Premda će vam boemsko-momačka uspješnica Željka Samardžića reći suprotno, Stari Lavovi iz Lyona jedva su živi, nisu nimalo zdravi, i pogled im je više crn nego nebo-plav. Ono što je sigurno, jest da ih njihovi navijači i dalje vole, da uzevši u obzir ovosezonske rezultate definitivno imaju hrabro srce za druga, te da i mladi i „matori“ vrlo vjerojatno plaču za uspješnijim danima svog kluba.
Olympique Lyonnais ove je sezone uvjerljivo zadnja momčad lige s tek jednom pobjedom u 14 odigranih kola. Na kontu imaju samo sedam bodova, tri manje od predzadnjeg Clermonta, te imaju drugi najgori napad i najgoru obranu lige s 11 zabijenih i 27 primljenih pogodaka, a pritom imaju i najviši očekivani broj primljenih pogodaka. Za klub koji je pred petnaestak godina bio najdominantnija sila u povijesti francuskog nogometa ovo je nevjerojatno strmoglavljenje.
Davni dani slave
Od 2002. do 2008. Lyon je osvojio sedam uzastopnih titula prvaka Francuske što je nezapamćeni podvig koje ni velike momčadi iz povijesnih vremena kao što su Saint-Étienne i Marseille, ali ni moderni gigant Paris Saint-Germain nisu uspjeli postići, već su stigli do najviše četiri uzastopne titule. Nakon prvotnog oduševljenja neutralne javnosti za momčad koja je osvojila svoju prvu titulu u povijesti, Lyonova je dominacija u to doba brzo postala dosadna i bila u rangu onoga što smo kroz posljednjih deset godina vidjeli od münchenskog Bayerna ili talijanskog Juventusa u svojim ligama.
Čak i nakon što su titulu prepustili Bordeauxu 2009., Lyon je nastavio biti jedna od top momčadi Francuske pa su tako u sljedećih jedanaest sezona bili među pet najboljih ekipa i redovno igrali europska natjecanja. Niz je prekinut u sezoni 2019./20. kada su završili sedmi u prvenstvu, a ironično tada su stigli čak do polufinala Lige prvaka gdje je u jednoj utakmici (op.a. Covid vremena) uspješniji bio kasniji osvajač Bayern. No te sezone Lyon nije uspio ni kroz ligu ni kroz Kup izboriti plasman u Europu, što je bio prekid niza dugog 24 godine.
Najgora sezona u posljednjih 40 godina
Već je sljedeće sezone Lyon povratio ligaški status osvojivši četvrto mjesto, da bi potom pali u prosječnost s osmim i sedmim mjestom u ligi, te potpunim sunovratom ove sezone. Loši rezultati posla su koštali već dva trenera: 8.9. smijenjen je Laurent Blanc koji je klub preuzeo u jesen 2022., da bi njegova zamjena Fabio Grosso izdržao do zadnjeg dana studenog kada je kormilo momčadi, kako stvari trenutno stoje privremeno, preuzeo Pierre Sage, voditelj klupske akademije.
Što se tiče samog terena, Lyonovi problemi leže na svim njegovim dijelovima. U Ligue 1 imaju jedan od najnižih postotaka obrana udaraca koji idu u okvir gola s tek 65,8%, najniži diferencijal PSxG (post-shot xG) i primljenih golova s -5,1. Po pitanju obrambenih radnji druga su najgora duel momčad s tek 40,1% uspješnosti, treća najgora po pitanju brojke izgubljenih duela, te najgora momčad lige po pitanju blokiranih dodavanja.
Na drugoj strani terena, po volumenu udaraca i prijetnji Lyon solidno kotira s xG-om od 18,0 što je sredina lige, no realizacija je naprosto katastrofalna. U prosjeku tako svaki 25. udarac Lyon rezultira pogotkom, no rezultanta toga sigurno nije ogromni manjak kvalitete u napadu kada tamo uglavnom obitava dokazano ime Alexandrea Lacazettea.
Lyon tako ima najgori diferencijal očekivanih golova i zabijenih golova s -8,0, odnosno -8,6 u kategoriji bez kaznenih udaraca; što je daleko manje od prve sljedeće najgore momčadi Nice, koja ima „tek“ -5,2 ali i puno bolju poziciju na bodovnoj ljestvici. Dodatni dokaz da Lyon stvara prilike koje ne realizira jest da su i po xAG i xA u sredini lige s 12,7 odnosno 16,3, no najgora momčad lige kada se gleda razlika xAG-a i zabijenih golova s čak -7,7. Što se tiče dodavanja, Lyon je jedna od boljih momčadi lige po pitanju ključnih dodavanja (6.), točnih dodavanja u zadnju trećinu (4.) i točnih dodavanja u kazneni prostor (4.), dok su po svim preostalim parametrima u sredini lige.
Doba štednje
Tražeći uzroke loših rezultata, moramo se prije svega okrenuti financijama kluba. Analizirajući tako poslovanje u posljednjih 10 godina, po pitanju transfera Lyon je svake godine poslovao gotovo isključivo s pozitivnim balansom, a da pritom nisu samo prodavali, već su donedavno bili i jedan od većih potrošača francuske lige. Valja reći i kako su u tom periodu klub koji je drugi po pitanju zarade u Ligue 1 (iza Monaca), a u istom su periodu potrošili više od Lillea ili Nice, jedne momčadi koja je u istom periodu postala prvakom Francuske, dok je druga ona za koju se dugoročno očekuje kako će najvjerojatnije ukrasti poneku titulu dominantnom PSG-u.
