Brojke ne lažu: SuperSport HNL, otkako je u formatu Lige 10, dobit će svojeg najlošijeg prvaka. Bodovno, nitko nikada u deseteročlanoj ligi nije imao manje od 73 osvojena boda Dinama 2018. godine, a nedostižni rekord od čak 92 osvojena boda također drži Dinamo iz 2019. godine.
Sezona 2024./2025. je u mnogo čemu podsjećala na inačicu trešete tj. chi fa meno, kartašku igru koja je prije nekoliko stoljeća iz Italije stigla u Hrvatsko primorje i Dalmaciju, u kojoj je pobjednik onaj koji je osvojio najmanje punata tj. bodova.
A nije se tako činilo kad je u vikendu od 2. do 4. kolovoza 2024. godine, HNL karavana krenula u novu sezonu.
Europski fijasko Hajduka, Osijeka i Rijeke
Branitelj titule Dinamo Sergeja Jakirovića je protiv Istre Paola Tramezzanija, koji je revolucionarnom obranom čovjek na čovjeka pomiješao sve lončiće, slavio s velikih 5:0. Rijeka Željka Sopića je s nešto manjih 4:0 bila bolja od Lokomotive Silvija Čabraje, a Hajduk Gennara Gattusa je s 2:1 na pogon Marka Livaje slavio protiv Slaven Belupa Ivana Radeljića.
Od šestorice navedenih trenera, samo je jedan uoči završnice prvenstva i dalje na klupi navedenih klubova. Što se pak tiče igrača Rijekina početna jedanaestorka iz prvog kola u posljednjem kolu imati će šestoricu istih igrača, Hajdukova četvoricu, dok će nešto sličnija situacija biti u Dinamu, koji je pak tijekom sezone imao daleko najveću fluktuaciju u svlačionici i potrošiti za hrvatske uvjete 10 milijuna eura, da bi se u konačnici u potpunosti oslonio na “provjerene” snage.
Ono što je uvelike usmjerilo puteve famozne velike četvorke hrvatskog nogometa u nastavku sezone bio je njihov europski put. Fraza koja se često provlači u hrvatskim medijima – o borbi za europska mjesta – kao da je HNL liga koja svake godine daje po dvojicu ili trojicu predstavnika u grupnim fazama nekog od tri europskih najtecanja, u ljeto 2024. godine još je jednom pala na neplodno tlo.
Rijeka je tako nakon prolaza na jedvite jade protiv rumunjskog drugoligaša Corvinula, izgubila u dvomeču od osrednjeg švedskog Elfsborga, da bi potom i doživjela najteži europski poraz u povijesti kluba, onaj od ljubljanske Olimpije rezultatom 5:0.
Hajduk je također uz puno muke prošao amatere s Farskih otoka, HB Torshavn, da bi potom u dvomeču ispao od ekipe koja se spasila ispadanja iz 1. slovačke lige tek u posljednjem kolu – Ružomberoka.
Što se Osijeka tiče, nakon uvjerljivog prolaza protiv estonske Levadije, uslijedilo je ispadanje od azerbajdžanske Zire, što je nagovjestilo katastrofalnu sezonu za klub koji iz godine u godinu u ekipu ulaže veliku količinu novaca.
Dinamov novi ulazak u Ligu prvaka, pa noćna mora u Münchenu
Nakon rezultatski uvjerljivog prolaska azerbajdžanskog Qarabaga, Dinamo je u 1. kolu novog formata Lige prvaka teško nastradao protiv Bayerna, upisavši rekordni europski poraz od čak 9:2, što je nakon poraza u derbiju protiv Hajduka četiri dana ranije bio znak upravi kluba da smjeni trenera Sergeja Jakirovića.
Iz perspektive naknadne pameti, bio je to potez koji se pokazao ishitrenim i populističkim, jer niti dvostruki v.d. Sandro Perković, a još manje skupo plaćeni Nenad Bjelica i Fabio Cannavaro nisu, osim u kraćim mahovima, igrače Dinama natjerati da na terenu pokažu svoju neprijepornu kvalitetu.
