U jučerašnjem zaostalom derbiju 3. kola SuperSport HNL-a, odgođenom zbog Osijekovih euro-obaveza, Hajduk je gostovao na Opus Areni i slavio 0:1 pogotkom Marka Livaje. Obje su momčadi time odradile sve svoje zaostale obaveze, a Hajduk je pritom i preskočio Rijeku na prvom mjestu ljestvice, nad kojom sada ima tri boda prednosti, ali i utakmicu viška.
Osijek je utakmicu otvorio kako to i uobičajeno radi otkada je Zoran Zekić preuzeo klupu prvoligaša s Drave. Tri stopera držala su zadnju liniju ispred Marka Malenice. Šime Gržan i Oleksandr Drambajev zauzeli su bočne pozicije, dva su pivota bili Petar Brlek i Darko Nejašmić, dok su krilne pozicije zauzeli Nail Omerović i Vedran Jugović kojemu je to postalo novo-normalno.
Osijek se prepustio Hajduku, no Mislav Karoglan nije Ivan Leko
Ipak, za razliku od prethodnih utakmica u kojima je uglavnom Osijek bio momčad koja je većinu vremena držala loptu u svojim nogama, ovdje se Zekić odlučio na pristup koji mu je u debiju podario trobod na Poljudu. Osijek je u prvom poluvremenu loptu prepustio Hajduku (37% posjeda), a svoje prilike čekao iz potencijalnih grešaka Bilih u izgradnji svojih napada.
U začetku susreta Jugović, Ramón Miérez i Omerović pokušavali su presingom na zadnju Hajdukovu liniju isprovocirati potencijalnu grešku, no Hajdukovci su se naprosto bolje kretali bez lopte i lakoćom zaobilazili te pokušaje pritiska, nakon kojih bi Brlek i Nejašmić ostajali u brojčanom deficitu na širokom prostoru. Omogućilo je to Hajdukovim igračima da lako dolaze u zadnju Osijekovu trećinu i zaprijete domaćem vrataru.
Nakon što se presing pokazao neučinkovitim, Osijek se u drugom dijelu prvog poluvremena povukao još dublje u gusti 5-4-1 blok koji i dalje nije uspijevao zaustavljati Hajdukove fluidne napade i brojne zamjene pozicija Bilih igrača. Kada bi lopta i završila u gol-autu, Osijekovi su bekovi stajali visoko, a stoperi pak nisu umjeli odoljeti Hajdukovom presingu pa se Malenica često služio dugim loptama kojima je tražio leteću tvrđavu Miéreza.
Ipak, premda se radi o jednom od najdominantnijih centarfora lige u aspektu zračnih duela, bez prave potpore, usamljen protiv također izvrsnih skakača Zvonimira Šarlije i Filipa Uremovića, Argentinac nije imao šanse. Osijek je u napadačkom dijelu igre u potpunosti eutanaziran u prvom poluvremenu, dok su eventualne opasnosti i udarci proizašle tek iz rijetkih Hajdukovih grešaka u izgradnji igre iz zadnje linije (vidi pod: Ismaël Diallo).
Hajduk je protiv Rudeša zaslužio zvižduke, no protiv Osijeka je zaslužio pljesak
Hajduk je s druge strane bio izvrsno postavljen, već je opisano kako su visokim presingom Osijek tjerali da im dugim loptama maltene podari loptu, dok su u izgradnji napada oba beka stajala izuzetno visoko, a „whistle-trigger“ Mihael Žaper spuštao među oba stopera, dok je u slučaju manjka rješenja i Filip Krovinović prilazio zadnjoj liniji te se nudio kao dodatna opcija za prijenos lopte.
Prijenos je uglavnom išao u smjeru Livaje o čijoj se igri u posljednjih mjesec dana uglavnom pisalo bez lovorika i ukrasnih pridjeva koje je naveliko prikupljao od dolaska u Hajduk. Partija u Opus Areni podsjetila je na „starog“ Livaju kojeg je bio pun teren, koji se stalno spuštao u prostor između dvaju trećina, koji je oduševljavao pojedinim minijaturama, i koji je neizravno kreirao većinu opasnosti prema osječkim vratima.
