Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Sampdoria je nakon 12 godina ispala iz Serie A. No pravi problemi tek slijede

Mjesto zbivanja Udine, na kojem su prošlog četvrtka Friulani imali prilike vidjeti novog prvaka Napolija, a danas pozdraviti prvu ekipu koja je ispala iz ovogodišnje Serie A – Sampdoriju.

Druga je to loša vijest za navijače talijanskog prvaka iz 1991., osvajača Kupa pobjednika kupova iz 1990. i finalista Lige prvaka iz 1992. godine, nakon što je gradski rival Genoa ovog vikenda potvrdila povratak u Serie A nakon godine dana odsustva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Poraz od 2:0 i matematički im je presudio, ali već smo pisali o tome kako su nade ekipe Dejana Stankovića u ostanak odavno bile svedene na minimum. Srpski je trener preuzeo Blucerchiate u listopadu prošle godine od Marca Giampaola, najdugovječnijeg trenera u mandatu predsjednika, kontroverznog Massima Ferrera. Taj pokušaj šok terapije sa Stankovićem nije pomogao, u 28 utakmica upisao je tek 18 bodova. To je najmanji bodovni učinak nakon 34 kola još od Beneventovih 17 bodova iz sezone 2017./2018.

Nešto stariji Sampdorijini navijači sjetit će se kako su financijske poteškoće već iskusili i prije 20 godina, a slijedilo je nakon zlatnog doba ’90-tih godina 20. stoljeća, tokom kojeg je predsjednik i glavni financijer kluba bio Paolo Mantovani, a nakon njegove smrti i sin Enrico. Sampdoria je proživljavala najljepše dane svoje povijesti, u klubu su igrali pokojni Vialli, Mancini, a nešto kasnije i Chiesa, Montella, Veron, Seedorf, Signori, Klinsmann, dok su s klupe gledali Boškov, Menotti i Sven-Goran Eriksson. No u sezoni 1998./1999., istoj onoj u kojoj je Zaccheronijev neortodoksni 3-4-3 Milan fantastičnim drugim dijelom sezone na pogon osovine Bierhoff-Boban-Weah uzeo naslov prvaka, Sampdoria je nakon 17 godina u Serie A ispala.

U Serie B su momci iz plavog dijela Genove proveli 4 godine, a tokom prve 3 godine su bili bliže ispadanju u Serie C nego li vraćanju u Serie A. Mantovani junior je odstupio s mjesta predsjednika, a pojavio se izvjesni Omer Masoud, Saudijac spreman uložiti novac u preuzimanje kluba. No, ispostavilo se kako je cijela priča o Masoudu bila – prevara. Tvrtka koja je trebala poslati bankovne garancije bila je fiktivna, a Sampdoria se našla na rubu gašenja. Tada je na scenu stupio počasni predsjednik i jedan od tihih financijera kluba, Riccardo Garrone koji je za tadašnjih 7 milijardi lira tj. 3,6 milijuna eura (s inflacijom bi to danas iznosilo oko 6 miljuna eura) kupio klub i spasio ga. Iako je klub izborio povratak u Serie A i imao dobre dane poput finala Coppa Italie 2009. godine i 4. mjesta iste godine zbog čega je Sampdoria igrala kvalifikacije za Ligu prvaka, navijači ga pamte i po idejama i izjavama poput one da Genou i Sampdoriu treba spojiti u jedan klub.

Nakon Garronea, klub 2013. godine preuzima osebujni filmski producent i poduzetnik Massimo Ferrero. Klub je preuzeo za 0 eura i 15 miljuna dugova, na prvu osvojio srca navijača i šire publike, posebice svojim živopisnim izgledom stilom odjevanja koji je uključivao dugu kosu, pašminasti šal i sunčane naočale u svim mogućim vremenskim prilikama.

No, nijedna idila ne traje dugo, a Ferrero je u međuvremenu zatrovao odnos s navijačima, nazivajući ih plaćenicima i rušiteljima dobre atmosfere, dok su oni njega optuživali za neulaganje u klub, loše poslovne poteze poput miješanja u imenovanja i smjene trenera te financijske malverzacije. Osim toga, nerijetko je sam držao tiskovne konferencije umjesto trenera, nije se libio davati izjave novinarima i pred njima govoriti ne baš biranim riječima.

U prosincu 2021. Ferrero je hićen zbog korporativnog kriminala i utajivanja poreza. Iako klub nije bio dio istrage, financijski su se problemi osjetili i Sampdoria je u sezonu ušla s drugim najmanjim budžetom cijele lige, nakon Cremonesea. Predsjedavanje klubom po ostavci preuzeo je nekadašnji igrač Marco Lanna, no Ferro je nakon godine i pol dana izašao iz zatvora i ponovno preuzeo klub. Ionako zategnuti odnosi s navijačima postali su još zategnutiji. Ferrero, i inače poznat po tvrdoglavosti i neimanju osjećaja za događaje u svojoj okolini, odbijao je svaku mogućnost komunikacije s navijačima, a stvari su nakon nekog vremena s verbalnih počele prelaziti i na stvarne delikte, zbog čega je predsjednik tražio i zaštitu policije.

Predsjednik koji odbija napustiti brod koji tone iako je dojam svih da bi za klub to bio spas, a istovremeno ne uspjeva pronaći nove sponzore niti uložiti vlastiti novac, klub je doveo na rub bankrota. Tokom sezone se kasnilo s plaćama, kasnilo se s plaćanjem dobavljača, i Sampdoria je na rubu scenarija kakav se naslućivao u Salernitani prije godinu i pol dana, kad je u posljednji čas klub pronašao novog vlasnika i predsjednika te izbjegao izbacivanje iz Serie A.

Talijanska liga je Blucerchiatima u par navrata progledala kroz prste, no dugovi se gomilaju. No, oni nisu jedini koji boluju od istih bolesti. 18 od 20 talijanskih klubova ne plaća svoje obveze na vrijeme, a bankroti, kašnjenja s prijavama i izbacivanja su u Italiji učestaliji nego li u ijednoj drugoj europskoj ligi. Situacija je još gora kad se spustimo u niže talijanske lige: samo u 2022. godini je 76 klubova proglasilo bankrot, a kumulativno je talijanskim klubovima u prve tri lige u 11 godina zbog financijskih nepravilnosti oduzeto 465 bodova. Primjerice, u Serie C ove sezone klubovi Campobasso i Teramo nisu niti započeli natjecanja, već su izbačeni u najniže lige svojih regija.

Sampdoriji se potencijalno ukazuje sličan scenarij, osim ako se u međuvremenu ne pojavi netko spreman sanirati sve dugove. Serie B je liga koja je financijski još manje izdašna od Serie A i upitno je postoji li jedan vlasnik koji je spreman na tu investiciju. Ipak, i u najgorem mogućem slučaju, možemo istaknuti svjetle primjere poput Barija, Palerma, Catanije, koji su i nakon “gašenja” originalnih klubova uspjeli obnoviti poslovanje i krenuti ispočetka u nešto zdravijim i drukčijim poslovnim modelima.

Navijači su rekli svoje: i u slučaju izbacivanja u Serie D, bit će uz klub i sanjati neku novu “Bella stagione“, naziv filma koji je baš ove godine snimljen, a u kojem se opisuje Sampdorijina legendarna sezona 1990./1991. u kojoj je osvojen naslov prvaka Italije. Sanjati je uvijek dozvoljeno…

Komentari