Engleska reprezentacija na Euro je ušla kao glavni favorit. Završila je prva u skupini s Danskom, Srbijom i Slovenijom, a sada je u osmini finala čeka Slovačka. Naizgled, sve zvuči savršeno, ali svi koji su gledali njihove utakmice znaju da ekipa Garetha Southgatea ima pregršt problema. Osim što su dva puta u skupini remizirali, pokazali su potpunu jalovost u napadu, nemogućnost kreacije i izrazito nizak tempo igre. Nakon tri susreta, rijetko bi se tko kladio na Engleze kao osvajače Eura.
Trent eksperiment
Gareth Southgate je prije turnira najavio kako će Trenta Alexandera-Arnolda koristiti kao veznjaka. U javnosti su se vodile brojne rasprave o tome koja je prava pozicija mladog Engleza i gdje ga je najbolje koristiti, a upravo je engleski trener bio prvi koji se odvažio isprobati ga u veznom redu. Jürgen Klopp je s druge strane bio protiv te ideje, ističući kako mu nije jasno zašto bi netko od elitnog beka pravio veznjaka. Upravo to neslaganje najbolje prikazuje razliku ova dva trenera. Klopp je svjestan vrhunskih kreatorskih sposobnosti koje Arnold ima i nastoji ih maksimizirati na poziciji na kojoj će Englez većinom imati slobodan prostor, dok Southgate pokušava minimizirati rizik uzrokovan Arnoldovim obrambenim manama.
Na kraju je i Klopp pristao na kompromis i Arnold od tada igra već mnogo puta opjevanu ulogu beka koji se uvlači u sredinu, ali je još uvijek prvenstveno bek, kako je i sam naglasio. Bez obzira kako ga koristili, jedna stvar je neupitna — Arnold je elitan igrač. Ako ga usporedimo sa svim bekovima iz liga Petice, on se nalazi u najboljih 5 % u: asistencijama, očekivanim asistencijama, sudjelovanju u akcijama za gol, dodavanjima, progresivnim dodavanjima, ključnim dodavanjima i još mnogim kategorijama. Naposljetku, pričamo o igraču koji s 25 godina ima 79 asistencija za Liverpool i sve moguće trofeje.
Ako znamo da se radi o ponajboljem kreatoru iz zadnje linije na svijetu, pitanje je kako to optimalno iskoristiti? Točnog odgovora još nema jer se i treneri razilaze u svom korištenju Liverpoolova nogometaša. Ono što je sigurno je da Southgate ne izvlači ni blizu Arnoldova maksimuma pa on nepravedno ispada žrtveno janje u javnosti. Usporedimo stoga kako ga koriste klub i reprezentacija u različitim fazama igre.
Arnold u izgradnji igre
Trent u Engleskoj igra na poziciji šestice s Declanom Riceom. Njih dvojica čine dupli pivot, a ispred njih se nalazi raskošan napadački arsenal koji se sastoji od Phila Fodena, Judea Bellinghama, Bukaya Sake i Harryja Kanea. Dakle, Trent je u Engleskoj klasičan veznjak i kao takav se ponaša u svakoj fazi igre. U reprezentaciji nema uvlačenja s bočne pozicije, već cijelo vrijeme operira u sredini. Njegova pozicija u izgradnji igre jasno se vidi na fotografiji ispod.
Liverpool u takvoj ulozi Arnolda ne koristi često. Razlog je jednostavan, on nije igrač koji je dovoljno otporan na pritisak da bi mogao igrati u tako zgusnutim prostorima. Korištenje njegova talenta na primanje i cirkulaciju lopte leđima okrenut od protivničkog gola je traćenje resursa. On je uvjerljivo najkorisniji kada ispred sebe vidi teren i kada ima dovoljno vremena u posjedu da donese odluku. Upravo je zato godinama igrao poziciju desnog beka jer su bočni prostori uvijek manje zakrčeni protivnicima od centralnih.
Arnold se na istoj poziciji (fotografija iznad) u Liverpoolu nalazi samo u iznimnim uvjetima. Ako ne igra Wataru Endo, poziciju zadnjeg veznog pokriva Alexis Mac Allister. U tom je slučaju Arnold igrao na mjestu druge šestice, ali i tada on nije bio igrač kroz kojeg je Liverpool vršio centralnu progresiju. Njegova je uloga bila više strukturna, nego što je zapravo doprinosila prenošenju lopte u sljedeću fazu. Takav kontekst može funkcionirati jer je Mac Allister jedan od veznjaka koji je najotporniji na pritisak na svijetu. Ipak, kako je sezona prolazila, tu su se sve češće nalazili Endo i Mac Allister dok bi Trent ostajao na beku.
