Sportski direktor Hajduka, Nikola Kalinić, doveo je novo trenersko ime na klupu splitskog kluba – Gennara Gattusa. Ova bi rečenica prije samo par mjeseci zvučala potpuno nerealno, no to je stvarna vijest koja od jučer puni naslovnice medija. Iako je Hajduk nebrojeno puno puta dosad opravdao krilaticu “očekujte neočekivano”, ovakve promjene su neobične čak i za njegov standard. Tko je Gennaro Gattuso kao igrač znaju skoro svi, no ono što je sada puno bitnije jest tko je on kao trener?
Gennaro Gattuso kao trener
Iako su Gattusove igračke karakteristike uvelike poznate i danas, ne možemo započeti priču o njegovom trenerskom putu bez referenci na njega kao nogometaša. Razlog je taj što se mnoštvo njegovih osobina iz tog doba preslikalo i na trenerski posao – još ga uvijek krase strast, srčanost i borbenost. Kod njega to nisu klišeji, brojni su igrači isticali kako je riječ o sjajnom motivatoru.
Gattuso je iskren i ambiciozan, ali nije agresivna ili ljuta osoba što ljudi očekuju. Ono što on ima je strast. Od njegovih govora prije utakmice bih se naježio. Sjajan je motivator i jedan od trenera s kojima sam se najbolje slagao. Još smo u redovitom kontaktu.
Hakan Çalhanoğlu
Ipak, brojni su nogometaši imali potpuno suprotna iskustva. Među plejadom igrača koji su osjetili drugu stranu priče bio je i Nikola Kalinić koji je bio van sastava za utakmicu zbog lošeg pristupa treningu. Daleko od toga da je trenutni sportski direktor Hajduka bio jedini s takvim tretmanom pa je očito da je Gattuso polarizirajuća figura i netko tko ne trpi kada nije po njegovom. Iz konteksta Hajduka, razvitak tog odnosa se čini posebno zanimljivim, osobito ako uzmemo u obzir koliko je Kalinić na svom predstavljanju naglašavao važnost discipline i rada – nešto čega je očito manjkalo dosad. Gattuso je autoritet i netko tko postavlja red, uostalom, njegove mu igračke reference to apsolutno dopuštaju, no kakav je ustvari njegov trenerski učinak?
Gattuso se ne libi izazova
Ako se po spomenu talijanskog trenera niste mogli sjetiti posebno upečatljive momčadi koju je vodio ili zapaženog rezultata, s razlogom je tako. Gattuso nije Roberto De Zerbi ili Thiago Motta; ne spada u novu školu talijanskih trenera s progresivnim taktičkim idejama i jasnim stilom igre. Nije ostvarivao bajne rezultate i njegove momčadi nisu igrale predivan nogomet, no valja naglasiti da je gotovo uvijek dolazio u kaotične sredine i obnašao ulogu “vatrogasca”.
Sion, Palermo, OFI, Pisa, Milan, Napoli, Valencia, Marseille i Hajduk. Niti jedan klub pri preuzimanju nije bio u idealnoj situaciji, a nekoliko ih je bilo u prilično lošoj. Raditi u Milanu, Napulju, Marseilleu pa sada i u Splitu sa sobom nosi ogroman pritisak, no to je nešto čega se Gattuso ne boji. Ako je kao igrač ulazio u sve 50/50 duele s namjerom da ih osvoji, što tek reći za njegove trenerske ambicije. Iako je uvijek birao teži put i nije si činio uslugu odabirom poslova, teško je zamisliti da bi mu svi ti europski velikani dali priliku da se on ne zove Gennaro Gattuso. Talijan zna koja je vrijednost njegova imidža i vješto je koristi.
Prosječni rezultati
Gattusa je teško analizirati kao trenera zbog konstantnog mijenjanja poslova i različitih okružja u kojima se nalazi. Dva kluba koje je vodio u najviše navrata su Milan i Napoli (83 i 81 put) pa te dvije epizode nude najveći uzorak za izvlačenje zaključaka.
Kako bismo izveli zaključke o učinku Talijana na trenerskoj poziciji usporedili smo broj osvojenih bodova po utakmici za vrijeme njegova mandata sa sezonama prije (16/17) i poslije (19/20). Gattuso je sezone 17/18 naslijedio Vincenza Montellu i preuzeo Milan u nezavidnoj situaciji. Njegova su prve dvije utakmice bile remi s Beneventom i poraz od Rijeke u Europskoj ligi te je stanje momčadi bilo alarmantno.
Treba uzeti u obzir da je Gattuso došao u momčad s velikim teretom na leđima, no isto je tako Milan tada bio drugi klub u Serie A po iznosu kojeg odvajaju za plaće. Također su preko ljeta ostvarili net spend (razlikovni iznos od transfera) u minusu od 146 milijuna eura. Ulaganja su bila iznimna, bez obzira na to što možda nisu bila po Gattusovim željama. Iz te perspektive, šesto mjesto sa 64 boda jako je blijed učinak.
Iduća sezona bila je nešto bolja za Milan te su sa 68 bodova uhvatili peto mjesto, no to je još uvijek bilo nedovoljno. Dodatan udarac bilo je ispadanje iz Europske lige u grupi s Real Betisom, Olympiacosom i Dudelangeom. Ta je sezona bila posljednja za Gattusa na klupi talijanskog velikana, no nije dugo čekao na sljedeći angažman.
Gattuso je u Napoli došao usred sezone (19/20), slično kao u Milanu. Klub s juga bio je sedmi na tablici, što je očit pad forme s obzirom na to da su prije dvije godine odigrali jednu od najboljih “drugoplasiranih sezona” u Serie A i završili drugi s čak 90 bodova. Gattuso je naslijedio Carla Ancelottija koji je sezonu prije također završio drugi, doduše sa 79 bodova. Rino je trebao konsolidirati posrnulu momčad svojom energijom, no to mu nije baš pošlo od ruke jer su ostali na sedmom mjestu i ispali u osmini finala Lige prvaka od Barcelone.
