Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Kako je Milan uspio proći velikog favorita

Ove sezone Napoli i Milan su se, s obzirom na sinoćnji dvoboj na Maradoni, suočili čak 4 puta. Utakmice su često imale drugačiji trend od onoga što je na kraju rezultat pokazao, pogotovo u prvome ligaškom susretu na početku sezone i na prošlotjednom u Ligi prvaka. Milan je još jednom maksimalno iskoristivši svoje prednosti uspio upregnuti Napoli koji je u dvije utakmice postigao samo jedan gol.

Luciano Spalletti je morao napraviti nekoliko izmjena zbog suspenzija Korejca Kima, zbog žutog kartona zarađenog u prvoj utakmici na vrlo trivijalan način zbog očiglednih prosvjeda, te Zamba Anguissa, koji je bio nedostupan zbog crvenog kartona. Toskanski trener je srećom na raspolaganju imao Victora Osimhena, koji se vratio već u nedjelju u utakmici protiv Verone; nadojdamo da argentinac Simeone je još uvijek bio vani zbog ozljede.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Napoli je na teren izašao s klasičnom formacijom koja je Partenopeima mnogo toga u ovoj seozni donijela, a to je 4-3-3. Sustav igre u kojem su ključni elementi Kvicha Kvaratshkelia i Victor Osimhen, ali očito bitan i posao veznih igrača, prije svega Piotra Zielińskog, te dvojice bekova, Giovannija Di Lorenza i Mária Ruija, koji često dolaze u sredinu terena, stvarajući brojčanu nadmoć i prostor za vanjske napadače.

S druge strane, Pioli je odlučio primijeniti svoj klasični 4-2-3-1, iskoristivši naprednu poziciju Ismaëla Bennacera u konstantnom markiranju Stanislava Lobotke, koja je u prethodnim utakmicama urodila koliko-toliko plodom. Također je shvatio da taj sastav najviše unaprjeđuje karakteristike i Brahima Díaza i Thea Hernándeza, ali prije svega Rafaela Leãa. Olivier Giroud bio je u nedoumici do samog početka utakmice zbog bolova na Ahilovoji peti – posljedica faula Kima u prvoj utakmici. Između Girouda, Rebića i Origija, na kraju je startao Francuz, zbog malo garancija koje su Hrvat i Belgijac dali tijekom sezone.

Vrlo kompaktna i čvrsta obrana Milana

Stefano Pioli je još jednom pokazao da se bez velikih problema može prilagoditi igri Napolija. Zapravo, ponovno je postavio vrlo kratku i kompaktnu momčad, sprječavajući Napoli da napada duboko, pogotovo preko Victora Osimhena. Nije slučajnost da su među najboljima na terenu bila dva centralna braniča Rossonera, Simon Kjær i Fikayo Tomori. Oni praktički nisu napravili nijednu grešku, i uspjeli su anulirati trenutno najboljeg napadača Serie A. Nadalje, trener Milana shvatio je da su glavni problemi njegovoj obrani dolazili s lijevog boka Napolija, gdje igra Kvicha Kvaratshkelia. A kao protupotez iskoristio je kontinuirano udvajanje i Brahima Díaza, a potom i kad je ušao umjesto Španjolca, Júniora Messiasa. Oba desna krila Milana su zapravo odigrala sjajnu partiju u fazi obrane, a nije slučajnost da je Davide Calabria još jednom slavio u dvoboju protiv Kvare. Naime, u dvostrukom izazovu možete na prste jedne ruke nabrojati koliko puta je napuljski krilni igrač uspio svladati kapetana Milana.

U dobro organiziranoj obrani Milana ključnu poziciju imao je i Rade Krunić. Veznjak kojeg se često podcjenjuje, ali je bio temeljan s taktičke strane, kako u fazi udvajanja, tako i na Kvari, ali i na Di Lorenzu. A nekoliko puta, postavljajući se između Kjæra i Tomorija, pomogao je i u kontroli Victora Osimhena.