Paradoksalno, usprkos kašljucanju u domaćem prvenstvu, Dinamo je kroz europske izazove plovio izrazito dobro, osvojivši 11 bodova kao i jedan od favorita natjecanja Manchester City, a bez šesnaestine finala ostao je samo zbog lošije gol razlike.
Česte promjene trenera, ali i igrača
HNL je za trenere veoma prometni kolodvor, pa ne čudi kako je i ove sezone kroz klubove prodefilirao 21 trener, pri čemu je rekorder Dinamo kojeg su s klupe vodila četvorica različitih trenera, a u odnosu na početak sezone, samo su Varaždinov Nikola Šafarić i Hajdukov Gennaro Gattuso tijekom cijele sezone zadržali svoja radna mjesta.
Ne čudi stoga kako je turbulentna polusezona okončana s Rijekom kao vodećom ekipom i “jesenskim prvakom”, pri čemu su izabranici Radomira Đalovića u 18 kola osvojili 36 bodova, ostavši neporaženi, ali uz veliki broj remija – njih 9. Ono po čemu su se Riječani pak tijekom prvog dijela etablirali bio je kineski zid u vidu obrane Zlomislić – Smolčić – Galešić – Radeljić – Devetak koja je primila samo 7 golova – 2 više od epskog poraza u Ljubljani.
Hajduk je u tom trenutku bio izjednačen s Rijekom po broju bodova, a Dinamo je zaostajao velikih 7 bodova u jednoj od svojih najlošijih polusezona otkad je samostalne hrvatske lige. Brojne promjene igrača i transferi dali su nagovjestiti da će klubovi u nastavku sezone imati različite ambicije.
Rijeka, kao i do tada, osiguranje financijske opstojnosti kao ultimativni cilj kluba. Hajduk osvajanje naslova prvaka nakon 20 godina kao ultimativni cilj kluba. Dinamo ponavljanje sezone 2023./2024. u kojoj su nevjerojatnim nizom pobjeda i sinergijom s navijačima koji su nakon višedesetljetne borbe uspjeli u namjeri demokratizacije kluba.
Vodeća trojka razočarala je kvalitetom nogometa
Na terenu, od triju ekipa konstanta je bila jedino nekonzistentnost, posebno u vidu povezivanja većeg broja kvalitetnih utakmica ili pobjeda. Nevjerojatno zvuči činjenica kako je Dinamo jedina ekipa koja je ove sezone povezala četiri uzastopne pobjede, kao i da je Osijek vlasnik neslavnog rekorda najvećeg broja uzastopnih poraza, tj. njih 5.
Rijeka je bila sjajna u derbijima, izjednačivši najveću pobjedu nad Dinamom u povijesti kluba, a isto tako su u dva navrata padali i Hajduk te Osijek. No, Rijeka se jednako tako mučila s nedostatkom širine kadra i probijanjem protivničkih obrana, a ekipe poput Istre su uz to Rijeci u kupu i prvenstvu očitavale prave taktičke bukvice.
Rijeka niti jednom ove sezone nije uspjela povezati više od dvije prvenstvene pobjede, a više od dva gola u jednoj utakmici nije postigla još od navedene 3:0 pobjede protiv Hajduka prije više od dva mjeseca. Nedostatak napadačkih opcija osim računanja na inspiraciju ponajboljeg igrača lige Tonija Fruka, koji je igrač s najviše “match-winnera” tijekom sezone, njih čak 6. Zatim, odlasci ključnih igrača i ozljede pojedinaca značile su to da je trener-debitant Đalović u posljednjim mjesecima na dva fronta gurao s 12-13 igrača, pritom izmišljajući igračima poput Luke Menala nove pozicije i tražeći najbolji mogući fit za osvajanje bodova.
Iskoristio je to Dinamo koji je na individualnu kvalitetu i inspiraciju pojedinaca nakon smjene Fabija Cannavara poslije velikog poraza u Puli ipak uspio pobjediti u najvažnijim utakmicama, da bi potom propustio iskoristiti prvu meč loptu u utakmici za koju je cijela hrvatska javnost “znala” kako će završiti – onoj protiv Lokomotive.
