Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Santi Cazorla: Mali mađioničar može završiti karijeru s najljepšom pričom u nogometu

U ljeto 2012. godine u Arsenal, moj omiljeni klub, stiže nogometaš visok 168 centimetara. Iako je bio prisutan u španjolskom osvajanju Eura 2008. i 2012., Santi Cazorla nije bio preveliko ime u svijetu nogometa, no ono što je napravio nakon dolaska u Arsenal i što još uvijek radi u 41. godini života ostavit će trag u povijesti.

Iako sam se službeno deklarirao kao navijač Arsenala nakon poraza u finalu Lige prvaka 2006., kad sam imao nepunih šest godina, moje intenzivno praćenje Arsenala počelo je šest godina kasnije. Sudbina je htjela tako da kod prva dva gola u sezoni 2012./2013. bude uključen Cazorla. U prvom je asistirao Lukasu Podolskom, a drugi je sam zabio za 2:0 svojom lijevom nogom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ozljedom obilježena karijera u Arsenalu

U toj sezoni Little Magician zabio je 12 golova i podijelio 11 asistencija u Premier ligi, ali to je bila samo najava njegovih nevjerojatnih predstava u dresu Topnika. Već u sljedećoj sezoni je Arsenalova “devetnaestica” pomogla u prekidanju suše trofeja koja je trajala od 2005. godine i FA Kup pobjede nad Manchester Unitedom.

Kampanja je započela njegovim pogotkom protiv Tottenhama što bi mnogima bio najznačajniji gol da Cazorla u finalu nije započeo preokret. Arsenal je protiv Hull Cityja nakon osam minuta zaostajao s 2:0 te se činilo kako momčadi Arsènea Wengera jednostavno nije suđeno da osvoje trofej. A onda se ukazao Cazorla.

Arsenal je dobio slobodni udarac s 20ak metara i kandidati za izvođenje bili su Podolski i Cazorla. Iako sam zagovarao šut topovske ljevice, odgovornost je preuzeo Španjolac. Kratki koraci pa odmjeren udarac, kojim je uhvatio Allana McGregora na krivoj nozi, započeo je preokret Topnika koji je zaključio Aaron Ramsey.

Tako od te utakmice nisam mogao zaboraviti igrača koji će meni ostati upamćen kao prvi igrač koji mi je na oči izmamio suze radosnice. No, Cazorla je mnogo više od toga. On je bio vođa Arsenala čak kad su u sjevernom Londonu boravili Mesut Özil i Alexis Sanchez.

Predstava koja ga oslikava najbolje došla je u siječnju 2015. godine. Tada je protiv Manchester Cityja odigrao jednu od najboljih utakmica nekog veznjaka koje sam osobno gledao. Ni u jednom trenutku se nije činilo da mu ijedan igrač može presingom zaprijetiti. Jednostavno je lakoćom probijao redove Cityja te je na kraju Arsenal odveo do pobjede od 2:0 na gostovanju. To je ujedno bilo i posljednje slavlje u gostima protiv kluba iz plavog dijela Manchestera. Također, to mu je bila i posljednja puna sezona u Arsenalu jer se sljedeće sezone ozlijedio dok su Topnici bili na vrhu Premier lige.

Mogao je ostati bez noge, a on se vratio u reprezentaciju

Nakon ozljede koljena više ništa nije bilo isto. Nije se mogao vratiti na onu razinu kojom bi pomogao Arsenalu, a onda se dogodila i ozljeda gležnja koja ga je skoro dovela do amputacije. Zbog infekcije na nozi bio je podvrgnut brojnim zahvatima kako bi spasio nogu. Govorili su mu kako može biti sretan što može hodati, a on se na kraju vratio profesionalnom nogometu, i to u ligama petice.

Vratio se u klub odakle je krenula njegova profesionalna karijera, u Villarreal. Tamo, u Žutoj podmornici, je igrao sjajan nogomet koji ga je ponovno doveo do reprezentacije. 2019. je zaigrao za Furiju za koju je protiv Farskih Otoka nakratko nosio i kapetansku traku.

Nakon epizode u Villarrealu otišao je put Katara gdje se u tamošnjem Al Saddu zadržao dvije godine. S njima je pod vodstvom Xavija osvojio sve domaće trofeje te se činilo kako će Cazorla nakon Katra objesiti kopačke o klin. Ipak, Little Magician imao je druge planove.

Romantika za kraj karijere

Cazorla se nakon Katra odlučio na romantičan potez. Prešao je u klub u kojem je napravio prve ozbiljne nogometne korake – Real Oviedo. Ne samo da se vratio u matični klub, to je učinio na potpuno nesvakidašnji način. Potpisao je ugovor na najmanju moguću plaću te je zatražio klauzulu da prihodi od njegovih dresova odu direktno u omladinski pogon.

Tako je pokazao veličinu kakvu rijetki imaju. On se u klub vratio kako bi im pomogao izboriti povratak u La Ligu, a ne da se oporavi i onda napusti klub. U prvoj sezoni imao je nešto ograničeniju minutažu, ali i tako je radio razliku na terenu. Na kraju je Oviedo zaustavljen u finalu doigravanja iako su u prvoj utakmici slavili s 1:0 protiv Espanyola.

Sada su isti uspjeh ponovili, a najzaslužniji za to bio je baš Cazorla. U drugoj utakmici polufinala zabio je slobodnjak svojom, nominalno slabijom, lijevom nogom. No, kod mađioničara slabija noga ne postoji jer je on u mladosti izvježbao obje do savršenstva da je u jednom trenutku pitao svoje suigrače s kojom nogom da izvodi kornere.

Tako je Cazorla dva najupečatljivija gola, barem za mene, zabio iz slobodnih udaraca koje je izveo s različitim nogama. Osim po tome što nema slabiju nogu pamtit ću ga i po njegovu karakteru.

Sa svojim “slomljenim” engleskim mamio mi je osmijeh na lice svakim svojim pojavljivanjem na nekom videu za društvene mreže, a sigurno nisam jedini na koga je Španjolac imao takav utisak. Svi njegovi suigrači opisivali su ga kao najpozitivniju osobu u svlačionici.

Sada se njegova karijera bliži svome kraju, a ja, kao i mnogi navijači Arsenala, mu želim samo jedno – da uvede svoj Oviedo u La Ligu nakon 25 godina. Ako i ne uspije u mojoj će “knjizi” ostati zapamćen kao jedan od najvećih koji su kročili na nogometni teren.

Hvala ti, Santi.

Komentari

Povezano