Smart je promašio šut u gužvi iz blizine, a najviši u skoku je bio Jimmy Butler. Zgrabio je Jimmy loptu i krenuo u napad samo dvadeset sekundi prije kraja. Noge su mu bile teške jer je odigrao svih 47 minuta i 40 sekundi tog susreta do tog trenutka te nije odlučio napasti Horforda prodorom već je naskočio na šut za tri poena i potencijalni povratak u vodstvo. Lopta je završila na prvom obruču, dok je na drugoj strani parketa Smart s dva pogođena slobodna bacanja doveo Celticse do +4 samo jedanaest sekundi prije kraja odlučujuće sedme utakmice.
Boston je pobijedio sa 100:96 i u Miamijevoj dvorani proslavio plasman u veliko NBA finale, prvo nakon 2010. godine. Nakon što je ubacio 35 poena, Butler je zajedno s Kyleom Lowryjem došao na izlaznu press konferenciju te je izjavio nešto što će se pokazati gotovo pa proročanstvom – “Zahvalan sam na mogućnosti zbog koje sam mogao igrati s ovim suigračima. I tako je bilo svake sezone od mog dolaska u ligu. Ove sezone nismo imali dovoljno, ali sljedeće hoćemo. Bit ćemo u identičnoj situaciji i dovršit ćemo posao.”
I sinoć su ga dovršili. Poslije vodstva od 3-0 u finalnoj seriji istočne konferencije, činilo se kako će posao završiti lakoćom. Ipak, Boston Celticsi se nisu dali te su uspjeli izjednačiti na 3-3 i doći do majstorice na domaćem terenu, ali su u konačnici šaptom pali. No, kako bi došli do same majstorice, potrebno je proći kroz dugački proces koji je započeo odmah po završetku prošle sezone.
Mirno ljeto i osrednja regularna sezona
Nije Miami bio pretjerano aktivan na tržištu proteklog ljeta. Naročito ne na tržištu zvučnih košarkaša, ali to svakako nije modus operandi ove franšize posljednjih godina. Odlučili su produljiti ugovore Dewaynea Dedmona, Victora Oladipa, Caleba Martina i legendarnog veterana Udonisa Haslema, dok su timu priključili Nikolu Jovića kojeg su birali 27. izborom na NBA draftu. Što se odlazaka tiče, ostali su bez PJ Tuckera koji se pridružio Philadelphiji te Markieffa Morrisa koji je postao član Brooklyna.
Okosnice momčadi su ponovno bili Jimmy Butler te Bam Adebayo, dok su ih okružili sa šuterima predvođenim Tylerom Herroom koji je prethodnu sezonu zaključio nagradom za najboljeg igrača koji u igru ulazi s klupe. Uz njega su najviše minuta na terenu imali Caleb Martin, Max Strus, Victor Oladipo, Gabe Vincent te veteranski razigravač Kyle Lowry. U veljači će kadar proširiti s veteranima Kevinom Loveom i Cody Zellerom.
Sezonu su započeli porazima od Chicaga i Bostona, dvije ekipe protiv kojih će ostvariti ključne pobjede u doigravanju par mjeseci kasnije. Miami je zauzeo 7. mjesto Istočne konferencije s omjerom 44-38 te su bez izravnog plasmana u doigravanje ostali za svega jednu i pol pobjedu. Takav rasplet im je donio “play-in” razigravanje za 7. mjesto protiv Atlanta Hawksa. U toj utakmici nisu imali šansi te su vodili samo jednom i to rezultatom 2:0. U konačnici su poraženi s 11 poena razlike i ostali su na samo jednoj prilici za plasman u doigravanje.
U “do or die” utakmici protiv Chicago Bullsa, gubili su s 5 poena razlike samo 5 i pol minuta prije kraja susreta, odnosno s 3 poena razlike samo 3:45 minuta prije posljednjeg zvuka sirene. Susret su okončali serijom od 15:1 čime su izborili plasman u doigravanje kao osmi nositelji Istoka.
Povijesno doigravanje uz nedraftirane igrače
Miami je posljednjih godina momčad koja izvlači maksimum iz “osrednjih” košarkaša. Zahvaljujući sjajno posloženoj organizaciji od Pata Rileya do Erica Spoelstre, oni uspijevaju manjak talenta nadoknaditi timskom igrom i kohezijom. Od osam igrača koji su se u majstorici protiv Bostona na parketu pojavili tijekom više od 30 sekundi, njih čak 5 nije izabrano na NBA draftu. Caleb Martin, Duncan Robinson, Gabe Vincent, Max Strus te Haywood Highsmith.