A što tek reći o Hajduku koji je na čudotvorstvo Marka Livaje kao strijelca 40% svih golova kluba u sezoni, i usprkos činjenici da je u posljednjih 5 tjedana upuisao tri poraza, tri remija i tek jednu pobjedu, i dalje u matematičkoj mogućnosti osvojiti naslov prvaka?
Bilo kako bilo, HNL-ovom manjku kvalitete ne treba oduzeti činjenicu kako je prvenstvo medijski nikad praćenije, to da je ovo njegova najzanimljivija sezona u povijesti i kako se tek po drugi puta ikada prvenstvo trobojem odlučuje u posljednjem kolu. Situacije su to kakve se u drugim europskim ligama često ističu kao poželjne i one zbog kojih vrijedi pratiti nogomet, pa stoga “ne treba poklonjenom konju gledati u zube”.
Sukrivci za nikad zanimljiviji HNL su i tri ekipe koje su napravile veliki iskorak
Neki od onih kojima definitivno treba odati zasluge i koji su također “sukrivci” za to što je vodeća trojka tijekom cijele sezone imala problema su ekipe koje su napravile veliki rezultatski i operativni iskorak u odnosu na svoje proračune: Slaven Belupo, Istra i Varaždin.
Koprivnički prvoligaš koji je ušao u svoje treće finale Hrvatskog nogometnog kupa i koji na klupi ima vjerojatno jedinog izrazito napadački orijentiranog trenera lige, Marija Kovačevića, u ekipi ima miks nevjerojatnog iskustva u vidu Ilije Nestorovskog, Tomislava Božića, Ljubana Crepulje, Alena Grgića, zatim igrača koji u drugim HNL klubovima nisu pronašli svoje mjesto pod suncem, poput Adriana Libera, kao i onih najmlađih iz domaćih redova koji su neki od najvrijednijih eksponata, poput Adriana Jagušića.
S druge strane, Varaždin je s jednim od najmanjih budžeta i igračkim kadrom druge najmanje vrijednosti lige, bez igrača iz vlastite škole nogometa u redovima prve ekipe, s konzervativnim pristupom taktici i najslabijim napadom lige koji je postigao tek 28 pogodaka u 35 susreta, uz najlošiju konverziju udaraca od tek 5,2%, postao ekipa koju apsolutno nitko ove sezone nije niti nadigrao niti “razbio”. Kao i Rijeka, ostali su bez ključnih igrača na polovici sezone u vidu Leona Belcara koji je otišao u Dinamo te Michelea Šege koji je otišao u Hajduk, a bez obzira na to, trener Šafarić je pronalazio recept za uspjeh unutar svlačionice.
Istra 1961 najviše je napravila na pitanju marketinga, vidljivosti i popunjenosti tribina, ali i prepoznatljivosti igre dolaskom, za HNL standarde avangardnog, Gonzala Garcije. Jasna vizija, atraktivan nogomet i prilagodba protivničkim ekipama razotkrila je sve mane Dinama, Hajduka i Rijeke, a Puležani mogu zadovoljno trljati ruke jer u ovom trenutku na okupu imaju ekipu mladih, potentnih i tržištu izrazito zanimljivih igrača koje će ovog ljeta teško zadržati na okupu, poput Villea Koskija, Morisa Valinčića, Vinka Rozića, Matea Lisice, Antonija Maurića i Faga Lawala.
Što nakon nedjelje?
Spektakularno HNL finale spustit će svoju kulisu u nedjelju negdje oko 19 sati, ne bude li nepredviđenih scenarija, predugih sudačkih nadoknada zbog VAR provjera. Dupkom puni stadioni, četiri paralelne utakmice uz multiprijenos standard su kakvog su svi akteri domaće lige, i oni direktni i indirektni, priželjkivali već godinama.
Hrvatska kao jedna od najistaknutijih nogometnih zemalja svijeta dobila je proizvod kakvog domaća publika zaslužuje, a s vremenom je za nadati se kako će se ista publika ipak u većem broju odmaknuti od apsolutnog nepovjerenja i konstantne sumnje u regularnost najtecanja poput opetovanog pretpostavljanja unaprijed dogovorenih ishoda utakmica, kao i u institucije poput Hrvatskog nogometnog saveza ili sudačke organizacije, ma koliko god one griješile.
Neka igre započnu.