Kao u Milanu i ovdje je druga sezona bila bolja. Osvojeno je solidnih 77 bodova, no konkurencija je bila puno žustrija i Napoli je u posljednjem kolu ispustio mjesto koje vodi u Ligu prvaka. To je bio apsolutni cilj pa je Gattuso nakon toga sporazumno napustio klub. Sličan ishod se dogodio u Valenciji i Marseilleu te se može reći da Talijan nije pokazao sposobnost serijskog pobjeđivanja u ligi. Imao je dobre trenutke i uspio je podići momčad u određenim periodima, ali dugoročno je ipak podbacio.
Krunski dokazi da su se s Milanom i Napolijem mogli ostvariti bolji rezultati došli su dvije sezone nakon što je temperamentni Rino napustio oba kluba. Milan je sa Stefanom Piolijem osvojio ligu 2022. godine, a Napoli je isti uspjeh ostvario 2023. godine s Lucianom Spallettijem.
Nije sve tako sivo
Iako navedeni podaci ne zvuče ohrabrujuće za navijače Hajduka, valja napomenuti da su Gattusove ekipe ipak pokazale neke elemente napretka. Osim bodovnog iskoraka kojeg je zabilježio u oba slučaja, njegove su ekipe izgledale najbolje u domaćem Kupu. S Milanom je došao do finala i polufinala, baš kao i s Napolijem, samo što je s Partenopeima došao do trofeja. U gustoj je utakmici pobijedio dobru ekipu Juventusa i osvojio svoj jedini trofej u karijeri.
Ima smisla da je Gattusov najveći forte igranje kup utakmica. To je drukčiji kontekst od lige gdje još veći utjecaj imaju jednokratna priprema i motivacija. Njegove ekipe su u tim slučajevima mogle kalkulirati, pustiti posjed te na visokoj razini koncentracije i uigranosti izdržati utakmicu. Način kojim su pobjeđivali nije bio lijep, ali je bio efikasan.
Stil igre
Teško je kod talijanskog trenera istaknuti određeni stil igre. Gdje god je dolazio bio je pragmatičan i prilagodio se kadru. Varirale su i formacije i taktika, no nekoliko značajki njegove igre su se ponavljale u više navrata tako da neke elemente ipak možemo očekivati i u Hajduku.
Ono što je stalan element svakako je korištenje golmana. Ako pogledamo podatke iz Serie A vidjet ćemo da je Gattusov Milan bio treća ekipa koja najmanje ispucava lopte iz gol-auta, dok je Napoli bio drugi – svega 12 % njihovih gol-auta činila su ispucavanja. Talijan inzistira na golmanu koji igra nogom i sudjeluje u kombinatorici, a nekad se odlučuje i na korištenje vratara na poziciji stopera kako bi imao brojčanu nadmoć u izgradnji igre, a jednog igrača (uglavnom beka) podigao visoko.
Slika iznad idealno opisuje taj stil. U prvih 20 metara koristi se čak sedam igrača čime se želi navući protivnički pritisak. Možda to nije estetski lijepo kao kod De Zerbija i sličnih, ali je učinkovito. Njegove ekipe gotovo uvijek imaju više igrača u otvaranju od protivnika koji jednostavno ne mogu pokriti sav prostor. Time se često otvara mjesto za progresiju preko bokova, što dočarava podatak da je Napoli bio ekipa koja najmanje napada kroz sredinu u cijeloj talijanskoj ligi. Svega 24 % njihovih napada išlo je kroz sredinu, dok je ostatak otpadao na lijevu i desnu stranu. U teoriji, takav bi pristup idealno odgovarao Ivanu Lučiću koji je fantastičan u igri nogom, no bit će zanimljivo kako će taj mamac na pritisak izgledati u Hajduku jer većini HNL ekipa nije problem povući se i čekati.
Dok su mu metode otvaranja igre dosta progresivne, isto se ne može reći za fazu obrane. Njegove momčadi nisu igrale visoki pritisak i gušile protivnika, već bi se gotovo uvijek povlačile u srednji i niski blok s jako kompaktnom strukturom. Na slici iznad možemo vidjeti kako su se branili u finalu Kupa protiv Juventusa. Igrači stoje u 4-5-1 formaciji i iznimno su blizu jedni drugima s prioritetom zatvaranja sredine. Igrači bi iz linija agresivno iskakali kada bi protivnici primili loptu u međuprostoru, no generalno su strpljivi, čvrsti i agresivni. To su jedni od rijetkih principa koji su bili isti u različitim klubovima, no osim toga igre su njegovih ekipa uvelike varirale. Kao što je istaknuto, riječ je o pragmatičnom treneru bez jedinstvene filozofije koju svugdje koristi.
Kako će to izgledati u Hajduku?
Pitanje svih pitanja je – kako će to izgledati u Hajduku? S jedne strane imamo klub koji proživljava rošadu vladajuće strukture, koji ima upitnike u vezi kadra, a pripreme mu počinju već idući tjedan. U klubu su vječno visoka dva elementa – pritisak i očekivanja. S druge strane imamo trenera koji je potpuno naviknut na takve uvjete i koji ima preko 200 vođenih utakmica u ligama Petice. Trenera koji ne trpi neposluh i očekuje potpunu posvećenost, nešto što nije krasilo njegov novi klub u posljednje vrijeme. Kako suživot takva dva aktera onda može izgledati?
Odgovor znate i sami – sometimes maybe good, sometimes maybe shit.
