Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine će u četvrtak, 21. ožujka, na stadionu Bilino polje u Zenici ugostiti reprezentaciju Ukrajine. Izbornik Savo Milošević će biti na svom najvećem testu, a veličina ovog meča se ne može usporediti ni sa čim što je bivši as Partizana, Aston Ville, Real Zaragoze i Parme, ako ne računamo njegovu igračku, vidio u svojoj trenerskoj karijeri.
Na leđima Miloševića, kao i Džeke, Pjanića, Demirovića, Huseinbašića, Dedića i ostalih reprezentativaca Bosne i Hercegovine, stoji nada cijele jedne nacije da će plasman na Europsko prvenstvo, koje se ove godine održava u Njemačkoj, privremeno zakrpati rane koje stvara predsjednik Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine Vico Zeljković još od svojeg dolaska na poziciju koju trenutno uzurpira.
Kako bih vam pojasnio što se točno događa s nogometom u BiH, samo ću vam reći sljedeće – poznajem barem nekoliko osoba, istina mahom navijača FK Sarajevo, koji će navijati za Ukrajinu u ovom meču. Ne, to nisu mrzitelji Bosne i Hercegovine – naprotiv, to su neke od “najdomoljubnijih” osoba koje znam – već su mrzitelji lika i djela Zeljkovića, kojeg sam više puta nazivao najvećim grobarom nogometa u BiH.
Međutim, o bh. nogometu kao takvom ne vrijedi trošiti riječi. Meč koji se nalazi pred Zmajevima je težak, svakako najteži od drugih opcija poput Izraela i Islanda koje su mogle zapasti BiH. Ukrajina je selekcija u skupini s Engleskom i Italijom imala isti broj bodova kao Azzuri, te je samo ispala zbog tijesnog poraza od 2:1 na San Siru u rujnu 2023. godine. Imali su priliku i pobjedom doći do direktnog plasmana, ali su Talijani odbijali sve napade ukrajinskih nogometaša u utakmici odigranoj 20. studenog prošle godine u Leverkusenu. Podsjećamo, Ukrajina svoje domaće mečeve nije mogla igrati doma, zbog ruske agresije koja traje od 2022. godine.
Eh sada – kako da reprezentacija koja je u rasulu, koja je dva puta gubila od Luksemburga, sramotila se na različitim stranama, koja gubi simpatizere čak i u taboru onih navijača koji su srcem i dušom bili uz Zmajeve prije vremena grobara Zeljkovića, pobijedi i izbaci reprezentaciju koja je parirala velikoj Engleskoj i Italiji? Jednostavno – bosanski (i hercegovački, naravno) inat.
Teško je to pojasniti, ali ima nešto u zemlji Bosni i Hercegovini, nešto u ljudima koji dolaze iz ove države, što se upali kada su leđima zabijeni u zid. To smo vidjeli više puta, u raznim sferama i sportovima, ali su reprezentativci BiH znali rušiti mnogo teže i puno jače protivnike od ove Ukrajine. Mogu vas taktikom izmoriti do iznemoglosti – što svakako nema smisla, jer je ovo reprezentativni nogomet gdje igrači skupa provedu tri treninga i pet dana prije meča.
Pored toga, bilo je zanimljivo gledati Savu Miloševića, izbornika Zmajeva, i Edina Džeku, kapetana, koji su stali pred medije dan prije ove sudbonosne utakmice. Za razliku od klasičnog bosanskohercegovačkog hype-a, odnosno euforije, mogli smo vidjeti jednu auru smirenosti, mentalne snage i nečega što zaista nikada nije viđeno pred jedan ovakav meč. Podsjetit ću vas – mentalitet u BiH, barem u nogometnom smislu, je obično pred ovakve mečeve bio da “mi to lagano pobjeđujemo” i slično. Ovoga puta, izjave su djelovale podosta odmjereno, mirno i staloženo, što se navijačima očigledno i dopalo.
Kakva je situacija unutar reprezentacije? To u suštini ne zna nitko izvan uskog kruga ljudi koji se nalaze oko kampa Zmajeva, a oni zasigurno neće remetiti mir koji je ovim momcima prijeko potreban. Problem je nastao zbog ozljede Adriana Leona Barišića. Nogometaš švicarskog Basela se tik pred meč s Ukrajinom ozlijedio, a naknadno je pozvan Adnan Kovačević. Ono što definitivno može brinuti navijače BiH jest da Kovačević, kao i još nekolicina nogometaša (Said Hamulić u prvom redu) ima malo minuta nogometa iza sebe u prethodnom periodu. Ipak, većinom se radi o epizodistima, koji svakako neće igrati mnogo.
Iako sam naveo da je o taktici u reprezentativnom smislu teško, pa i nemoguće ozbiljno razgovarati, izdvojit ću postavu za koju smatram da će izbornik Milošević izabrati za ovaj povijesni susret. Na golu će vjerojatno biti Ibrahim Šehić, kome ‘jedinica’ nažalost nije ugrožena bez obzira na objektivno bolju formu Nikole Vasilja i Kenana Pirića, koji bi bili bolji izbori.
U obrani će vjerovatno igrati trojka Ahmedhodžić, Hadžikadunić i Gazibegović. Ovdje je najveći problem upravo potonji bek Sturm Graza, koji je po vokaciji više bočni defanzivac negoli središnji branič, ali to je najbolje što BiH u ovom trenutku ima. Na bočnim pozicijama igrat će Amar Dedić i Sead Kolašinac. Dedić će sigurno biti jedan od glavnih aduta za Zmajeve, dok se od bivšeg Topnika očekuje klasična hard nose utakmica na kakve nas je navikao.
U sredini terena će igrati trojka Benjamin Tahirović, Miralem Pjanić i Rade Krunić. Najviše se ovdje mora očekivati od Krunića. Dok je Tahirović još premlad, a Pjanić daleko od svojih najboljih dana, sada je Krunićevo vrijeme. Uz ovo bih dodao da ćemo sigurno vidjeti neke minute i za Denisa Huseinbašića, “odmetnika” iz reprezentacije Njemačke i novog Zmaja.
Napad mora biti Edin Džeko-Ermedin Demirović. Džeko, popularni Dijamant, je kapetan momčadi i netko bez koga se još uvijek ne može, a Demirović puni bundesligaške mreže ove sezone i gurati ga na bok, kao što je rađeno u prethodnim mečevima, bilo bi kao voziti bolid F1 po starim sarajevskim ulicama. S klupe će sigurno moći pomoći i Smail Prevljak, koji ipak još nije dovoljno kvalitetan za start u ovako važnoj utakmici, ali može biti joker u kojeg će se Milošević potencijalno pouzdati prije kraja susreta.
Nogometno gledano, ova utakmica je “čista” – sve osim pobjede Ukrajinaca, koji su stvarno veliki favoriti, bilo bi iznenađenje, a po nekima čak i senzacija. Ipak, Savine Zmajeve još ne treba otpisivati. U reprezentativnom nogometu, psiha pobjeđuje taktiku, a u nekim slučajevima, inat pobjeđuje kvalitet.
U jednom od svojih prvih tekstova vezanih uz bh. reprezentaciju sam naveo kako su Savinim Zmajevima skresana krila, a sada se i oni i navijači samo mogu nadati da su im opet narasla.
Loading ...