Caleb Martin je prije dvije godine otpušten iz Hornetsa nakon čega je trenirao s reperom J. Coleom u njegovoj dvorani u Sjevernoj Karolini. Po njegovoj preporuci Caronu Butleru, pomoćnom treneru Heata, došao je do prilike i u konačnici do dvosmjernog ugovora koji je proteklog ljeta pretvoren u trogodišnji ugovor vrijedan 20 milijuna dolara. Sada to izgleda kao bagatela, ali nije se tako činilo prije par mjeseci.
From undrafted rookie to playoff hero for the Miami Heat, Caleb Martin’s journey is inspiring 👏
— ESPN (@espn) May 30, 2023
Story from @andscape‘s @MarcJSpears: https://t.co/jfIiZnQfrQ pic.twitter.com/DG9As52FNT
Max Strus i Haywood Highsmith su sveučilišnu karijeru započeli igrajući drugu diviziju, dok je Duncan Robinson krenuo od treće. Highsmitha smo prije tri sezone gledali u njemačkoj Bundesligi u kojoj je bilježio samo 7,9 poena po utakmici u dresu Creilsheima. Strus je 2019. godine bio u trening kampu Bostona, ali nije dobio punopravni ugovor već samo dvosmjerni prije nego što je bio otpušten. Nešto kasnije iste godine su ga na dvosmjerni ugovor potpisali i Chicago Bullsi, ali je u utakmici razvojne lige potrgao prednje križne ligamente koljena te je propustio cijelu sezonu pa je bio otpušten.
Duncan Robinson nije dobivao mnogo prilika u završnici sezone (0 minuta u dvije utakmice play-ina), ali je zato u seriji protiv Bostona bilježio 13,3 poena u posljednjih 6 utakmica. Prepoznao je trener Spoelstra kako mu baš taj matchup odgovara jer Bostonova drop obrana ostavlja mnogo prostora za njegov šut.
Svima im je nešto veću minutažu omogućila ozljeda Tylera Herroa krajem druge četvrtine prve utakmice prve runde doigravanja protiv prvih nositelja Milwaukee Bucksa. U toj rundi ih je na svoja leđa popeo Jimmy Butler koji je bilježivši 37.6 poena, 6.0 skokova i 4.8 asistencija na gotovo nestvarnih 60% šuta iz igre, odveo Miami do “džentlmenske metle” od 4-1. Uz njega je velik doprinos imao i Bam Adebayo sa 17.4 poena i 8.6 skokova kao i Gabe Vincent s 13 poena i 5 asistencija u prosjeku te Caleb Martin s 11.2 poena i 5.4 skoka.
Miami je tada postao tek šesta NBA momčad koja je u ulozi osmih nositelja izbacila prve nositelje, dok su postali prvi koji su to napravili na način da su izgubili samo jednu utakmicu otkad se igra na četiri dobivene.
U drugoj rundi i pobjedi od 4-2 protiv New York Knicksa, čak 6 košarkaša Miamija je prosječno ubacivalo dvoznamenkast broj poena.
- Jimmy Butler – 24.6 poena
- Bam Adebayo – 18.7 poena
- Max Strus – 14.7 poena
- Kyle Lowry – 12.2 poena
- Caleb Martin – 10.5 poena
- Gabe Vincent – 10.3 poena
Plasmanom u konferencijsko finale, košarkaši Miamija su postali tek druga momčad u povijesti koja je došla do tog dijela natjecanja, a da su pritom bili tek osmi nositelji. Prije njih je to uspjelo baš Knicksima u sezoni 1998./99. kada su ih u finalu s 4-1 svladali San Antonio Spursi.
The Heat are the 2nd 8 seed to reach the Conference Finals, joining the 1999 Knicks.
— ESPN Stats & Info (@ESPNStatsInfo) May 13, 2023
The 1999 Knicks went on to the NBA Finals, losing to the Spurs in 5 games. pic.twitter.com/Br9RsZ3NSG
Serija protiv Bostona je ogolila neiskustvo Joea Mazzulle
Miami je prednost domaćeg parketa oduzeo Bostonu već u prvoj utakmici. Iako su na poluvrijeme otišli sa zaostatkom od 9 poena razlike, u trećoj četvrtini su ubacili čak 46 poena, 21 više od domaćih te su to kapitalizirali do kraja susreta pa su slavili sa 7 poena razlike. Tih 46 poena je ujedno i rekord franšize po broju poena u jednoj četvrtini utakmice doigravanja.
