U današnje vrijeme često možemo čuti izjave nogometaša kako će svoju karijeru završiti u svom matičnom ili klubu koji iz nekog razloga simpatiziraju. Brdo takvih informacija danas kruži bespućima interneta, ali u pravilu se takve stvari ne događaju. Igrači jednostavno imaju previše opcija za ugrabiti posljednji ugovor kojim mogu osigurati ne svoj, nego život svojih potomaka. Teško je u toj situaciji biti pametan i nekoga osuđivati zbog toga.
Slično je i kod ‘običnih’ ljudi. Rijetko se pojedinac odlučuje za povratak i korak unatrag, osim ako na to baš nije prisiljen. Jednostavno većini se nije prirodno vraćati se u okolinu od kuda su krenuli ili na nekakvu početnu točku.
Odreći se ugovora koji garantira 15 milijuna eura po sezoni zvuči zaista apstraktno. Pogotovo ako stavimo u kontekst kako razlog odlaska nije bio nekakav sukob unutar kluba ili teška ozljeda. Ivan Rakitić je napravio upravo to, raskinuo je bogati ugovor sa saudijskim Al-Shababom i došao u Hajduk.
Mnogo velikih imena za naše pojmove se u posljednje vrijeme odlučilo na povratak u HNL. Ivan Perišić se vratio u Hajduk, tamo je jednu polusezonu proveo i Josip Brekalo, dok su se Marko Rog i Marko Pjaca odlučili vratiti u Dinamo odnosno Rijeku. Kod svih njih posljedica dolaska su bili nesretni događaji, prije svega ozljede, ili su pak, poput Brekala, ciljano došli na kratkoročan period kako bi izborili neki viši cilj.
Rakitić se samoinicijativno odlučio na ovaj potez u karijeri gdje je još uvijek mogao ili igrati na znatno višoj razini ili zaraditi nemjerljivo više novca. Nije ovdje stigao kako bi mu to bila stepenica do idućeg koraka, došao je s jasnom namjerom igrati za Hajduk. Danas je malo takvih, što ljudi što nogometaša.
Podcijenjen kao igrač
Ono što je Rakitića poprilično obilježilo je njegov period u Barceloni. Tamo je prošao različite uloge, od igrača koji je radio praktički isključivo za druge, do perioda gdje je imao znatno veću kreatorsku ulogu i bio jedan od glavnih igrača momčadi. Ono što je najbitnije, uvijek je bio vrlo važna karika.
U oba slučaja igrao je na identičnoj poziciji desne osmice u formaciji 4-3-3, ali s totalno drugačijim zadacima u igri. Barcelona je u sezoni 2014./2015. s Luisom Enriqueom na klupi osvojila trostruku krunu uzevši prvenstvo, Kup i Ligu prvaka. Rakitić je u toj sezoni odigrao 51 utakmicu u svim natjecanjima i postigao osam golova, uključujući i onaj u finalu Lige prvaka, te upisao deset asistencija.
U to vrijeme, Rakitićeva uloga je bila prvenstveno svojim kretanjem otvarati prostor za Danija Alvesa na desnom beku te čuvati leđa i omogućiti Lionelu Messiju da slobodno ulazi u sredinu. Nije te zadatke odrađivao toliko kvalitetno jer je genetski brz i motoričan igrač, već zato što je iznimno inteligentan i jer je bio dio savršeno posloženog sustava.
Njegove kreatorske vještine tada nisu dolazile toliko do izražaja jer je jednostavno kontekst bio takav. Bio je igrač koji je odigravao logična i pravovremena dodavanja, ali nije donosio ključne odluke koje bi utjecale na to kako će napad izgledati. Iako je njegova uloga bila bitna, definitivno nije bio u prvom planu. To se promijenilo pod Ernestom Valverdeom kada se tercet Messi, Luis Suárez, Neymar raspao, a Alves i Andrés Iniesta više nisu bili u klubu.
Bez obzira što se na papiru nije pomaknuo s mjesta desnog veznog, velik dio kreacije je pao na Rakitićeva leđa te je postao igrač oko kojeg se vrtjela većina napada. On je bio taj koji je donosio bitne odluke, povezivao je obranu s napadačkim dijelom i proigravao suigrače. Imao je više prostora za improvizaciju te je do izražaja više dolazio njegov pregled igre, raznovrsnost dodavanja, pa i ulazak u završnicu ili udarac s distance. I ponovno je, i u toj ulozi, bio izvanredan.
Niti u reprezentaciji Rakitić nikada nije bio u prvom planu. Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine odigrao je maestralno, ali i tu je ostao u sjeni Luke Modrića. I tada je pokazao kako je u stanju staviti svoj ego po strani, a baš zbog toga je i danas dijelom podcijenjen kao igrač.
