U budimpeštanskoj drami koja ja trajala 147 minuta, računamo li dva poluvremena, dva produžetka i sudačke nadoknade, Sevilla je pokazala da je ovo i dalje njeno natjecanje, osvojivši svoju sedmu Europsku ligu iz – sedam finala, ujedno nanjevši Mourinhu prvi poraz u finalima europskih natjecanja. Nije Mendilibarova ekipa do svog trofeja uspjela doći tokom 90 minuta, tokom kojih su imali više lopte u posjedu, ali i teže dolazili do prilike za pogodak. Posjed lopte nakon 90 minuta iznosio je 66 – 34 % u korist Seville, ali Roma je imala veći broj udaraca na gol (4) i veći broj velikih prilika (4) od svojih protivnika, pa Mourinhova ekipa može žaliti za neiskorištenim šansama.
Zapravo, utakmica je tokom 90 minuta bila točno onakva kakvu su Mourinho, ali i Mendilibar, vjerojatno željeli. Kao i u prijašnjim utakmicama izlučne faze, protiv RedBull Salzburga, Real Sociedada, Feyenoorda i Bayer Leverkusena, redom jakih protivnika koji su blizu razine Lige prvaka (ili će u njoj igrati sljedeće sezone), Mourinho se postavljao u niski blok s formacijom 5-3-2 i defenzivnim bekovima Celikom i Spinazzolom, puštajući prostor i posjed lopte protivničkim bekovima i stoperima da vode igru, vrebajući priliku iz prekida. Ta je ideja u dvomeču redovito prolazila, jer Mourinho je ovisno o tome igra li uzvrat na domaćem terenu ili u gostima, redovito kalkulirao između toga hoće li se više otvoriti u prvoj ili drugoj utakmici. Iako je prostora za kalkulacije u finalu bilo manje, Mourinho se, očekivano, odlučio za konzervativniji pristup protiv Seville koja je u posljednje vrijeme u boljoj formi od njegove ekipe.
Trener Seville Jose Luis Mendilibar je na teren poslao ekipu u formaciji 4-2-3-1, a kao i u prijašnjim utakmicama doigravanja protiv PSV-a, Fenerbahcea, Manchester Uniteda i Juventusa, posebice onima na domaćem terenu, postavio se kao da igra na domaćem terenu i kroz posjed tražio priliku za postizanje pogotka. Krila Seville, Ocampos i Gil (te u drugom poluvremenu Lamela) su konstantno ulazila u međuprostor i pokušavala raširiti Ibaneza i Mancinija da bi ostavili nebeskog skakača En-Nesyrija u situaciji 1 na 1 sa Smallingom. Uz njih, Jesus Navas i Alex Telles dolazili su visoko u protivničku polovicu i stajali široko, pokušavajući centaršutevima pronaći svoje napadače.
Malo je reći da u tome nisu uspjevali, iako su unutar 90 minuta uputili njih čak 33, od čega je tek 7 bilo preciznih, a En-Nesyri je bio u potpunosti odsječen, ubilježivši tek 24 dodira s loptom tokom svih 120 minuta uz točnost dodavanja 6/11. Prilikom većine centaršuteva krila Seville nisu dolazila u duel situacije s Rominim stoperima, pa je En-Nesyri nerijetko bio u situacijama 1-2 s Mancinijem, Smallingom i Ibanezom, usput napravivši 4 faula.
U izgradnji igre kod Seville Ivan Rakitić bio je ključan. Njegovo spuštanje između dvojice stopera omogućavalo je ostatku Sevilline ekipe da se podigne visoko, a s obzirom da ga niti Abraham niti Dybala nisu pritiskali, imao je vremena i prostora raditi ono što radi najbolje – biti metronom i “švicarska banka”. U 120 minuta igre Ivan Rakitić imao je 107 dodira s loptom, točnost dodavanja od 88%, 2 ključna dodavanja 12/19 točnih dugih lopti, usput odradivši i dobar posao u obrani.
No, u prvom je poluvremenu Roma u potpunosti ugasila napad i energiju Seville kojom je obično samljela svoje protivnike u prijašnjim utakmicama. Za razliku od Juventusa i Manchester Uniteda, Roma je ekipa koja se naviknula braniti u duljim fazama utakmice i koja će bespogovorno odrađivati sve zadatke koje pred nju stavi njihov trener. S obzirom da Roma nije najjača ekipa u branjenju kontranapada, što je zorno pokazala utakmica protiv Sassuola koja je završila rezultatom 3:4, Mourinho je u prvom poluvremenu odlučio odbaciti sav rizik i ne izlagati svoju obranu opasnostima, čekajući priliku za napad jedino kad je u potpunosti siguran da je opasnost od primanja pogotka minimalna.