Ponovno je gore navedenih 6 košarkaša bilo dvoznamenkasto, a nijedan nije ubacio ispod 15 poena. Njihov lider, Jimmy Butler, ponovno je bio senzacionalan s 35 poena, 7 asistencija, 6 ukradenih lopti i 5 skokova.
Utakmica broj 2 je bila napeta do samog kraja, ali su košarkaši Miamija učinili nešto slično kao protiv Bullsa pa su serijom od 15:5 u posljednje tri i pol minute došli i do duplog “breaka” u Bostonu.
U trećoj utakmici je prikazana senzacionalna partija momčadi s Floride koja je ubacila čak 19 trica na putu ka pobjedi od 26 poena razlike i vodstvu od 3-0 u seriji. Ponovno su imali 6 dvoznamenkastih košarkaša, a sve su predvodili Gabe Vincent sa 6 trica i 29 poena i Duncan Robinson s 5 trica i 22 poena.
U utakmici broj 4 su imali priliku zaključiti pitanje drugog finalista, ali su Celticsi početkom treće četvrtine serijom od 18:0 preokrenuli susret na svoj mlin. Na putu do pobjede su pogodili čak 18 trica. U petoj utakmici igranoj u TD Gardenu nisu vodili ni u jednom trenutku pa su uknjižili poraz od 13 poena razlike.
Šesta utakmica je ponudila spektakl. Boston je u vodstvu proveo gotovo čitav susret. Jimmy Butler je igrao jako loše sve do četvrtog kvartala u kojem postiže 15 poena uključujući i tri slobodna bacanja za vodstvo od 103:102 svega tri sekunde prije kraja ogleda. Kaseya Center je gorio i činilo se kako će doći do uručenja pehara za pobjednika istočne konferencije. Derrick White se nije složio s tim te je košem nakon skoka u napadu sa zvukom sirene ponudio Celticsima umjetno disanje i novi život.
Već su svi u tom trenutku bili upoznati s činjenicom da se nikad u povijesti nije dogodilo da jedna momčad u NBA doigravanju nadoknadi zaostatak od 3-0. Takve momčadi su bile na omjeru od 150-0. Ni Celticsi nisu uspjeli u toj namjeri. Košarkaši Miamija su preuzeli vodstvo krajem prve četvrtine te se više nisu osvrtali. U konačnici su upisali pobjedu od čak 19 poena razlike. Boston Joea Mazzulle je jednostavno postao predvidiv, a to su Heatovci znali kazniti.
Nagradu za najkorisnijeg igrača serije je dobio Jimmy Butler i to sa samo jednim glasom više od Caleba Martina (5-4). Istog onog Martina koji je prije dvije godine haklao s reperom. Butler je prosječno bilježio 24.7 poena, 7.6 skokova i 6.1 asistenciju, dok su Martinove brojke bile nešto slabije – 19.3 poena i 6.4 skoka, ali uz nevjerojatnih 60% šuta iz igre i 49% šuta za tri poena. Šutirao je 72% na obruču, isto toliko s poludistance, dok je trice iz kuta pogađao u 50% slučajeva.
Plasmanom u ovogodišnje finale postali su tek treća momčad u povijesti lige koja je do tog uspjeha stigla nakon što je tijekom regularne sezone bila momčad s najmanjim prosjekom poena po utakmici. Prije njih su do finala došli Pistonsi 1956. i Warriorsi 1964. godine. Uz posljednje mjesto po prosjeku ubačenih poena po utakmici, Miami je zauzimao 21. mjesto po net ratingu, 25. po ofenzivnom ratingu, 25. po prosječnom broju asistencija te 27. mjesto po prosječnom broju skokova.
The Heat are the 2nd 8 seed to reach the Finals, joining the Knicks in 1999.
— ESPN Stats & Info (@ESPNStatsInfo) May 30, 2023
They become the 3rd team in NBA history to rank last in PPG during the regular season and reach the NBA Finals. pic.twitter.com/oi1hSaXH9N
Zona kao rješenje – može protiv Celticsa, ne preporuča se protiv Nuggetsa
Erik Spoelstra je, a to stajalište nebi promijenio ni eventualni poraz u majstorici, najbolji trener NBA lige u ovom trenutku. Zvuči nevjerojatno da u 15 sezona koliko se nalazi na klupi Miamija, nijednom nije uspio osvojiti nagradu za najboljeg trenera godine. Čovjek je to koji se već godinama fenomenalno prilagođava onome što ima u svojim redovima i onome što se nalazi preko puta njegove ekipe pa na račun toga osmišljava sustav kojim će izvući maksimum iz svojih pulena.
