Petar Sučić igrat će za hrvatsku reprezentaciju. “Kao Hrvatu mi je najveća želja predstavljati moju domovinu Hrvatsku“, kazao je za HNS. Dolikovalo je da odluka stigne taman dan poslije briljantne Dinamove pobjede protiv PAOK-a. On je do četvrtka bio tek jedan u nizu mladih igrača koji su šansu dobili prije svega zbog pogubljene klupske sportske politike, no sada je svima postalo jasno da mora biti i prvotimac.
Sučić nije novi Marcelo Brozović. Baš kao što ni njegov bratić Luka koji igra za RB Salzburg nije novi Luka Modrić. Problem s Petrom je što je došao iz sjene. Dinamov glavni razvojni proizvod, neovisno o njegovoj kvaliteti, ostat će Martin Baturina. Zbog njega mediji mogu brojati na desetke stranih skauta na utakmici. Sučićeva juniorska karijera nije završila nastupom za seniorski Dinamo, već je svoje mjesto morao tražiti preko Zrinjskog iz Mostara. Posljedice se toga vide cijele sezone u HNL-u.
Sergej Jakirović u svom je mandatu bio prilično jasan da neće ograničavati Brunu Petkovića i Baturinu. Prvi je Dinamova najveća moderna zvijezda te je svima jasno da Jakirović neće kao Zlatko Dalić na press konferencijama govoriti što bi Petković trebao biti niti gdje igrati. Bruno je Bruno. Nedodirljiv. Dinamova vrhuška ima identični odnos prema Baturini. U slučaju Petkovića to znači da je amnestiran od igranja obrane, kod Baturine je riječ o tome da može što hoće, gdje hoće. Lako je za primijetiti da se Baturina voli spuštati nisko i preuzeti sve konce igre na sebe. Za jednog igrača njegovih karakteristika svakako neće škoditi da se nauči odgovornosti u prvoj fazi napada. Ipak, lopta može biti samo na jednom mjestu u isto vrijeme, što ide nauštrb ostalim suigračima – pogotovo Sučiću.
Dva atributa čine glavninu razlike između Sučića i Brozovića. Dok je Brozović veznjak koji će ubilježiti stotinu dodira na jednoj utakmici, 20-godišnji je Dinamovac najbolji kada treba poslati loptu u prostor ili osloboditi se pritiska na malom prostoru zahvaljujući čemu bilježi relativno malo dodira s loptom. U ovakvom Dinamu to ide u ekstrem jer ga Jakirović, na račun Baturine, gura iza središnje linije i ispred obrane. Protiv PAOK-a Sučić je ipak većim dijelom utakmice operirao u prirodnoj ulozi. Grci su kontrolirali posjed što je Zagrepčanima omogućilo da se povuku u srednji blok. Kada je PAOK i ostao bez lopte, tražili su reposjed što je umnogome olakšalo napadačku igru Modrih.
U HNL-u Dinamo je uvijek favorit. Bio je i blagi favorit protiv PAOK-a na Maksimiru. No u europskim utakmicama Jakirovićeva momčad ne mora napasti. U prosjeku ove sezone Dinamo u prvenstvu drži loptu 61,4 posto vremena i većinu dodavanja napravi na suparničkoj polovici. Baš kao što Dinamo ne mora napasti protiv Betisa ili PAOK-a, tako ni Gorica, Slaven ili Istra ne moraju trčati nakon svake izgubljene lopte. Dinamo je naprosto toliko kvalitetniji i fizički spremniji da je njima inertnost rezultata i igre zadovoljavajuća. Slično je s Dinamom u Europi, on ne želi napasti Betis i time sebi i suparniku raširiti teren. U takvom nadmetanju snaga Dinamo nema što tražiti. Kevin Theophile-Catherine, Maxime Bernauer i ostatak defenzivne linije nema fizičke predispozicije kojima bi adekvatno branio tranzicije. Nadodamo li Petkovićev nerad u obrani, dobije se recept za katastrofu. Upravo zato se Dinamo u Europi povlači, a sa Sučićem je potezanje kontranapada postalo lakše nego ikad.
