wrexham najviše može privuči igrače su iznadprosječno visoke plaće za ligu. Njihova dva glavna igrača u obrani, zarađuju nekih 3,400 eura tjedno, koliko dobiva i Ollie Palmer. Glavni napadač, Paul Mullin, te po novome golman iz uvoda priče, Ben Foster, zarađuju 4,500 eura tjedno. Još je tu nekolicina igrača koji zarađuju od dvije do tri tisuće eura.
Plaće su to kojima raspolaže veliki dio klubova u trećoj ligi, dok se Wrexham ipak nalazi u petoj. Prosječna plaća u petoj ligi se procjenjuje na nekih 1500 eura, a kako je sama liga polu-profesionalna, postoje igrači koji zarađuju novac po nastupu, kao i oni koji imaju posao uz to što igraju nogomet. Trenutno su svi igrači Wrexhama isključivo profesionalci koji žive od kluba, a određeni žive bolje nego li neki igrači u HNL-u.
Novi model vlasništva nogometnog kluba
Konkurencija ih dakako mrzi zbog toga jer su bogati, a usporedbe koje se vuku su najčešće one s Red Bull Leipzigom. Radi se kao i kod Leipziga o slučaju kupovine niželigaša koji se prošetao kroz lige sve dok nije došao do Bundeslige gdje je tamo redoviti konkurent za mjesto koje vodi u Ligu prvaka.
Kada sve sažmemo na jednostavne detalje, usporedba drži vodu. No, Leipzig mrzi čitava Njemačka i gotovo je nemoguće vidjeti poznate ljude u njihovoj VIP loži ili nekoga van Njemačke da kupuje Leipzigov dres. Wrexham ima tu zvjezdanu moć svojih vlasnika zbog koje smo već viđali na utakmici Davida Beckhama i Willa Ferrella, dok Amerikanci masovno guglaju klub i naručuju dresove putem interneta.
Ono što je približilo Wrexham javnosti je dokumentarna serija “Welcome to Wrexham”. Serija prati dolazak novih vlasnika u klub te prošlosezonski pohod na promociju u ligu više. Dokumentarci o nogometnim klubovima ili nekom sportu nisu ništa novo. Drive to Survive je napravio čudo za popularnost Formule 1, dok su izuzetno gledani i dokumentarci o raznim nogometnim klubovima na Amazon Primeu. Inspiracija je bila i serija Sunderland ‘Til I Die.
No, postoji ozbiljna razlika između serije o Wrexhamu i svih ostalih. Dok te serije produciraju treće kompanije koje nemaju utjecaja na radnju, već samo mogu fiktivno kreirati napetost i dobiti dozvolu za nešto snimiti ili ne snimiti, Welcome to Wrexham producira i kuća čiji je vlasnik upravo Ryan Reynolds.
Reynolds, McElhenney i ljudi zaduženi za marketing rade nevjerojatno dobar posao. Sklopili su ugovor o sponzorstvu s Tik Tokom čiji logo možete vidjeti sada na dresu kluba. Prava na prijenos su dali ESPN-u čiji su streamovi utakmica Wrexhama rušili rekorde za gledanost niželigaškog nogometa. No, njihovo dijete, serija Welcome to Wrexham, je nešto čime mogu u potpunosti manipulirati.
Tu dolazimo i do pitanja: je li Wrexham prvi nogometni klub kojem je jedna od namjena da bude kreator medijskog sadržaja? U teoriji, gledanost serije može biti u padu, no s obzirom da ona također generira prihod na neki način, ništa ne sprječava vlasnike da potjeraju nekog igrača, dovedu neku zvijezdu ili namjerno izgube utakmicu samo da bi kreirali dramu koja će vratiti nekoliko stotina tisuća Amerikanaca za ekrane.
Koliko je jaka medijska i marketing mašinerija Wrexhama govori i činjenica da su organizirali prijateljsku utakmicu u San Diegu protiv Manchester Uniteda. Obje ekipe će letjeti u SAD kako bi odigrale u srpnju ove godine taj susret i oba kluba vide korist od toga. Gigant poput Uniteda vidi korist u igranju utakmice protiv petoligaša u SAD-u. To je rečenica za koju nitko nije mislio da će ikada biti izrečena.
Budućnost nogometa u Tik Tok formatu
Nema nikakvog spora da je sama serija vrhunski osmišljena i snimljena. Uostalom, predstavljena je kao priča o vječitom gubitniku, što publika obožava. Priča se doduše i doima u potpunosti istinitom te humanizira svakog lika u seriji od vlasnika do igrača. Jednostavno, nakon gledanja želite i vi biti navijač tog kluba. Kao što dok gledate Teda Lassa navijate za AFC Richmond.
To ujedno znači da su vlasnici kluba uspjeli. Uspjeli su nogometni klub pretvoriti paralelno u marketinški stroj koji na temelju njihovog dokumentarca i njihovog zvjezdanog statusa pronalazi navijače u dijelovima planete na tisuće i tisuće kilometara udaljene od Walesa.
Rast takve publike će morati pratiti i rast medijskog sadržaja. Više epizoda serija, više online pristupa klubu, više videa na Tik Toku, više svega na što se može kliknuti. Gdje će tu biti nogomet? Ako je vjerovati Reynoldsu, i dalje na broju jedan, no njegov uspjeh će zasigurno potaknuti neke druge vlasnike da pokrenu isti model.
Kroz povijest su se klubovi kupovali iz raznih razloga. Najbolji primjer je onaj najaktualniji gdje moćnici iz bogatih zemalja arapskog svijeta ulaganjem u sport i kupovinom klubova promoviraju svoj ugled na globalnoj sceni.
Wrexham bi mogao biti idući korak u toj evoluciji. Evoluciji koja će nam donijeti klubove čije vrijednosti nećemo samo mjeriti rezultatom, već i gledanošću na Netflixu te broju pregleda na Tik Toku. Čiji će jednako vrijedan cilj biti trofej lige i uglađivanje milijunima obožavatelja iz Kine. Koji možda neće postati korporacije bez duše čega smo se bojali, ali koji će sportsku industriju transformirati u onu jeftine TV zabave i društvenih mreža.