Konkretno je veliki ljubitelj zonske obrane što se proteklih godina sve češće izbjegava u elitnoj košarci, no prije par dana smo mogli vidjeti kako je ona donijela titulu prvaka Europe Real Madridu. Spoelstra se ponovno okrenuo zoni u minuloj seriji protiv Bostona kada je ogolio sve njihove nedostatke. Mučili su se Celticsi kroz cijelu seriju pa su do sedme utakmice šutirali svega 37% u posjedima protiv zonske obrane, dok su u sedmoj utakmici tijekom 34 posjeda protiv zone postigli samo 19 poena (mizernih 0.56 poena po posjedu).
Miami je u majstorici čak 40 od 58 pick and rollova branio preuzimanjem te su domaću momčad limitirali na svega 0.69 poena po posjedu u tim situacijama. S druge strane su sve posjede u kojima je Horford bio u dropu kažnjavali ili potezanjem trice poslije postavljenog picka, napadanjem prodorom njegovih sporih nogu ili utrčavanjem iza leđa.
U posljednjoj utakmici im je pomogla i ozljeda Jaysona Tatuma doslovce u prvom napadu. Da se radilo o utakmici regularnog dijela sezone, on bi nakon tog uvrnuća gležnja vjerojatno ostao na klupi do kraja susreta, ali pošto je bila riječ o susretu poslije kojeg se ili ide kući ili u finale, bio je prisiljen igrati.
S druge strane su se fantastično nosili s pokušajima driblinga Jaylena Browna koji je susret završio s 8 izgubljenih lopti koje su mahom bile plod aktivnih ruku gostujućih košarkaša. Na kraju krajeva, Caleb Martin (19.3) je tijekom sedam utakmica prosječno postizao više poena od Browna (19.0) što je ozbiljan alarm za uzbunu za ovog “super-max” igrača. Također, Brown je u doigravanju imao 58 izgubljenih lopti na samo 63 asistencije, ali o problemima Celticsa drugom prilikom.
Ono što potencijalno predstavlja problem Miamiju jest to da su njihovi sljedeći protivnici, Denver Nuggetsi, momčad s najboljim brojkama protiv zone u regularnoj sezoni. Momčad Michaela Malonea je prosječno zabijala 1.169 poena po posjedu protiv zonske obrane, no čini mi se kako se Spoelstra neće odlučivati na taj tip obrane toliko često protiv majstora kakav je Nikola Jokić.
Spoelstrino remek-djelo
Od premijernog posla videokoordinatora u Miamiju do danas, prošlo je 28 godina. Spoelstra je u tom razdoblju ostvario 812 pobjeda, 6 puta je kao glavni trener izborio plasman u NBA finale, a dva puta je postao prvak. Na svom kontu ima 108 pobjeda u doigravanju te se nalazi na petom mjestu ljestvice svih vremena.
Erik Spoelstra started out as a video coordinator with the Heat in 1995. 28 seasons later in Miami:
— Bleacher Report (@BleacherReport) May 30, 2023
-812 career wins
-3x champion (two as HC)
-7x East titles & NBA Finals appearances
Job’s not finished for Coach Spo 🐐 pic.twitter.com/B1DIQlTMmw
I dok se plasman u finale podrazumijeva kada na rosteru imate LeBrona Jamesa, Dwyanea Wadea i Chrisa Bosha na vrhuncu svojih mogućnosti uz važne kotačiće u vidu prekaljenog Raya Allena, Mikea Millera, Maria Chalmersa i sličnih, tako nešto se ne može reći za momčad čije su udarne igle Jimmy Butler, Bam Adebayo te Caleb Martin, Max Strus, Gabe Vincent i Duncan Robinson koji su donedavno mogli samo maštati o igranju u NBA ligi, a kamoli o nastupu u finalu s ulogama koje imaju u ovom trenutku.
Kako i sam Erik kaže, ponekad je potrebno proživjeti patnju kako bi stvari došle na svoje, a draft večer u kojoj ne čujete svoje ime među 60 unovačenih košarkaša definitivno predstavlja jedan oblik patnje. Sada je Spoelstra učinio da se čak sedmorica takvih košarkaša (rekord), a petorica iz njegove uske rotacije, mogu zvati NBA finalistima. I zbog toga je ovo Spoelstrino remek-djelo. Možda nije pretvorio vodu u vino, ali je nedraftane igrače pretvorio u finaliste što je pod NBA nebom dovoljno za status božanstva.