Uklapanje s Mišićem
Kada je Arijan Ademi odlazio iz Dinama, tadašnje se vodstvo kluba odlučilo dovesti Roberta Ljubičića čiji je transfer uslijed rupa na lijevom beku i čestim smjenama trenera završio kao fijasko. Jakirović je znao da mu nedostaje “glava” u vezi, pogotovo na mjestu Mišićevog partnera u duplom pivotu. Ademijev je povratak bio naivno rješenje. Što se tiče HNL-a njegova je fizička sprema izrazito opala, a u Europi je njegov profil u daljnjim fazama natjecanja beskoristan. Makedončeva je kvaliteta u posljednjim sezonama u Dinamu bila napadanje šesnaesterca. Imao je pravovremen dolazak i nerijetko je zato ulazio u otvorene šanse. Dinamu takav igrač u Europi ne treba. Ponajprije zato što ne postoji vrijeme u kojem Ademi može uletiti u kazneni prostor. Jednom kad Dinamo dolazi pred suparnički gol, to je iz kontre i tada se sve riješava u prvom dodiru.
S druge strane, Sučić je oprečna verzija Mišićevog partnera. Već je svim Dinamovim protivnicima postalo jasno da moraju markirati 29-godišnjeg zadnjeg veznog. Upravo zahvaljujući Mišiću, Dinamo stoga dobiva dvije nove opcije u izgradnji igre. Prva su stoperi. Ako dvojica napadača usko čuvaju Mišića, braniči dobivaju prostor za voditi igru. Odlaskom Josipa Šutala Dinamo nije imao igrača koji bi preuzeo tu ulogu na sebe. Odnosno taj je jedan bio prikovan za klupu. Povratkom Bernauera u prvih jedanaest Dinamo je sebi olakšao igru u HNL-u i Europi jer više nema potrebe panično nabijati loptu i forsirati igru prema naprijed kada je Mišić pokriven. S loptom kod 25-godišnjeg Francuza Dinamo može mirno vrtjeti posjed preko Ivana Nevistića i Theophile-Catherinea.
Drugi benefit koji proizlazi iz protivničkog skrivanja Mišića leži u otvaranju terena njegovom partneru. Za razliku od Ademija čiji je doprinos u prvoj fazi itekako skroman, Sučićeve kvalitete savršeno odgovaraju facilitaciji igre. Zna razbijati linije i odbiti pritisak što ga svrstava među veznjake druge faze igre. Najbolji je pokazatelj svega toga njegova asistencija u kupu protiv Gorice za pogodak Gabrijela Vidovića. Primio je loptu od Tibora Halilovića pred protivničkom vezom i poslao kirurški preciznu loptu u prostor.
Dinamo je tako dobio sve potrebne profile za igru u Europi. Konačno su svi bekovi i krila okomiti igrači, tzv. “rakete” koje mogu igrom jedan-na-jedan i ubačajem napasti aut liniju. Stoperi su uglavnom sigurni na lopti, kao i golman, što čini bitne temelje za otpornost na presing. Mišić i Sučić nude dovoljno opcija u povezivanju obrane i napada. S Petkovićem i Baturinom koji obojica mogu razigrati ili sami dati gol Jakirović je dobio ubojiti recept za Konferencijsku ligu.
Nažalost po Petra Sučića, kako stvari stoje Dinamo i dalje odbija spoznati stvarnost. Neograničene Baturinine ovlasti u Europi možda donose potrebno samopouzdanje mladom nogometašu, ali zato u HNL-u koče igru i rezultate. Protiv momčadi kao što su Osijek ne postoji razlog da se Baturina spušta toliko nisko. Ta rola mora postati Sučićeva. Time bi Dinamo u vidu Baturine dobio još jednu figuru u punjenju šesnaesterca, a sa Sučićem, koji osim ofenzivnih kvaliteta ima naglašenu obrambenu disciplinu i snagu u duelu, čvršću prevenciju kontranapada te učinkovitiju vezu s napadačkim kvartetom.
Donedavni mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine je za jednog 20-godišnjaka pokazao začuđujuću dozu zrelosti i odgovornosti u igri s loptom. Vrijeme je da Jakirović to prepozna pa čak i nauštrb svojeg najvećeg dragulja.
