U talijanskoj košarkaškoj Serie A postoji klub koji igra poput NBA franšize. Prije 3 dana su odigrali susret u kojem su ubacili 110 poena, od čega 46 poena u prvih 13 minuta susreta. Nerealan podatak za europsku košarku. Ne libe se pucati za 3 poena, najbrža su momčad Europe i osam uzastopnih puta su rasprodali dvoranu što je samo potvrda da ovaj projekt uživa i potpuno odobrenje od strane navijača kluba. No, krenimo redom.
Tijekom pandemije u proljeće 2020. budućnost talijanskog kluba Pallacanestro Varese nije izgledala osobito dobra. Bilo je dosta neizvjesnosti oko toga što će biti s klubom, a financijski izvještaji nisu bili baš ohrabrujući. Međutim, u manje od 2 godine, situacija u Vareseu se prilično promijenila. Argentinska legenda Luis Scola odlučio je svoju posljednju profesionalnu igračku sezonu odigrati u Vareseu, a odmah nakon toga postao je direktor kluba, pokušavajući napraviti promjene.
U intervjuu za “La Gazzetta dello Sport”, Luis Scola je objasnio svoj projekt, izjavivši sljedeće: “Moramo raditi na našoj omladinskoj akademiji i razvoju u održivom okruženju. Neću prodavati snove. Nikada neću reći da mi je cilj ligaška titula ili Euroliga, čak i ako znam da je u prošlosti to bila ambicija ovog kluba. Ali to je bilo prije 40 godina, sada su druga vremena.
Jedan od ciljeva je ponovno imati Varese kao konačnu destinaciju za važne igrače, a sada je to više prijelazna točka za one koji žele rasti i zatim otići u velike momčadi poput Milana ili Real Madrida. Ne tražimo sponzore koji će uložiti 5 milijuna eura po sezoni da kupe Sergia Rodrigueza ili Miloša Teodosića. Resursi moraju proizaći iz načina na koji prodajemo naš projekt i iz načina na koji razvijamo naše mlade igrače u pravom okruženju, pomažući im da stalno rastu.
Naš moto je ‘win the day’, trudeći se svakodnevno poboljšavati naš tim kroz rad i ideje. Postoje dva načina za dobivanje talenta – ili trošiti puno novca, a to si ne možemo priuštiti, ili ga pokušavati proizvoditi interno, kladeći se na manje poznate igrače ili na dečke koji dolaze iz našeg omladinskog sustava. Igrači poput Carusa i Woldetensaea. To je naš put”.
Tako je Scola osim direktora, postao i većinski vlasnik kluba, kupivši 51 posto dionica. Otkako je imenovan za novog šefa, Scola je počeo tražiti druge investitore koji bi mu mogli pomoći da Vareseovom projektu donese više stabilnosti. Druga faza projekta započela je dolaskom australsko-talijanskog investitora Rossa Pelligraa koji je kupio 45% dionica kluba i zajedno sa Scolom vratio Vareseu stari sjaj.
Za one koji ne znaju puno o povijesti talijanske košarke, morate shvatiti da je Pallacanestro Varese treća momčad po osvojenim naslovima lige (10), samo iza dva moćnika Olimpia Milan i Virtus Bologna, a između ’60-ih i ’70-ih Varese je bio jedna od najvećih sila europske košarke, osvojivši 5 LigI prvaka i 3 Interkontinentalna kupa.
Australsko-talijanski investitor Pelligra je na čelu velike grupe za nekretnine koju je stvorila njegova obitelj. Pelligrain otac i djed rođeni su i odrasli u sicilijanskom Solarinu, gradiću u blizini Siracuse, dok je Pelligraina majka iz Catanije. Njegovi korijeni potaknuli su ga i da kupi nogometni klub Calcio Catania, povijesnu momčad koja je nedavno pala pod teretom dugova. Pelligra javno nije govorio o brojkama i vrsti financijskih obveza koje će uložiti u klub, ali više izvora je reklo za BasketNews da je plan Pelligra’s grupe uložiti oko 10 milijuna eura u sljedećih pet godina.
Kako trenutno izgleda momčad po brojkama i nastupima? Trenutno imaju 7 utakmica u kojima su postigli minimalno 100 poena (prvi u Serie A), a faktor tempa im je 80,4 po 40 minuta (prvi u Serie A i Europi). Faktor tempa je procjena broja posjeda lopte u 40 minuta (minutaža po europskim košarkaškim pravilima) od strane jedne ekipe. Također, prvi su u Serie A po pokušajima za 3 poena, prosječno po utakmici upute čak 32.6 šuteva s vanjske linije.
Luis Scola je pronašao pomoć za razvoj ekipe i stvaranje identiteta u bivšem NBA generalnom direktoru Michaelu Arcieriu. Također, angažirali su i bivšeg NBA pomoćnog trenera Matta Brasea koji je bio asistent Mikeu D’Antoniju u Houston Rocketsima od 2018. do 2020. Baš poput D’Antonijevih Rocketsa, Varese na parketu postavlja neodrživ ritam za protivnike, rijetko zovu timeout kako bi pogurali tempo, često mijenjaju obranu i pokušavaju si stvoriti dobru poziciju za šut u što kraćem vremenu.
Igraju tranzicijsku košarku s četiri igrača na perimetru koristeći okomitog i atletskog centra Tariqa Owensa koji je savršeni pick-and-roll partner za Colbeya Rossa. Brojke pokazuju zašto svi ovi faktori tako dobro funkcioniraju za Varese: 1. su u postotku šuta za 3 (47,5%), 16. su po broju “mid-range” šuteva. Čisto za kvalitetnu usporedbu, Varese šutira više trica od 11 NBA momčadi, ali i po pokušajima trica po 48. minuta bi bili 5. u ligi s 39,2 iza Golden State Warriorsa, Boston Celticsa, Dallas Mavericksa i Milwaukee Bucksa.
Trenutno se nalaze na 4. mjestu ljestvice, ali rezultati su za Scolu u ovoj fazi ionako sekundarni. Kako je jednom zapjevao komentator na utakmici Argentine “sve što radiš Luise, taman je, taman je…”
