Dolazak Sergeja Jakirovića na klupu Rijeke u studenom 2022. obilježio je početak nove klupske ere. Zatekao je tada tešku situaciju u kojoj je Rijeka završila polusezonu kao 8. momčad prvenstva i s raznim promašajima sportskog direktora Roberta Palikuće imala velikih problema u stvaranju jedinstvenog identiteta i dugoročnog smjera kluba.
Dugu zimsku pauzu je iskoristio za reset, selekciju i slaganje kostura momčadi s jedinstvenom idejom. Stvorio je mladu, poletnu momčad s brzinom u napadu i trkačkom energijom na svim pozicijama, ponajviše u veznom redu. Agresivnu sredinu tada su preuzeli Lindon Selahi i Veldin Hodža, dva energična box-to-box igrača koja su bila simbol svega što Jakirović želi – momčad koja igra u visokoj brzini, uživa u tranzicijskim situacijama i aktivno ih traži.
Takva filozofija je vrlo brzo stvorila nalet koji je davao rezultate i nosio ekipu. Rijeka je drugu polusezonu lagano nadoknadila razliku od 11 bodova između 8. i 4. mjesta s bodovnim trendom koji je bio na razini vodećeg Dinama i drugoplasiranog Hajduka. Odličan ljetni prijelazni rok i nastavak trenda pozitivno su obilježili i sezonu pod Željkom Sopićem gdje su bili nadomak oba domaća trofeja i prolaska u europske skupine. Tek je 3., prošla sezona ove ere Rijeke donijela konačnu potvrdu uspjeha u obliku dvostruke krune, druge u klupskoj povijesti.
Zarazna energija trenera Radomira Đalovića bila je personifikacija svega što Rijeka jest i svega što ju je poguralo prema povijesnom uspjehu. Takav pristup je stvorio identitet koji ih je zadnjih godina podigao u razinu s individualno kvalitetnijim Dinamom i Hajdukom – balansirana momčad koja energijom i trkom može parirati tranzicijskim stilovima većine srednjeg i donjeg doma HNL-a te ih pobjeđivati u njihovoj igri. Takav opis momčadi zvuči jednostavan i banalan, možda i jest, ali i Hajduk i Dinamo su prosipali ogromne količine bodova jer su imali problema s fizičkim kapacitetima svojih momčadi te se nisu uspijevali nositi s takvim stilom nogometa i ostvarivati svoj puni potencijal u takvim utakmicama.
U šampionskoj sezoni, kao i u sezoni i pol prije toga, temelj te energije je postavila agresivna sredina. Selahiju se u udarnom sastavu pridružio Dejan Petrovič kao još jedan u nizu neumornih igrača koji radi za momčad i pridonosi trkačkoj energiji. Toni Fruk je bio prevaga i iskra individualne inspiracije ispred njih, ali igra bez lopte je ta koja je stvarala temelj u kojem Frukove genijalnosti mogu redovno lomiti utakmice.
Potpuno novi izazov
Za aktualne prvake je ljetni prijelazni rok s više ključnih odlazaka donio vrijeme za otrježnjenje od ogromnog uspjeha. Jedan od prvih poteza Riječana bilo je dovođenje Tiaga Dantasa kao novo pojačanje u veznom redu. Dantas na toj poziciji predstavlja potpuno drugačiji profil u odnosu na kvalitete na koje se Rijeka oslanjala godinama – 169 centimetara poprilično mršave građe, neimpresivan u duelu i igrač kojeg treba zaštititi bez lopte.
On zato donosi neke kvalitete na koje Rijeka nije mogla računati zadnjih godina. Donosi kvalitetu razigravanja i kontrole iz nižeg dijelova veznog reda. Nijedan od veznjaka s Rujevici nije bio takav, ni Selahi čija je kvaliteta na lopti često bila podcijenjena zbog sjene koju je stvarao njegov obrambeni doprinos. Dantas može Rijeci dati više brzina kvalitetnog napada. Ne nužno viših brzina, jer u tome Rijeka briljira, već i nižih brzina, što je krucijalna i podcijenjena kvaliteta kod momčadi koje žele kontrolirati utakmice kroz posjed i kontinuiranu napadačku igru. Protiv srednjih i niskih blokova s kakvim će se Rijeka sigurno susresti u HNL-u, on može biti igrač koji će kontrolirati tempo i napadačku organizaciju kroz pozicioniranja i dodavanja između linija koja će otvarati prostor momčadi u posljednjoj trećini.
U prošloj sezoni, Dantas je u Osijeku imao najveći postotak točnih dodavanja (87 %) među veznjacima s više od tisuću točnih dodavanja te 35 ključnih dodavanja od čega je samo Ivan Rakitić među niže pozicioniranim veznjacima imao više. Velik dio onoga što je Osijek uspijevao napadački stvoriti prošle sezone je zahvaljujući kvaliteti na lopti mladog Portugalca. U jednoj nestabilnoj momčadi koja je često bila razorena i u padu bez samopouzdanja – njegova mirnoća se prenosila na cijelu momčad u trenucima kad je igrao na top razini.
Rijeka kao stabilnija momčad od Osijeka zato može pomoći Dantasu koliko Dantas može pomoći njoj. Njezin prošlogodišnji kostur dopušta jednog takvog igrača koji će podići kvalitetu posjeda, dok će joj njezin stil, uz neke kompromise, dopustiti da zamaskira nedostatak obrambenog doprinosa koji Dantas donosi u odnosu na igrača box-to-box profila.
Klub mora biti oprezan
Takva kvaliteta apsolutno može podići standard aktualnog prvaka s Kvarnera, ali Rijeka isto tako mora biti svjesna potencijalne opasnosti koja se lako pretvori u veliki problem. Drastična tranzicija s profila igrača kao što je Selahi na profil kao što je Dantas sa sobom nosi opasno drmanje klackalice balansa momčadi koju treba pažljivo njegovati kako se ne bi prebacila na totalno drugu stranu. Dugogodišnja transfer saga Selahija je završila istekom ugovora i odlaskom u Sopićev Widzew i tako je Petrovič ostao jedini od box-to-box igrača na kakvima su Jakirović, Sopić i Đalović gradili momčad. Ako Petrovič ode, izostane ili se ozlijedi, Rijeka više neće imati nijednog takvog igrača koji će raditi za momčad i po staroj izreci “trčat za one šta ne znaju.”
Ako se taj potencijalni problem ne riješi na vrijeme i Rijeka ne potpiše još sličnih igrača koji će moći ispratiti iznadprosječni fizički i trkački ritam, postoji velika opasnost da postane fizički inferiorna momčad koja se također neće moći nositi s tranzicijskim nogometom HNL-a. Kakve to probleme stvara najbolje može naučiti od svog jadranskog rivala koji se cijelu sezonu patio s Rakitićem i Filipom Krovinovićem u sredini, dva neosporno odlična igrača u svojim ulogama, ali i igrača čije su se sličnosti u kvaliteti na lopti i mane u duel igri previše podudarale da bi formirali kompatibilan kompatibilan i dinamičan dvojac u sredini.
Od predsjednika do trenera, cijela hijerarhija klupske struke na Rujevici je sada na potezu jer ova promjena donosi izlazak iz zone komfora i veliku prekretnicu za klub koju moraju odraditi kako treba. Dantas ima dokazanu kvalitetu za igranje u Rijeci, a njegov dolazak je veliki test za klub jer o okruženju koje će ga dočekati ovisi hoće li predvoditi evoluciju šampionske ere ili novo lutanje s identitetom momčadi.
Za Ofenzivu piše: Duje Granić
