Promašeni ofsajdi, neujednačeni kriterij, manjak osjećaja za igru, dvojbeni kartoni i (ne)suđeni kazneni udarci, sve su to stvari koje od pamtivijeka okružuju domaću nogometnu scenu. Nije ništa drukčije bilo ni ove sezone SuperSport HNL-a, pa tako ni narednih mjeseci i tjedana druge polusezone. Međutim, ovo što smo samo u zadnjih nekoliko dana vidjeli od strane sudaca i sudačke organizacije pokazuje da je suđenje u Hrvatskoj dotaklo novo dno.
Krenimo od situacije u utakmici Dinama i Rijeke. Duel između Franje Ivanovića, Maximea Bernauera i Ivana Nevistića u kojoj riječki napadač odnosi loptu i potom u klinču između dvaju Dinamovaca pada glavni je arbitar utakmice Dario Bel ocijenio prekršajem te modrog vratara „nagradio“ žutim kartonom. Riječani su protestirali tražeći i crveni karton, te vjerojatno slavodobitno stisnuli šake kada je VAR soba Bela pozvala na pregled situacije.
Po već ustaljenim VAR protokolima i pravilima, suci pred ekranima mogli su Bela na pregled pozvati samo ukoliko se radi o kardinalnom propustu. S obzirom da je prekršaj bio van kaznenog prostora, da pogodak nije pao, ostao je jedino pregled potencijalnog crvenog kartona. Na sveopće čuđenje, jer nikome na terenu ni pred kamerama nije bilo jasan epilog ovog zapleta, osječki je sudac nakon pregleda snimke pokazao – sudačko podbacivanje?! Usput je i poništio žuti karton Nevistiću.
Prije svega valja reći kako se radi o apsolutnom presedanu, i po dostupnim informacijama teškom kršenju VAR protokola koje ne dopušta donošenje ovakve odluke. Dakle, protokol dopušta poništavanje pogotka, crvenog kartona i jedanaesterca. Često možemo čuti i žalbe i manjak logike koje VAR protokol nalaže vezano za nemogućnost pregleda situacije u kojoj igrač dobiva drugi žuti karton, dok je ovdje to Bel napravio van svih pravila i edukacija.
S obzirom da se radi o licenciranom proizvodu koji HNS i UEFA „otkupljuju“ za korištenje, ono sa sobom potencijalno nosi i oduzimanje licence. Taj presedan nas u teoriji dovodi i do apsurda, jer što sprječava VAR sobu i glavnog suca da za apsolutno svaki prekršaj na utakmici prionu pregledu situacije i maksimalno sitničavo kroje pravdu onako kako se to radi na utakmicama američkog NFL-a?
Nastavno, kako će hrvatska javnost moći ispravno procijeniti sporne sudačke odluke ukoliko je razlika u njihovoj procjeni tolika da VAR soba istu situaciju smatra potencijalnim crvenim kartonom, dok Bel nakon pregleda istih tih snimki tu ne vidi niti razloga za prekršaj?! Radi se o sucima koji na polugodišnjoj bazi prolaze iste edukacije, gledaju iste najsvježije europske snimke i primjere, te polažu iste teorijske ispite o procjeni situacija i ispravnoj primjeni Pravila nogometne igre.
Naravno, valja reći koju i o današnjoj ludnici, koja je u javnost prvo lansirala audio zapise s utakmice Varaždina i Hajduka iz dvije sporne situacije o utakmici. Prema dobivenim informacijama, ali i reakcijama strana čiji predstavnici „glume glavne uloge“ u tim snimkama, kao i objavi Hajduka na vlastitim službenim stranicama, izgledno je kako su one stvarne. Kao i interpretacija PNI, i komunikacija sudaca s VAR sobom je strogo protokolarno propisana i ona bi prije svega trebala biti ograničena rječnikom, kako se glavnom sucu ne bi insinuiralo mišljenje. Nekako sumnjamo da prostote koje se referiraju na spolne organe spadaju u taj rječnik.
Glavni sudac neovisno o VAR-u jest i mora biti osoba koja na terenu donosi i stoji iza svih odluka koje se dogode na travnjaku. Funkcija VAR-a jest da suca obavijesti ukoliko postoji izražena sumnja u tešku povredu neke stavke Pravila nogometne igre. Funkcija VAR-a nije da te odluke promjeni, već da u takvoj situaciji pozove suca da i sâm provjeri je li nešto pogrešno procijenio ili napravio neki previd.
