Utakmica 11. kola Premiershipa između Tottenhama i Chelseaja je definitivno bila nešto najluđe što smo gledali ove sezone. Kada rezimiramo samo prvo poluvrijeme vidjeli smo gol, VAR pregled crvenog kartona, VAR pregled i poništen gol zbog igranja rukom, VAR pregled i poništen gol zbog zaleđa, VAR pregled za jedanaesterac i crveni karton, dodijeljen jedanaesterac i crveni karton Cristianu Romeru te postignut gol s bijele točke Colea Palmera.
Prvo poluvrijeme utakmice je tako trajalo čak 56 minuta i 26 sekundi od čega je čiste igre bilo 23 minute i 21 sekundu. Doduše, kakav je bio tempo u tih 45 minuta i koliko je bilo tih uzbuđenja, tih skoro sat vremena je proletilo. Čak se u konačnici nije moglo ništa ni zamjeriti sucima jer se čini da su sve odluke u konačnici bile ispravne.
Kada je Destiny Udogie dobio drugi žuti, odnosno crveni karton, u drugom poluvremenu, Tottenham je ostao s devet igrača, no Ange Postecoglu je ostao dosljedan svojoj filozofiji. Tottenham je igrao s visokom linijom i određenom dozom rizika i s 11 igrača i s 10 igrača, no postavljanje te iste igre s 9 igrača je graničilo s ludilom.
Ne treba to doduše i nazvati ludilom jer Postecoglu i njegovi momci su dobili gromoglasni pljesak nakon utakmice te je većina, pa tako i autor ovog teksta, oduševljena s činjenicom da je tvrdoglavo forsirao istu igru što možda ima i nekog pozitivnog psihološkog efekta po momčad. Ustrajanje u filozofiji neovisno o situaciji na terenu tjera na respekt, međutim stanje na terenu je sugeriralo da je mogao biti konzervativniji kako bi izvukao bod što je na kraju ipak važnije od glumljenja herojstva.
Postavljanje visoke linije smanjuje područje igre, no ono funkcionira samo ako veznjaci i napadači rade pravovremeni pritisak na igrača s loptom kako ovaj ne bi imao prostora niti vremena poslati loptu iza te obrambene linije na nekog od izuzetno brzih igrača Chelseaja.
Problem po Tottenham je što su krajem poluvremena ostali bez Jamesa Maddisona i bez Mickya van de Vena, uz već znani crveni karton za Romera. S čak tri nova igrača na terenu je bilo teško očekivati da će Tottenham održavati onu razinu razumijevanja gdje koji igrač treba biti prilikom akcija presinga i na koji način treba biti strukturirana zadnja linija.
Van de Ven je trenutno jedan od najboljih stopera lige kada gledamo povratni trk kako bi se zaustavila lopta u prostor i tranzicija. Eric Dier to jednostavno nije, a da ne govorimo kako ni Pierre-Emile Højbjerg nije igrač odveć poznat po brzini. Tottenham je svoje najbrže igrače morao zamijeniti najsporijima što ne može biti uspješan recept.
Vidjeli smo nekoliko puta ove sezone da Chelsea ima ozbiljnih problema s probijanjem niskog bloka. Sterling, Jackson i Mudryk imaju brzinu, potencijalno i dribling/potez, ali su slabi u donošenju pravih odluka na terenu. Dapače, malo je koji igrač u toj momčadi elitan u tome. Dovoljno je sjetiti se ovosezonske utakmice s West Hamom u kojem su imali skoro 30 minuta igrača više na terenu pri čemu nisu uspjeli zaprijetiti, a još su i primili gol na kraju susreta.
Ono što je bizarno, a što puno govori o Chelseaju, je što su se gosti čak neko vrijeme i mučili s time. Nicolas Jackson je postigao hat-trick, ali njegovo prepoznavanje trenutka kada treba krenuti u trk u prostor je bilo kriminalno kroz većinu utakmice. Količina grešaka koje je momčad radila prilikom dodavanja, utrčavanja, a kasnije i pri jednostavnom čuvanju vodstva pri čemu su par puta čak i dopustili Tottenhamu da ih pritisne, je fascinantna te nije ni čudo što Mauricio Pochettino nije izgledao zadovoljno na kraju utakmice.
Dojam je da bi svaka druga kvalitetnija ekipa s iole bržim igračima znala ozbiljno iskoristiti ovu ludo riskantnu postavku igre i da bi golijadu vidjeli već nakon sat vremena igre, a ne da prvi idući gol bude postignut tek u 75. minuti, a iduća dva u sudačkoj nadoknadi. Postojala je ozbiljna šansa da Tottenham u jednom trenutku zabije za 2:2 što bi učinilo Postecoglua vjerojatno genijem u nekim narativima, ali je realno stanje ono navedeno u rečenici ranije.
Chelsea je tako slavio s visokih 4:1, ali činjenica da je ta utakmica trebala biti odlučena ranije i da nisu smjeli biti u situaciji da potencijalno ostanu bez pobjede pored Tottenhama koji se odlučio na čistu ludost od taktike, tjera na to da na kraju veći respekt damo Tottenhamu nego li njima.