Takvu su priliku dočekali u 35. minuti kad se u situaciji na sredini terena u kojoj je Sevilla tražila prekršaj, Mancini brzo snašao i okomitom loptom sjajno proigrao Dybalu pored zaspalih Badea i Navasa koji su stajali predaleko od argentinskog dragulja tj. na sebe ih je vezao Abraham. Dybala je loptu savršeno primio i krenuo okomito prema golu i bio precizan za 1:0. Pokazala je ta sitaucija, između ostalih, zašto je Sevilla ove sezone u svim natjecanjima već primila 73 pogotka, po čemu je 6. najgora obrana LaLige. Situacija je to u kojoj je Roma u protivničkoj polovici bila sa 7 igrača naspram Sevillinih 6 i to ne u fazi protunapada već u fazi jednoj duljeg napada
Zaključno, tokom prvog poluvremena je Roma zasluženo vodila jer je u potpunosti odsjekla Sevillin napad, a dva bočna stopera i zadnji vezni Rome stajali su dovoljno usko da Sevillu ograniče na bezbrojna ubacivanja sa strane koja nisu ozbiljnije ugrožavala vrata Rui Patricija.
Iz tog razloga je logično da je već na poluvremenu Mendilibar u igru ubacio Susa i Lamelu umjesto nevidljivih Torresa i Gila, a ta su dvojica igrača drukčijih ofenzivnih karakteristika, susret počela odvoditi na Sevillin mlin. U tome im je pomogla i Mourinhova odluka da svoju ekipu još više povuče svojim vratima i loptu u potpunosti prepusti Sevilli, fokusirajući se na drugi aspekt nogometnog taktiziranja koji nema pretjerano veze s onime što se zbiva s loptom u nogama, već bez nje.
Sevilla je ekipa od koje je u LaLigi jedino gradski rival Betis dobio više crvenih kartona. Točnije, 13 puta su igrači Seville napuštali teren prije isteka 90 minuta, a kad na to nadodamo i 115 žutih kartona po čemu su treća najgora ekipa LaLige, možemo zaključiti kako se radi o agresivnoj, impulzivnoj i ponekad emocionalno nestabilnoj ekipi. Mourinho je to vrlo dobro znao te razno-raznim smicalicama, pritiscima na klupu Seville, suca i igrače pokušavao rascjepkati igru i skrenuti fokus igrača Seville s potencijalnog izjednačenja. I Dybala i Abraham su većinu drugog poluvremena stajali na 30 metara od svojeg gola, a Sevilla se i dalje mučila u izgradnji napada i stvaranju šansi.
Ipak, u ovakvim utakmicama, potreban je faktor xSreće, a Sevilla je svoju isprovocirala i zaslužila. Spinazzola je dozvolio centaršut Navasu bez ulaska u blok, a iako lopta nije bila najbolja i stoperi Rome su bili u situaciji 3 na 2 s protivnicima, En-Nesyri je u ovom trenutku imao bolji položaj tijela i ušao ispred Smallinga i Mancinija. Duelom je natjerao je potonjeg na grešku i nes(p)retno slanje lopte bedrom u vlastitu mrežu.
Nakon izjednačujućeg gola koji je stigao u dobrom trenutku za Sevillu, rano na početku drugog poluvremena, situacija se na terenu nije pretjerano mijenjala. Mourinho nije odustajao od svoje ideje cijepkanja Sevillinih napada, isto kao što Mendilibar nije odustajao od pokušaja probijanja Rome centaršutevima s bokova.
Do kraja susreta, uključujući i produžetke, najbolje su prilike stizale iz prekida i to za Romu, kojoj su i Juventus i Fenerbahce, ali i druge fizički jake ekipe u LaLigi poput Atletico Madrida, imale prilike pokazati kako kazniti slabosti branjenja kornera i slobodnjaka. Stoga je Mourinho upravo i tražio takve situacije do kraja utakmice, slao Abrahama, Cristantea, Mancinija i Matića u napad, a najbolji su primjer dva slobodnjaka i korner na samom kraju produžetaka, kad je lopta nakon jednog Smallingovog skoka odsjela na gredi.
Ostaje nejasno zašto je Mourinho tokom produžetaka, za koje nema smisla raditi analizu s obzirom da se radilo o svemu, a najmanje o nogometu, svjesno privodio utakmicu prema jedanaestercima. Posebice ako je činjenično stanje da u igri ima lošije izvođače jedanaestaraca, lošijeg vratara i vjerojatno lošiju emocionalnu pozadinu u odnosu na igrače koji su prije nekoliko mjeseci bili ključni u izvođenju jedanaesteraca na Svjetskom prvenstvu, poput En-Nesyrija, Bounoua, Montiela koji je zabio dva pobjednička jedanaesterca u pola godine, ali i praktički nepogriješivog s bijele točke Ivana Rakitića.
U svakom slučaju, Sevilla je svoje jedanaesterce iskoristila, dok je Bounou obranio dva udarca tragičarima Manciniju i Ibanezu, a Mendilibar nakon osvajanja Segunde s Valladolidom 2007. stigao do svojeg drugog profesionalnog trofeja u karijeri! Mourinho, na njegovu žalost, nije uspio postati prvi trener koji je s 3 različita kluba slavio u Europskoj ligi. Hoće li i dalje ostati na klupi Rome, nejasno je…