Primijetit ćete da o ispravnosti situacije s utakmice Dinamo – Rijeka, kao ni o dvije situacije s utakmice Varaždin – Hajduk nismo dali svoj sud. Ispravnost tih odluka je u ovom slučaju nebitna! Zaista je tragično da audio zapisi komunikacije sudaca završavaju u javnosti i medijima mimo HNS-a i sudačke organizacije. Logika nalaže da su snimke puštene u javnost od nekog „insidera“ kako bi se narušila stabilnost sudačke organizacije i njenog predvodnika Brune Marića u nekakvom potencijalnom puču i promjene vlasti unutar samih dvaju udruga. Poznajući rigidnost i zatvorenost HNS-a i sudačke organizacije, vjerojatnija alternativa je da je netko iz Croatela ciljano procurio snimke kako bi se stavio dodatan pritisak na suce i zaštitilo klubove. Koja god od tih opcija bila istinita, ako ijedna, radi se o velikoj sramoti sudačkog udruženja.
Tragično je i da se o ispravnosti jednog pogotka koji potencijalno značajno utječe na gustu borbu za titulu prvaka odlučuje na temelju navijačke snimke s tribine. Uz sve infrastrukturalne probleme koje imamo u domaćem nogometu, a tu se najčešće referiramo na travnjake koji uredno ozljeđuju sve kvalitetnije igrače u ligi koja ima više reprezentativaca nego ikad, problem manjka kamera djeluje kao najbenigniji, najjeftiniji i najlakše rješiv od svih drugih problema te prirode. Djeluje to kao zanemariva investicija ukoliko će ona donijeti do lakšeg donošenja ispravnih odluka i izbjegavanja dodatnih situacija kao što je ova koja nam zauzima medijski prostor cijeli dan. Ukoliko se naravno, ispravno povuku crte…
Premda je hrvatska javnost kod ovakvih debakla sklona prvo gledati koji je klub oštećen i zbrajati fantomske bodove, ona se ovaj put neovisno o navijačkoj pripadnosti s pravom razjarila na same suce i sudačku organizaciju. Nemojte krivo shvatiti, naravno da je bitno tko je oštećen, tko je profitirao i u kolikoj mjeri. No, fokus na pojedine incidente skreće pažnju sa šire slike. One koja nam govori da je suđenje na najvišoj razini u potpunom rasulu.
Kvaliteta suđenja konstantno opada, neujednačenost u procjeni kriterija sve je učestalija, presedani u procjeni ruku/prekršaja/jedanaesteraca/kartona postaju pravila i time invalidiraju ranije situacije. Komunikacija između sudaca je na razini kafanskih rasprava, premda je i ona sama strogo propisana i uređena pravilnicima. Snimke audio zapisa puštaju se u javnost, a i sama je Ofenziva upala u kovitlac ovog uragana, kada je objavila screenshot s YouTubea od licenciranog i aktivnog hrvatskog nogometnog suca. Navedeni se sam javio našoj stranici i poslao sliku kako bi obranio vlastiti ugled, predstavivši je kao službenu sliku. Ofenziva je dobivenu sliku naknadno uputila osobama koje se bave programiranjem te uređivanjem fotografija i videozapisa. Dobili smo povratnu informaciju da je dobivena slika 99% screenshot s YouTubea te da postoji sumnja kako je slika blago uređivana rotacijom i iskrivljenjem kuta.
Zaista je lako nakon svega ovoga okriviti Frana Jovića, Darija Bela, Igora Pajača, Antu Čuljka ili nekog od ostalih glavnih aktera ove priče. No, kao i uvijek kada pričamo o domaćem suđenju, i oni su u ovoj situaciji žrtve, ne krivci! Nekvalitetni suci bez osjećaja za igru do najvišeg ranga hrvatskog klupskog nogometa mogu dogurati samo ako je sustav za vrednovanje sudaca krivo postavljen. Već smo o tome pričali, no uvijek valja ponoviti, sudačka organizacija krije svoju logiku delegiranja, krije rezultate teoretskih i praktičnih testiranja sudaca, krije njihovo ocjenjivanje po utakmicama, krije logiku ocjenjivanja (ukoliko ona uopće postoji) i obrazloženja u kriteriju procjene pojedinih situacija.
Suci su premalo plaćeni i svi do jednog nisu isključivo profesionalni nogometni suci koji se bave samo tim poslom, pa čak ni ne mogu reći da im je to primarna profesija u životu. Sudačka organizacija staje samo iza odabranih sudaca kada im je potrebna zaštita, a po čestoj potrebi javno reže i šikanira pojedince kako bi zaštitila svoj ugled – nešto što će vrlo vjerojatno napraviti i sada. Sudačkoj organizaciji i HNS-u treba totalna rekonstrukcija, ona koja će istu učiniti transparentnijom, logičnijom, otvorenijom i udaljenom od politike. HNL nije savršen, no posljednjih je godina ipak napravio neke korake u tom smjeru. Vrijeme je da i suci naprave isto.
