Medvjedi su, tako kaže literatura, porodica sisavaca iz reda zvijeri. Obitavaju na gotovo svim kontinentima, a zbog svoje veličine često zauzimaju vrh hranidbenog lanca i utjeruju strah u kosti ostalim životinjama. Pa čak i ljudima.
Čikaški Medvjedi, inače poznatiji kao Chicago Bearsi, franšiza su iz redova gubitnika. Obitavaju na sjeveru NFC-a, a sa svojim trenutnim omjerom zauzimaju samo dno NFL-ovog hranidbenog lanca i više ih se, budimo iskreni, ne boji baš nitko.
Čak niti granično disfunkcionalni Denver Broncosi koji su prije samo 10 dana teško nastradali od Miami Dolphinsa i inkasirali nestvarnih 70 bodova, za dlaku izbjegavši postati franšiza koja je primila najveći broj poena u povijesti NFL-a. Takva, obrambeno neorganizirana i napadački sterilna družina Seana Paytona, uspjela je ove nedjelje smoći snage i u manje od dvije završne četvrtine utakmice na terenu Bearsa „okrenuti“ zaostatak 28-7 i otići kući s pobjedom. To je i najveća prednost koju su Bearsi ikad ispustili u jednoj utakmici u Super Bowl eri, a s 14. porazom u nizu u regularnoj sezoni izjednačili su negativan rekord svoje 103 godine stare franšize.
A sezona im, vjerovali su brojni NFL analitičari i fanovi prije njezina početka, nije trebala biti ovakva.
Svi dijelovi potrebni za jedan kvalitetan rebuilding bili su na mjestu. Generalni menadžer Ryan Poles djelovao je (i još uvijek djeluje) kao čovjek koji zna što mora napraviti kako bi Bearsi napokon izašli iz svog zimskog sna. Ogroman slobodan prostor na salary cap-u trošio se ciljano i racionalno, dovodeći imena poput Tremainea Edmundsa (koji je trebao popuniti rupu nastalu odlaskom Roquana Smitha), D’Onta Foremana i Roberta Tonyana. I veliki draft potencijal dodatno je ojačan razmjenom 1. izbora ovogodišnjeg drafta za kolekciju pick-ova i D.J. Moorea.
Upravo je Moore trebao biti najveće pojačanje za ovu sezonu, s obzirom da se radi o veteranu koji stalno pleše na rubu ulaska u elitni razred hvatača i još uvijek ima dosta motiva da dokaže svoju kvalitetu. Moore je trebao postati glavna meta za Justina Fieldsa koji je prošle sezone pokazao svoju dual threat kvalitetu, no mučio se u razvoju svoje passing igre. Stvari, ipak, nisu krenule željenim putem i teško je, u stvari, odrediti zašto.
Možda je najbolje dopustiti football-u da sam ispriča svoju priču i usmjeriti pogled u 4.četvrtinu prije spomenute utakmice s Broncosima. Na 18 jardi od end zone i s tek nešto više od 2 minute do kraja utakmice, Bearsi su na svom 4. down-u za sitnu jardažu pokušali „upecati“ obranu Broncosa u ofsajd. Kad im to nije uspjelo, pozvali su timeout iza kojeg su na teren umjesto kicking postave ponovno poslali prvu napadačku postavu i onda u nekom bizarnom slijedu događaja „uvalili“ loptu Khalilu Herbertu pa ga usmjerili ravno u obrambeni zid Broncosa. Taj je pokušaj, naravno, neslavno propao, a tek malo kasnije Broncosi su napravili ono što su trebali Bearsi- poslali loptu između vratnica i osigurali 3 boda koji su značili pobjedu.
Fields je i prije ove utakmice javno izrazio svoje nezadovoljstvo playbook-om glavnog trenera Matta Eberflusa i najavio kako će nadalje igrati svoju prirodnu igru, što podrazumijeva mnogo više izlazaka iz pocket-a i trčanja. Kasnije je, vjerojatno uz podršku PR službe Bearsa, pokušao ublažiti svoju izjavu, no šteta je već bila načinjena, a cijela javnost je dobila jasan dokaz kako nema baš previše ljubavi na liniji QB-glavni trener. Ryanu Polesu očito predstoji mukotrpan rad kako bi izgladio odnose unutar franšize, a pritom nema previše opcija.
Prva je da već ovaj tjedan otpusti Eberflusa i na poziciju glavnog trenera dovede ili postavi nekoga tko može spasiti sezonu. To je, naravno, najmanje izgledna opcija i teško je vjerovati da će si bilo koja ozbiljna franšiza dopustiti da trenera, kojemu su dali na upravljanje igrački stroj od 200 ili više milijuna dolara, otpusti nakon samo nekoliko kola. Osim što takve stvari gotovo uvijek naruše već ionako osjetljivu dinamiku unutar sportske organizacije, rani otkazi trenerima svojevrsno su priznanje kako je cijeli proces stvaranja ekipe u predsezoni vođen na krivi način.
Druga je opcija da Poles nagovori Eberflusa da počne koristiti Fieldsa na način koji se ovom mladom QB-u najviše sviđa. To je, naravno, nekonvencionalan pristup igri i zahtjeva puno hrabrosti kod trenera i njegove ekipe koja mora postaviti igru izvan okvira standardnog i provjerenog. A teško je vjerovati da trener koji nije imao hrabrosti „opaliti“ field goal s 30-tak jarda može preko noći postati inventivni vođa franšize koji će od svog QB-a napraviti hibridnog bacača i probijača.
Stoga je sve izvjesnija treća opcija u kojoj će Eberflus ostati, a nezadovoljni Fields, kojemu većina analitičara i stručnjaka priznaje neosporan talent, promjeni igračku sredinu i smjesti još koji draft pick u Polesov džep. Već pomalo nestrpljivi navijači Bearsa već su počeli promišljati budućnost bez Fieldsa, a u prilog tom raspletu događaja ide i trenutno stanje u redoslijedu draftanja.
Bearsi, trenutno drže 1. i 2. pick narednog drafta, s obzirom da su Carolina Panthersi zapeli na istom očajnom omjeru, a njihov pick naredne godine je već predan Bearsima u ranije spomenutom trade-u. To pak znači da bi, ukoliko sezona završi s istim poretkom, Bearsi mogli staviti šape na dva izvanserijska talenta: QB-a Caleba Williamsa i WR-a Marvina Harrisona Jr.-a. S takvim pojačanjima i eventualnim niskim pick-om prve ili visokim pick-om druge runde, kojeg bi sigurno tražili u zamjenu za Fieldsa, Bearsi bi po čistoj inerciji trebali izroniti iz ispodprosječnosti.
Problem, naravno, nije samo u napadu, već i u obrani koja je trenutno druga najgora u ligi. Odmah iza, gle čuda, obrane Broncosa. Sezona će trajati još nekoliko mjeseci, a zima tek dolazi. Koje god rješenje Poles izabrao, navijačima Bearsa predstoji još puno teških tjedana u kojima će sadašnji igrački kadar morati početi igrati za svoje mjesti na rosteru, a ne samo za pobjede. Navijači Bearsa još uvijek u velikoj većini podržavaju Fieldsa i vjeruju kako je on dugoročno rješenje na poziciji QB-a, no pitanje je može li i želi li Eberflus promijeniti svoj trenerski gen i stil igre.
A dok se promjene ne budu vidjele na terenu, sasvim je jasno da se čikaških Medvjeda neće bojati baš nitko. Na užas Mikea Ditke, Dicka Butkusa i Briana Urlachera.
Za Ofenzivu piše: Igor Iskra