Rakitić je donedavno i dalje bio sama elita
Rakitić je do prije samo sedam mjeseci još uvijek bio igrač i kapetan Seville. I nije bio ona vrsta igrača koja je legenda kluba pa je tu tek tako, bio je jedan od glavnih igrača te ekipe. Tome u prilog govore i njegove brojke u tom periodu. Do odlaska u Saudijsku Arabiju na zimu, u prvom dijelu sezone odigrao je 27 utakmica te pritom postigao dva gola i upisao četiri asistencije.
Ono što je posebno impresivno da je u tom periodu bio sama elita u većini statističkih kategorija. Prema FBrefu bio je među šest posto veznjaka španjolske La Lige po progresivnim dodavanjima, na 90 minuta igre upućivao je njih 8,02, dok je prosječni veznjak upućivao 4,63 takvih dodavanja. Po kreiranim akcijama koje su završile udarcem nalazio se među tri posto veznih igrača, bio je najbolji veznjak lige po ključnim dodavanjima, a posebno se istaknuo u dugim loptama gdje je, uz Tonija Kroosa, bio u samom vrhu.
Zapravo je na 90 minuta igre u skoro svim ostalim dodavačkim kategorijama poput dodavanja u zadnju trećinu, točnim centaršutevima, očekivanim asistencijama (xA) i prekidima također bio među najboljim veznjacima lige.
Sve to je ostvario u ekipi koja većinu vremena nije bila dominantna što pokazuje i njihov plasman na tablici. Krajem siječnja, kada je Rakitić otišao iz kluba, zauzimali su 17. mjesto na ljestvici, dok su sezonu završili kao 14. momčad prvenstva.
Što onda Rakitić kao igrač donosi? Najjednostavnije rečeno, kreativnost. Njegov širok spektar kvalitetnih dodavanja i duge lopte kojima je u stanju vrlo brzo prebaciti težište igre s jedne na drugu stranu nešto su što bi Hajduku trebalo donijeti dimenziju više. Isto kao i njegov prekidi, pa i udarac s distance. Za početni period sezone će mu vjerojatno trebati neko vrijeme da se posloži i dovede u optimalno stanje, ali nakon toga bi trebao biti ekstra kvaliteta u HNL-u.
Kako će ga Gattuso uklopiti u vezni red?
Ono što će biti važno je način na koji će Rakitić biti uklopljen u Hajdukov vezni red, a tu će ključnu ulogu naravno imati trener Gennaro Gattuso. Ako pretpostavimo da će formacija biti 4-2-3-1 ili neka izvedenica toga i da će Marko Livaja ipak zadržati svoju poziciju u vrhu napada, u sredini će biti mjesta za tri igrača.
Mihael Žaper je zbog ozljede van konkurencije možda i cijeli prvi dio sezone pa ga je trenutno besmisleno uzimati u obzir. U prvi plan definitivno iskaču Filip Krovinović i Niko Sigur koji bi nominalno trebali biti dvojac koji će s Rakitićem tvoriti vezni red. I dalje se ne zna hoće li Rokas Pukštas ostati u klubu nakon ovog prijelaznog roka, ali on je također opcija kako za vezni red tako i za poziciju na desnom krilu. No kada bi mladi Amerikanac igrao u veznoj liniji, to bi dosta otežalo posao Rakitiću.
Pukštas djeluje dosta visoko na terenu kako bi najbolje mogao iskorištavati svoje ulaske iz drugog plana, a to znači kako bi ostala dvojica ostajala na podosta širokom prostoru u fazi obrane. Koliko god kvalitetan bio, Rakitiću su u ovoj fazi karijere ipak potrebna dva veznjaka koja su pozicionirana dublje od njega kako bi se prikrili njegovi nedostaci u brzini i smanjio prostor koji mora pokrivati.
Pukštas u tom kontekstu više ima smisla na desnom krilu, pogotovo kad uzmemo u obzir da bi na desnom beku trebao biti Fahd Moufi koji dolazi gore visoko i u stanju je držati širinu uz aut liniju. Ako bi pak Pukštas zaigrao u veznoj liniji s Krovinovićem i Rakitićem potencijalni problem bi mogla biti faza obrane, pogotovo suparnička tranzicija, jer ni Krovinović ni Rakitić nisu posebno brzi ni dominantni duel igrači.
Danas je malo igrača koji bi napravili ovo što je Rakitić učinio svojim dolaskom u Hajduk. Svjesno se odrekao velike novčane svote te se samoinicijativno odlučio na dolazak bez nekog višeg cilja.
Rakitić je i dalje svemirski igrač za HNL pojmove, tu uopće nema rasprave. Čovjek je do prije sedam mjeseci bio sama elita među veznjacima španjolske lige, a prije nešto više od godinu dana je kao kapetan Seville osvojio Europa ligu. Sa sobom prije svega donosi kreativnost i elitne dodavačke sposobnosti te bi, ako ga se postavi u pravi kontekst na terenu, bez problema trebao biti dominantan u svakom smislu te riječi.