Niko Sigur i Diallo su se oboje, svatko na svojoj strani, pozicionirali izuzetno visoko, omogućavali su svojim partnerima na krilu da traže dubinu ili popunjavaju kazneni prostor, a bez adekvatne defanzivne pomoći osječkih krila, ali i dvaju „šestica“ koje su imale posla prateći Hajdukove veznjake, stvaralo je to velike probleme domaćim bekovima koji su konstantno bili brojčano nadjačani.
Premda je Hajduk kroz igru u prvom poluvremenu stvorio adekvatne prilike, pogodak su ipak dočekali na način koji je gotovo pa postao HNL trademark u proteklim kolima. Kao što su to Marko Bulat i Niko Janković napravili protiv Lokomotive, puno iskusniji Jugović popustio je pod gore spomenutim presingom Hajduka i katastrofalno izgubljenom loptom dopustio Emiru Sahitiju da proigra Livaju, a napadač tog kalibra takve prilike ne propušta.
Krivi pristup Zekić je kompenzirao izvrsnom reakcijom u poluvremenu
Zekić je ekspresno reagirao na poluvremenu i s čak tri izmjene u potpunosti promijenio fizionomiju svoje ekipe. Kao što je to radio i u posljednje dvije utakmice u kojima je na poluvremenu imao nepovoljan rezultat (Istra 1961, Gorica), i ovdje je zamijenjen Jovan Manev, te je opet promijenjena formacija.
Ulascima Petra Pušića, Domagoja Bukvića i Mije Caktaša Osijek je prešao na 4-4-2/4-1-4-1 kojima su konačno uspostavili balans na bočnim pozicijama. Jugović je pomaknut na drugog pivota umjesto izašlog Brleka – značilo je to potpunu promjenu lijeve strane gdje je Pušić stao na lijevo krilo, a Omerović prebačen na lijevog beka. Caktaš je pak imao lutajuću poziciju premda je nominalno bio u poziciji koja najbolje ističe njegove kvalitete, onoj povučenog napadača. Bukvić je pak logično stao na desno krilo.
Visoko postavljenom zadnjom linijom uz bolji pozicijski raspored, ali i Hajduk koji već standardno pod Karoglanom na stečeno minimalno vodstvo prelazi u puno manje rizični stil igre, Osijek je u potpunosti preuzeo kontrolu terena. Pokretljivi Pušić koji je nerijetko lutao sa svoje pozicije i nudio se kao dodavačka opcija, uz Jugovića i Nejašmića u sredini terena postali su dodatnim opcijama za pas pri izgradnji igre, a stopera viška iz prvog poluvremena Osječani ionako nisu koristili u svoju prednost.
Hajdukov standardni pad u presingu koji smo mogli vidjeti u svim utakmicama pod Ivanom Lekom ovdje je izgledao više kao ciljano odustajanje od tog aspekta igre. Omogućilo je to osječkim stoperima da budu „opušteniji“ na lopti u njenom iznošenju, a nerijetko su se i s loptom u nogama pretvarali u razigravače (naglasak na Andréa Duarteja). Puno se teže s ovom promjenom u sustavu domaćina nosio Leon Dajaku koji je odigrao korektno prvo poluvrijeme, no u potpunosti je nestao u drugom kada su njega i Dialla počeli opterećivati motorični i vižljasti Bukvić i Gržan.