Situacija gdje Rade Krunić pomaže svojem suigraču

Rafel Leão jednostavno nezaustavljiv

Portugalski napadač očito je dobio obračun s Kvarom, ne samo zato što je Milan prošao, a Napoli nije. Već zato što su sve najvažnije prilike u 180 minuta Leãu prošle kroz noge. Nije slučajno bio presudan u svakoj opasnoj akciji, kako na San Siru, asistirajući Bennaceru, tako i jučer. Zapravo, akcija koja ja je dovela do kaznenog udarca koji Giroud promašuje potječe od njega, no upravo je Leão taj koji u 43. minuti izvodi nevjerojatnu akciju kojom pokorava ne samo cijelu momčad nego i cijeli stadion. Da bi potom samom Giroudu servirao asistenciju. Leãove brojke u ovoj utakmici govore o igri pod potpunom kontrolom. Zapravo, u 84 minute dobio je 7 od 11 duela, imao je 4 od 6 uspješnih driblinga, zaradio kazneni udarac i isporučio asistenciju. Prema Sofascoreu je on bio Milanov igrač utakmice, zajedno s Maignanom.

Napoli uz puno dima, ali malo vatre

Tako se može sažeti nastup Napolija na Maradoni. Spallettijeva momčad napravila je nekoliko problema obrani Milana. Ali nisu stvorili stvarne situacije za gol, sve su redom bile polušanse ili obećavajuće situacije. Dokaz tome je i činjenica da je najopasniji igrač bio Olivera koji je imao dvije izvrsne prilike glavom. Napoli je nabacio puno centaršuteva u sredinu, do kraja utakmice stići će ta brojka čak do 17, čemu treba dodati i 16 kornera. Brojni su bili ubačaji, ali obrana Milana uvijek je bila dobro postavljena, osim kod gola za 1:1. Napoli je pokazao malo lucidnosti i nadasve malo ideja, za razliku od dosad viđenog i u prvenstvu i u Ligi prvaka. Sigurno i zbog pronicljivog i pažljivog Milana, ali možda i zbog prevelike samouvjerenosti igrača. I zato što Napoli nema puno igrača naviknutih na velike pozornice, a i neiskustvo, pogotovo kod ključnih igrača, kao da se očitovalo u odlučujućim trenucima. Izvrstan primjer toga vidimo kod promašenog penala 10 minuta prije kraja. susreta Na kraju brojke Napolija nisu bile ni toliko loše, jer su ukupno uputili 23 šuteva, ali samo 4 prema golu, a ukupni xG je bio 2,22. S druge strane brojke Milana kažu da su uputili tek 6 udarca, od kojij isto 4 su bili prema golu, ali ukupni xG je bio 2,03. Nije to bila značajno velika razlika, ali je bila presudna za prolazak Milana, a ne Napolija.

Grafika: Sofascore
Penal koji je Maignan obranio Kvaratshkeli

Vezni red Milana dominirao je vezni red Napolia!

Tijekom sezone više puta smo identificirali Zielińskog, Lobotku i Anguissu kao pravo dodatno oružje Napolija. Zapravo su ubojita mješavina, jer Slovak diktira ritam i geometriju momčadi, Zieliński je mašta, s ubacivanjima iz drugog plana, golovima iz nemogućih pozicija, a Anguissa predstavlja fizikalnost. Ali sve je to propalo, jer je Pioli izumom naprednog Bennacera praktički uklonio svaku ideju Spallettijevog tima. Alžirac nije postao samo prvo oružje u obrani, već i u napadu. Nije slučajno što je i danas izborio brojne prekršaje, a pružio je veliku pomoć i u napadu i u obrani. Krunićevu poziciju smo već analizirali, dok je Tonali klasični igrač kojeg naši engleski prijatelji zovu “box to box“. Neumorni veznjak, koji vrši presing po cijelome terenu, ali koji postaje prvo oružje u kontrama. Istina je da se u ovome dvoboju manje kretao prema naprijed nego inače, ali Tonali sve više postaje duša ove momčadi. Pioli je još jednom pokazao da taktički zna bolje od Spallettija pročitati suparnika. Budući da su situacije iz kojih je Napoli primio golove iste kao u prvenstvenoj i prvoj utakmici, znak je to da možda cijela momčad trebala bolje raditi, pogotovo za važnu utakmicu poput četvrtfinala Lige prvaka.

Sumirajući, može se reći da je Milan u 180 minuta puno ciničnije iskorištavao prilike koje su im se ukazale, dok se Napoli na trenutke pokazao kao bolja momčadi, ali svakako nezrelijom i nespremnom za ovakvu pozornicu. Jer nekim se prilikama u Europi ne smije dopustiti da izmaknu! Na kraju, veća reputacija i veće iskustvo u igranju pojedinih utakmica činili su razliku, kao i faktor navijaća i veća navika okoline da proživljava određene trenutke više je pomogao Milanu, dok je Napoli istovremeno učinio krhkim.

Komentari

Povezano