Valja reći da je na financije kluba zasigurno utjecao period pandemije, a koji se nadovezuje na izgradnju novog stadiona Groupama na koji se Lyon preselio 2016. godine. Značajna investicija imala je cilj povećati gledanost, jer Lyon je sa Gerlanda kapaciteta 43.000 ljudi preselio na stadion koji može udomiti 59.000 gledalaca. Premda se apsolutna brojka gledalaca povećala s prosječnih 34.000 na 46.000, postotak popunjenosti pao je za cca 2%.
Početkom 2022. Lyon je imao oko 300 milijuna € duga, što su brojke usporedive s ostalim promatranim francuskim klubovima koji teže vrhu lige a nisu PSG, s čijim se financijskim modelom nijedan francuski klub ne može uspoređivati. Ipak, taj je problem trebao biti riješen kada je koncem iste godine Jean-Michel Aulas, čovjek koji je 36 godina „vladao“ Lyonom, prodao većinsko vlasništvo kluba američkom biznismenu Johnu Textoru za 884 milijuna €. Aulas je vlasništvo kluba preuzeo još 1987., u doba monopola Marseillea, a pod njegovim se upravljanjem klub riješio dugova i transformirao u velesilu iz 2000-tih. Aulas je po prodaji prvotno ostao na funkciji predsjednika kluba, da bi ovog ljeta bio razriješen te dužnosti, a sam Textor je preuzeo njegovu ulogu.
Textora smo se dotaknuli i u priči o brazilskom Botafogu, ali ponovimo da se radi o osobi koja je bogatstvo stekla u području digitalnih medija, a njegov ulazak u svijet sporta dogodio se 2021. Tada je kao dio američkog konzorcija kupio udio u vlasništvu engleskog premierligaša Crystal Palacea. Početkom 2022. otkupio je 90% vlasništva Botafoga, a u istom je tjednu kupio i 80% vlasništva u belgijskom RWD Molenbeeku.
Kako spasiti sezonu?
Iako im je prosječni ligaški plasman u posljednjem desetljeću drugi najbolji od svih promatranih momčadi Francuske, ovogodišnja će ih pozicija zasigurno spustiti ispod konkurenata Marseillea, Monaca, a vjerojatno i Lillea. Po vrijednosti igrača na Transfermarktu, Lyon se nalazi malo iznad sredine ljestvice i po sumarnoj cifri, kao i po prosječnoj vrijednosti pojedinca. Ono gdje se Lyon po vrijednosnim brojkama opet ističe, jest ljestvica usporedbe aktivnosti na tržištu, po kojoj je Lyon na dnu – što bi reklo da je momčad koja je najmanje trošila s obzirom na koliko je zaradila ove sezone.
Sugerira nam to da je klub s novim vlasništvom i troškom stadiona koji sigurno i dalje opterećuje budžet, ciljano promijenio strategiju u kojoj je kroz period od nekoliko godina bilo i za očekivati pad u prosjek. Pogotovo se to da zaključiti nakon nešto veće potrošnje 2019. koja nije polučila značajnije rezultate, a očit je i dugoročni pad ELO ratinga. U tom se periodu ciljalo na stabilnost sredine ljestvice i brušenje novih u nizu dragulja iz bogatog rudnika svoje akademije, dio kojih bi se kasnije utržio, dok bi ostatak gradio jezgru momčadi oko koje bi se onda dugoročno gradio projekt „novog Lyona“.
Ono što nisu iz novog vlasništva nisu predvidjeli, jest niz nogometnih X-faktora, koje banalnim rječnikom možemo sažeti na jedan pojam – nesreću. Ona se održava i u samim utakmicama, i u nepredviđenim i vjerojatnim promašajima u prijelaznom roku, a gotovo isti smo primjer imali i na domaćim travnjacima u vidu NK Rijeke u prvom dijelu prošle sezone. Sada je pak izvjesno da Lyon mora istim putem kao i riječki Bijeli prošle zime, te medijski navodi već spominju budžet od 50 milijuna eura koji će se utrošiti na pojačanja i restrukturiranje ekipe. Po trenutnim navodima Sage će momčad voditi do te zimske pauze, pa je tako za očekivati i novo trenersko ime koje će momčad vratiti prema sredini, ako već ne vrhu lige.
Uostalom, koliko god rezultati bili katastrofalni, brojke sugeriraju da Lyon nema što tražiti na samom dnu lige. Spomenuti faktor nesreće i loše realizacije sigurno je do sada „omotao“ i ogromni psihološki teret, kojeg dodatno potenciraju velika očekivanja i pritisak uvijek zahtjevne i izuzetno vatrene navijačke skupine. S iznimkom zadnjeg poraza od Marseillea gdje ih je vječni rival pregazio, Lyon je u prethodnim dvama utakmicama protiv momčadi s vrha lige, Lensa i Lillea, promašio čak deset (10!) velikih prilika. Govori nam to ipak da se sreća negdje mora vratiti, te kako ćemo drugoligaški Lyon – dogodine teško gledati.
