Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Tihi junak Scott McTominay

Manchester United, jedan od najvećih nogometnih klubova na svijetu, je bio dom mnogim legendama. Od “Busbyjevih beba”, preko generacije koja je osvojila prva dva naslova Premiershipa, do one 1999. i kasnije one u 2000-ima s Ronaldom i Rooneyjem na čelu.

Klub je to koji ima bogatu povijest fantastičnih talenata i zvjezdanih imena, no usred sjaja i glamura globalnih superzvijezda, United je često imao igrače čije se ime nije toliko medijski isticalo. Kao što je pored Beckhama, Colea i Yorkea rudario neki Denis Irwin ili pored Ronalda i Rooneyja Michael Carrick, i u ovoj novijoj, manje uspješnoj eri rudari nogometaš izrastao iz redova omladinske kategorije –Scott McTominay.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Putovanje Scotta McTominaya u Manchester Unitedu svjedoči o njegovoj upornosti i strasti prema igri. U svijetu nogometa koji je dominiran velikim transferima i visokoprofilnim dolascima, njegov uspon od perspektivnog mladog igrača iz akademije do standardnog prvotimca je priča o odlučnosti koja zaslužuje priznanje.

Rođen u Lancasteru, 8. prosinca 1996. godine, rani život Scotta McTominaya vrtio se oko nogometa. Zaljubio se u ovu igru još kao dječak, inspiriran igračima poput Paula Scholesa i Ryana Giggsa koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti Manchester Uniteda. Nije tada znao da će jednog dana koračati njihovim stopama.

Scottov put u Manchester Unitedu započeo je kada se pridružio omladinskoj akademiji kluba sa svega pet godina. Nadareni mladić je već tada pokazivao izvanrednu radnu etiku i nezasitnu želju za usavršavanjem svog nogometnog umijeća. Ove karakteristike nisu promakle skautima i trenerima kluba.

Kako je McTominay napredovao kroz mlađe kategorije, njegov potencijal je postajao sve sjajniji. Treneri su hvalili njegovu posvećenost tijekom treninga i sposobnost da se prilagodi različitim pozicijama na terenu. Svestranost će uskoro postati jedna od njegovih glavnih karakteristika.

2017. godine je McTominayu priliku života pružio ni više ni manje nego José Mourinho, tadašnji trener kluba. Mourinho, poznat po svojim taktičkim zamislima i ponekad opreznom pristupu razvoju mladih igrača, vidio je nešto posebno u mladom veznjaku. Usred razgovora o transferima i planovima kluba za nadolazeću sezonu, spomenulo se ime mladog Škota.

Andreas Pereira, na kojeg se gledalo tada kao na talentiranog veznjaka, bio je predmet ponude za posudbu od strane Valencije. Pregovori su bili u ključnoj fazi, a Mourinho je bio rezolutan.

“Ako zaključite dogovor s Andreasom, želim Scotta McTominaya svaki dan s prvom momčadi”, rekao je upravi kluba. Neočekivana izjava izazvala je divljenje navijača. McTominay, dvadesetogodišnjak s minimalnim iskustvom u seniorskom nogometu, upravo je dobio povjerenje jednog od najuglednijih menadžera u svijetu nogometa.

Mourinho je vidio kvalitete u mladom veznjaku koje su nadilazile brojke i statistike. Vidio je igrača koji posjeduje mentalnu snagu potrebnu za izdržati zahtjeve vrhunskog nogometa. McTominayeva predanost igri, njegova neumorna radna etika i sposobnost prilagodbe činili su ga idealnim kandidatom za Mourinhovu momčad.

Dok je trenirao s prvom momčadi i pojavljivao se kao zamjena s klupe, McTominayev napredak postao je očit. U zadnjoj utakmici sezone 16/17 je dobio punih 90 minuta, a u idućoj sezoni je takvih utakmica bilo više. Vjera koju mu je pokazao Mourinho nije ostala neuzvraćena, jer je McTominay dokazao svoju sposobnost igranja pod pritiskom već u ranoj dobi.

Odlučujući trenutak McTominayeve rane karijere dogodio se 2019. kada mu je klub dodijelio ugovor do 2023. Vjera koju je Mourinho iskazao u mladog veznjaka potvrđena je kada ga je proglasio “igračem godine po izboru menadžera” na klupskoj svečanosti na kraju sezone. Ova nagrada, stvorena u tom trenutku od strane Mourinha, simbolizirala je zahvalnost koju je osjećao prema McTominayu za njegove doprinose.

Unatoč izazovima koji dolaze s igranjem za klub poput Manchester Uniteda, McTominay je ostao neumoljiv. Težina očekivanja, medijsko praćenje i ogromna konkurencija za mjesta u momčadi nisu ga obeshrabrili. Bio je odlučan dokazati da pripada na Old Traffordu.

Tijekom godina, Manchester United je prošao kroz promjene trenera, svaki s različitim filozofijama i taktikama. McTominay se nastavio prilagođavati, pokazavši svoju svestranost u različitim ulogama u veznom redu. Povjerenje koje su mu iskazali kasnije Ole Gunnar Solskjær pa i u kratkom periodu Ralf Rangnick dodatno je utvrdilo njegovu važnost za momčad.

Međutim, cijela ova priča nije bila bez izazova. Iako je upisivao blizu 40 nastupa po sezoni u svim natjecanjima, bio je samo jedna od meta među igračima koji su se suočavali s kritikama zbog nedostizanja očekivanog uspjeha u klubu takvog kalibra.

