Pobjedom protiv Manchester Cityja u posljednjem kolu engleske Premier lige odigranom usred tjedna je Aston Villa zauzela treće mjesto lige sa zaostatkom od tek četiri boda za prvoplasiranim Arsenalom. Villa je imala zanimljiv prijelazni rok te je generalno razmišljanje bilo da se radi o ekipi koja bi mogla uloviti šesto mjesto lige, no kako bi to bio maksimum.
Nakon 15 odigranih utakmica Villa je iznad tog šestog mjesta s odmakom od 5 bodova te su uz Liverpool jedina momčad koja je upisala sve pobjede na domaćem terenu uz najbolju gol razliku. Zanimljivo je da su utakmici protiv Cityja bili dominantni, iako je u prvih 11 igrao tek jedan igrač od novopridošlih, a radi se o stoperu Pau Torresu.
Villina tajna nije toliko u solidnim kupovinama ovoga ljeta, koliko u optimizaciji postojećeg rostera koju je proveo Unai Emery. Ono što igrači poput Johna McGinna ili Douglasa Luiza rade sada je potpuno drugačije od onoga što smo vidjeli pod nekim od prijašnjih trenera.
Dvije su primarne postavke u njegovoj filozofiji ove sezone, ona strpljivog otvaranja igre krenuvši s kratkim dodavanjem od golmana te postavljanjem visoke linije bez lopte pri čemu srednjim blokom od četiri veznjaka radikalno smanjuju dostupan prostor za igru.
Utakmica Liverpoola protiv Ville je možda i najbolje pokazala da je najbolji način na koji se može igrati protiv Ville ukoliko u momčadi ekipa ima majstora duge lopte i dovoljno dobre igrače koji će brzinom iskorištavati prostor iza te linije. Ne čudi da je baš u toj utakmici oduševio Trent Alexander-Arnold s tada 8/12 točnih dugih lopti i 2/2 centaršuta.
Utakmica protiv Cityja, u kojoj City nije imao niti jednog igrača koji dodavanjem može prebaciti ili probiti te linije, je bila ona potpuno drugog spektra. Bez Rodrija se City morao osloniti na petero stopera da vode igru te je Villa tako u potpunosti ugušila ikakvu progresiju lopte. City je pucao na gol tek dva puta, Haalanda smo gledali kako izbija loptu iz svog šesnaesterca te je taktički, filozofski, bio to jedan od najozbiljnijih udaraca po momčad Pepa Guardiole u novije vrijeme.
Villa je do toga došla više iskorištavanjem postojećih snaga, nego li oslanjanjem na novitete. Pau Torres je doduše sjajno pojačanje jer se Villa s lijevonogim stoperom na toj strani puno kvalitetnije otvara nego li ranije, no srce ove momčadi su Douglas Luiz, McGinn i Boubacar Kamara.
Kamaru smo prošlog ljeta nazvali jednom od najboljih kupovina s obzirom na to da je stigao besplatno iz Marseillea, no tek ove sezone vidimo koliko je on koristan kada se postavi kao kičma vezne linije. Kamara je onaj koji daje pozicijsku stabilnost i strukturu momčadi i koji dopušta da ostatak momčad visoko osvaja loptu jer je osigurač za svaki promašeni pritisak. Njegove brojke osvojenih duela, presječenih lopti i oduzetih lopti rastu, a koristan je i s loptom u nogama, makar da istu reciklira.
Douglas Luiz se pak pretvorio u igrača za kojeg će netko platiti ozbiljan novac. Ono što ga odvaja od ostalih je izuzetna sposobnost donošenja kvalitetnih odluka s loptom u nogama. Malo koji veznjak tako dobro procjenjuje kada treba stati na loptu i usporiti tempo, a kada se otvara dobra prilika za direktni napad ili brzu tranziciju. Uz to, Luiz radi puno i u presingu, no ta njegova dinamika kojom uspješno otvaranje napada pretvara u iskorištavanje prostora u protivničkoj trećini je vanserijska.
McGinn je pak od nekadašnjeg rudara sredine terena postao svojevrsni švicarski nožić. McGinn je taj koji najčešće postavlja tempo presinga svoje momčadi, ali ono što impresionira ove godine je koliko se dobro McGinn kreće i absorbira protivnički pritisak. McGinn je najčešće na papiru postavljen uz lijevu aut-liniju, no on jako dobro pronalazi prostor u lijevom half-spaceu gdje prima loptu i svojom muskulaturom zadržava protivnika te pronalazi daljnje opcije.
Općenito je impresivno kako Aston Villa naizgled tu liniju od četiri veznjaka postavljenu u formaciju 4-4-2 pretvara u box formaciju u sredini terena, čime odvlače čuvare i otvaraju prostor za Leona Baileyja, Olliea Watkinsa ili Moussu Diabyja.
Pozicijska fleksibilnost i inteligencija čini ovu Villu jako opasnom ekipom ukoliko protivnik misli njima presingom smanjiti prostor terena za igranje, pogotovo jer Villa ima nekolicinu brzih igrača koji izuzetno dobro kažnjavaju svakim lom pozicijske strukture protivnika, bilo da se radi o spomenutim napadačima, ali ponekad čak i bekovima.
Vjerojatno je da će u nekom trenutku Villa početi griješiti, a vidjeli smo i kroz ovaj dio sezone da znaju imati problema kada momčad ima opasnog playmakera iz dubine ili kada moraju probijati niski blok, no imaju dovoljno oružja u svom arsenalu da zaprijete prvim favoritima, a da stvar bude bolja, upravo protiv većine tih favorita su im ta oružja najučinkovitija.
