Sramota za sramotom, lakrdija za lakrdijom… „Ladies and gentleman“, to je nogomet u Bosni i Hercegovini. U srijedu su se na Koševu sastali FK Sarajevo i FK Borac u okviru četvrtfinala Kupa BiH. Prvi duel ove dvije ekipe završen je bez pogodaka i bilo je jasno da će se sve riješiti na Koševu. Na nezadovoljstvo većine navijača, utakmicu je sudio Mateo Musa čije suđenje je od samog početka iritiralo igrače Sarajeva. Sve je kulminiralo u posljednjim minutama utakmice kada su igrači i treneri Sarajeva napustili teren pri rezultatu 2:1 za FK Borac.
Tako je na najvećem stadionu u Bosni i Hercegovini, Asim Ferhatović Hase, koji je među ljudima poznatiji kao Koševo, 13. ožujka je zakucan jedan od posljednjih čavala u lijes bosanskohercegovačkog nogometa, a glavni akter je poznat i široj i užoj javnosti.
To je, naravno, predsjednik Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine Vico Zeljković i njegova opsesija apsolutnom uništenju nogometa u BiH, koji je i više nego dobro plaćen da vodi. Ironija kakve nema na mnogo mjesta u svijetu, doista. Međutim, rođak jednog od grobara (u pokušaju) države Bosne i Hercegovine Milorada Dodika je previše pametan i lukav da plan smrti bh. nogometa izvede u djelo otvoreno i direktno, već su za to zaduženi njegovi specijalci, a tog dana je to bio Mateo Musa.
Sudac iz Čitluka je već dobro poznat momčadima u Bosni i Hercegovini kao čovjek koji je očigledno zalutao na mjesto suca u bilo kojoj ozbiljnoj ligi. Srećom po njega, dvije stvari su apsolutno točne – nogomet odavno nije ozbiljan u BiH, a odlično je ‘legao’ svom nalogodavcu iz predsjedničke fotelje Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine.
Međutim, da se vratimo susretu koji bi možda (konačno) mogao otvoriti oči svekolikoj nogometnoj javnosti u BiH o tome što se radi najpopularnijem sportu u državi. Sarajevo i Borac su u Banjoj Luci igrali 0:0, pa su, bez obzira na lošu formu, navijači Bordo tima mogli očekivati dobar meč i realnu šansu za prolazak u polufinale Kupa BiH za svoje pulene. Na terenu Koševa ih je dočekao Musa koji je, po onome što je njegov nalogodavac tražio, od sebe napravio najveću zvijezdu.
Da ‘presiječemo‘ odmah – Sarajevu Musa nije kriv što im je dva pogotka postigao 17-godišnji Stefan Marčetić, od kojih je jedan stvarno bio eurogol. Sarajevu nije Musa kriv ni što igraju debelo ispod očekivanja, a najmanje je kriv što momčad s Koševa nije u stabilnoj situaciji. To mora biti jasno svima.
Ipak, Musa je kriv što je potpuno izgubljen na bilo kojem terenu, što ima otvorenu pristranost prema ekipi iz Banja Luke svaki put kada sudi u njihovim susretima (čitajte: za njihovu dobrobit). Nije bilo eklatantnih grešaka, ali je cijeli susret bio pun sitnih stvari koje su kulminirale u 93. minuti, kada su, apsolutno opravdano, nogometaši FK Sarajevo napustili susret.
Da se u potpunosti vidi koliko su igrači Borca shvatili ‘koliko je sati’ i da mogu raditi što god žele bez realne šanse za sankcijama, dokazuje potez Srđana Grahovca nakon napuštanja terena od strane igrača Bordo tima. Bez straha o posljedicama, Grahovac je krenuo u sukob s navijačima Sarajeva u blizini svečane lože stadiona Koševo. Zašto bi se ustručavao? Nije da će mu Savez dati neku kaznu, a delegat će, po običaju, zatvoriti oba oka kada je u pitanju eksces zbog kojeg bi igrači Veleža, Željezničara ili Sarajeva sigurno gledali svoje ekipe na TV-u sljedećih nekoliko kola.
Ono što vrijedi spomenuti jeste da napuštanjem ovog meča, FK Sarajevo ima priliku da pokrene jedan veći rat za povratak bh. nogometa tamo gdje on pripada. Ne traže fanovi nogometa u BiH ‘kruha iznad pogače‘, problema će uvijek biti, ali činjenica ostaje – u skoro 30 godina postojanja Bosne i Hercegovine u ovom ‘formatu‘, nikada na terenima u ovoj zemlji nije viđena ova razina ‘štimanja‘, odnosno namještanja za jedan tim, kao što se to eklatantno i sada već pomalo uvredljivo za inteligenciju gledatelja nogometa u BiH radi u režiji Nogometnog saveza, a u korist Borca iz Banja Luke.
Kao što sam pisao u prijašnjim tekstovima, tog ‘štimanja‘ je uvijek bilo – nogometne momčadi su prodavale i kupovale susrete kao da su na pijaci, ali ova količina ‘guranja’ nije dolazila od onog najvećeg tijela, to jest od Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog toga prijeti veliki ‘rat’ u bh. nogometu, ali jedan koji jednostavno mora kulminirati ili pobjedom za sve one koji istinski brinu za situaciju u Savezu, ligi i reprezentacijama, ili onih koji žele da to propadne.
Navijači BiH su već 2011. godine osvojili bitku, tada za reprezentativni nogomet, pa su tri godine kasnije nagrađeni nastupom na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Sada je vrijeme za onu krilaticu – djeluj lokalno. FK Sarajevo je potencijalno uradilo prvi korak u revitalizaciji normalnog (koliko nešto može biti normalno u BiH) nogometa u ovoj zemlji.
Šta bi mogao biti naredni? Puno je ideja, ali najekstremnija je svakako napuštanje Premijer lige. Ipak, to je još uvijek teško vidjeti da će se desiti. Ono što bi se svakako moglo dogoditi, i zbog čega je potez igrača FK Sarajevo monumentalan, jeste da ekipe u PL BiH ne praštaju eklatantne krađe. Mogao bi se pokrenuti jedan val napuštanja utakmica (primarno protiv Borca), dok onima koji odlučuju (čitaj: zarađuju) o utakmicama u BiH ne dođe u glavu zašto je to tako.
Ako i ovo ne uspije, nek ide ključ u bravu, titule Borcu, a ekipe koje ne krenu putem Bordo tima iz Sarajeva bi se mogli zahvaliti samo sebi. Vico Zeljković bio je i ostao najveći grobar bh. nogometa i ovaj ‘rak’ se mora ukloniti.