Iako su problemi Uniteda kroz godine bili očiti u svakoj pori poslovanja, na terenu je prst bilo najlakše uperiti u njega ili Freda. Pokoja greška i izostanak ofenzivnog učinka su često bili dovoljni da ih se pribije na križ i nazove beskorisnima. Podsjeća to malo i na Fergusonovu završnu eru kada su navijači znali, iako ne tako oštro jer je slika kluba bila kudikamo bolja, upirati prste i u Carricka i Fletchera. Značajnija validacija njihove igre je stigla tek kasnije kada je puk shvatio koliki su posao odrađivali u toj ekipi.

Posljednji ljetni prijelazni rok pod Erikom ten Hagom je izazvao spekulacije o McTominayevoj budućnosti u klubu. Ponude drugih klubova, uključujući West Ham, Newcastle United, Fulham pa čak i Bayern, počele su se pojavljivati. Iako ga je ideja intrigirala, McTominay je na kraju odlučio ostati i boriti se za svoje mjesto u Manchester Unitedu.

U 87. minuti nedavne utakmice protiv Brentforda, dok je Manchester United zaostajao 1:0, Ten Hag je poslao McTominaya na teren. Odluka je naišla na mješovite reakcije navijača na društvenim medijima. Neki su sumnjali u taj potez jer što bi pobogu ofenzivno u zadnjim minutama mogao McTominay donijeti.

Upravo u tim minutama je McTominay promijenio u potpunosti narativ utakmice. Ne samo da je postigao izjednačujući gol u sudačkoj nadoknadi, već je postigao i pobjednički gol samo nekoliko minuta kasnije.

Kada su ga pitali je li bio nervozan tijekom tih završnih minuta, McTominay je odgovorio samopouzdano. “Nikad ne odustaješ, čovječe”, rekao je. “Nikada ne odustaješ, bez obzira na situaciju u životu. U ovom nogometnom klubu, traži se da nikada ne odustaješ.”

Igranje za klubove kao Manchester United nosi jedinstvenu vrstu pritiska. Cijeli svijet promatra, prati i kritizira, a McTominay za razliku od brojnih u klubu izgleda kao da razumije taj pritisak. Odlučio je ignorirati buku i raditi dalje. Zna da u Manchester Unitedu, otpornost nije opcija; to je obveza.

McTominayeve kvalitete na i izvan terena zaradile su mu poštovanje njegovih menadžera i suigrača. Mourinho, Solskjær i Rangnick su vidjeli nešto u njemu. Prepoznali su njegovu neumornu energiju i nepokolebljivu predanost timu. A kada vidimo koliko problema United ima upravo na pozicijama duplog pivota gdje se umorne noge Casemira i Eriksena ne mogu nositi s protivničkim igračima punih 90 minuta ili kako fali jedan “roamer” kao spona obrane i napada, onda izgleda da je potencijalno rješenje za taj problem Ten Hag cijelo vrijeme imao pred svojim nosom.

Unatoč minutaži u zadnje dvije godine, McTominay i dalje ima jako pristojne brojke po pitanju defenzivnog učinka. Zračni dueli, oduzete lopte, blokirani udarci, očišćene opasnosti, progresivna nošenja lopte, udarci na gol, su redom elementi u kojima je i dalje jako dobar, a vidimo u Škotskoj da je postao i učinkoviti strijelac.

I dok Ten Hag priznaje McTominayeve kvalitete, istovremeno se suočava sa svojevrsnim izazovom. Njegova vizija o Unitedu uključuje igrače koje je on doveo u zadnja dva prijelazna roka, a gdje ima mjesta za Casemira, Eriksena, Amrabata, Bruna Fernandesa ili Mounta, tamo nema mjesta za McTominaya. Priznati pogrešku je teško, pogotovo ako to radiš tako što ćeš na klupu posjesti nekog skupoplaćenog novog igrača, samo da bi u prvih 11 postavio nekog koga si imao svo ovo vrijeme.

Međutim, upravo je ta sredina terena i izostanak balansa, kontrole i kohezije jedan od taktički najvećih problema Uniteda. Nitko od navedenih igrača još nije replicirao u ovoj sezoni svoju najbolju verziju sebe, dok je McTominay to napravio u samo par minuta. Istini za volju, imao je i on svojih problema u Ligi prvaka protiv Bayerna i u ligi protiv Brightona, no kritizirati njega koji dobiva “garbage time” i kojeg se koristi eksperimentalno, a opravdavati ostale koji kontinuirano pružaju ispodprosječne partije je nepošteno.

U idealnom svijetu, McTominay bi imao priliku već ovoga vikenda uskočiti u prvih 11 i graditi na svom herojskom performansu protiv Brentforda. Međutim, slijedi reprezentativna stanka tijekom koje Ten Hag već može odbaciti ono što se dogodilo u zadnjem kolu. Srećom po McTominaya, reprezentativna pauza je nešto što u zadnje vrijeme podiže njegov renome jer je trenutno drugi najbolji strijelac kvalifikacija za Euro pa se možda ipak ponovno dokaže svom treneru da je spreman i da United sigurno neće izgledati lošije s njim u prvih 11.

I dok United može spasiti samo radikalan zaokret sportske politike ili potencijalna prodaja kluba, kratkoročno mogu povući neke poteze koji će ublažiti ovosezonski rezultatski kolaps. A postavljanje McTominaya kao člana prvih 11 djeluje baš kao potez iz bilježnice Alexa Fergusona što je možda upravo ono što trenutno klubu treba. Igrači poput njega su dugo godina utjelovljivali etos kluba, a nakon dva gola Brentfordu, bilo bi suludo ne dati mu vremena i prostora. Drugi su ih ionako koristili puno više nego su trebali.

Komentari

Povezano