Prva Karoglanova promjena nije dala ploda, no promjena formacije vratila je susret u ravnotežu
Pokušao je Karoglan osujetiti ovaj pad zamjenom i ubacivanjem Fahda Moufija umjesto albanskog Nijemca. Značilo je to već standardno pomicanje katice-za-sve Sigura u vezni red, dok je Marokanac stao na svoju prirodnu poziciju desnog beka. Krovinović je popunio poziciju na lijevoj strani, no ni ova rohada nije rezultirala pomakom situacije na terenu u korist Hajduka. Stoga su već deset minuta kasnije ubačen Aleksandar Trajkovski i Vadis Odjidja-Ofoe gdje su zamijenjeni i Krovinović i Sahiti. Hajduk je ovim promjenama prešao na 4-4-2 s rombom u sredini.
Premda ova promjena naizgled dodatno otvara bočne koridore, upravo je njome Hajduk konačno uspostavio balans na terenu. Trajkovski se pridružio Livaji u napadu, Vadis je stajao kao istureni kut spomenutog romba, dok su njegov ostatak činili Sigur (lijevo), Pukštas (desno) i Žaper (sredina). Hajduk je dobio svježinu i brojčanu nadmoć u sredini – prije svega je tu ključ bio iskusni Vadis koji se jako dobro kretao, zadržavao i prosljeđivao loptu, te čija je vrijednost kod ulaska s klupe u ovakvim utakmicama neprocjenjiva za ligu razine HNL-a.
U fazi obrane su Sigur i Pukštas bili ti koji su iskakali na beka/krilo s loptom, no otvoreni bočni prostor u kombinaciji s velikim brojem tijela u kaznenom prostor, a u kojem ordiniraju ranije spomenuti vrsni skakači Šarlija i Uremović značio je da će Osijek biti prisiljen na ubačaje, te da će do prilika doći samo velikom greškom, trenutkom genijalnosti ili „na mišiće“.
Premda se njegove partije od prvog oblačenja Bijelo-plavog dresa jedva mogu ocijeniti kao zadovoljavajuće, Kristijan Lovrić je faktor koji može isprovocirati nešto ili sve od navedenog u zadnjoj rečenici prethodnog odlomka. Zekić je, logično, preuzeo veliki rizik izvadivši Omerovića i u potpunosti poremetivši raspored svojih igrača, no baš je Lovrić kreirao gotove sve opasnosti za Osijek u samom finišu utakmice (80′, 86′, 95′).
Zekića i dalje čeka puno posla, za Karoglana se ne može reći isto
Rulet faktor ovaj put nije polučio željeni učinak, manjak preciznosti i greda u samom finišu utakmice spasili su Hajduk, no dojam je da Osijek, poglavito prikazanim u prvom poluvremenu nije napravio dovoljno da bi zaslužio ostati neporažen. Zekić je sjajno odradio svoj poljudski debi, no pomalo je naivno u ovoj utakmici očekivao kako istim pristupom, no na domaćem terenu, protiv novog trenera, i unutar jako kratkog vremenskog perioda od prethodnog susreta može ponovno polučiti uspjeh. Unatoč boljem izdanju u drugom poluvremenu, ovosezonski nam Osijek i dalje ostaje enigmom, a Zekićeva se potraga za idealnim sastavom i sustavom nastavlja.
Suprotno se može reći za Hajduk kojem je odigrano prvo poluvrijeme bilo jedno od najboljih u ovoj sezoni. Dio Bilih navijača će se sigurno ponovno hvatati za glavu jer će neki drugi Lovrić u nekoj drugoj utakmici pogoditi mrežu umjesto okvira gola, no Karoglan sigurno neće odustati od svoje vizije i ideje. Greška je to koju je početkom godine napravio Leko zbog rezultatske krize, a koja ga je dugoročno sustigla ove jeseni. Karoglan ima taj benefit da je njegova vizija podarila čak šest minimalnih (od ukupno 12!) pobjeda u šesnaest utakmica u dva mandata na klupi Hajduka, u kojima i dalje čeka na prvi poraz. Od toga je od preuzimanja klupe splitskog prvoligaša pred nešto više od dva tjedna, u četiri utakmice upisao četiri slavlja sa zabijenih pet golova, a primljenih ravno nula. The 1:0 factory keeps on working…