Kao što i Klopp zna, Arnold jednostavno ne doprinosi dovoljno na zadnjem veznom u izgradnji igre. Uzmimo za primjer utakmicu s gornje fotografije gdje se Liverpoolov dokapetan nalazi na svojoj klasičnoj poziciji desnog beka. Sada su dvije šestice Endo i Curtis Jones, a Trent će se uvući u vezu tek kad njegova ekipa osvoji dovoljno prostora s loptom. Dakle, kada Redsi uđu u tuđu polovicu, a protivnici se spuste u srednji ili niski blok, Arnold se uvlači u vezu. Poanta je opet ista: treba mu dovoljno vremena i pregled terena. Njegov su forte duge lopte i ubačaji, a takva je dodavanja nemoguće izvesti s jako ograničenim vremenom na lopti.
Sve navedene prilagodbe pokazuju kako je njegova nova uloga u Liverpoolu prilagođena njegovim snagama. U Engleskoj to jednostavno nije slučaj. Osim što se ne nalazi u zonama u kojima je najopasniji, kontekst ekipe kojom je okružen u potpunosti je drukčiji. To je još jedan veliki problem.
Kontekst ekipe je ključan
Ako se vratimo na početak sezone i Liverpoolovu utakmicu s Aston Villom, vidjet ćemo da su Redsi slavili 3-0. Ključna je figura, pogađate, bio Arnold, a ovo su njegove brojke iz tog susreta: jedna asistencija, dva od dva točna ubačaja i osam od dvanaest točnih dugih dodavanja. Unai Emery je svakako pomogao sa svojim kamikaze pristupom jer je zadnju liniju podigao ekstremno visoko, a s prednjom linijom nije vršio pritisak. Time je Španjolac maksimalno suzio prostor na kojem Liverpool treba graditi igru, ali to Redsima nije bio nikakav problem jer imaju Arnolda.
Liverpoolov se dokapetan konstantno spuštao u zadnji red i sa stoperske pozicije tražio svoje suigrače. To su idealni uvjeti za njega jer osim što ima već spomenute elemente vremena i prostora, ima nešto još važnije — adekvatne suigrače. Mohamed Salah i Luis Díaz igrači su koji mogu držati širinu i primati loptu uz aut-liniju, što je idealno za Trentove dijagonale. Kao što se na fotografiji vidi, čim Arnold otvori tijelo prije dodavanja, Liverpoolovi napadači traže dubinu, osobito Darwin Núñez.
U Engleskoj svjedočimo potpuno suprotnom scenariju. Iako su svi njihovi igrači u prednjoj liniji individualno briljantni, međusobno se guše. Žele loptu u noge, spuštaju se po posjed i pune međulinijski prostor. To je problem cijele ekipe, ali se idealno ogleda u Trentu koji u takvom okruženju jednostavno ne može pružati partije na kakve nas je navikao, iako je oba susreta koja je započeo, odigrao solidno.
Ako pogledamo njihove prosječne pozicije u drugom susretu, vidimo kako su međusobno blizu Foden, Bellingham i Kane (brojevi 11, 10 i 9). Problem je još veći kada znamo da na lijevom beku igra Kieran Trippier, nominalno desni bek. Lijeva strana prema kojoj bi Trent trebao slati dijagonale apsolutno nema širinu i tako Englezi ostaju bez njegovih glavnih aduta.
Problem je puno veći od samog Arnolda
U posljednjoj utakmici grupne faze sa Slovenijom, Southgate je napravio jednu promjenu. Umjesto Arnolda počeo je Conor Gallagher, ali njihova igra bila je ista, ako ne i lošija. Korištenje Trenta Alexandera-Arnolda nije jedini problem, ali je idealna personifikacija svega što trenutno ne valja u Engleskoj. Nije samo Liverpoolov igrač u lošem kontekstu; ispaštaju Trippier, Foden, Bellingham, Kane i mnogi drugi. Southgate na raspolaganju ima igrača koji je ponajbolji kreator iz zadnje linije na svijetu, a koji ne može doći u situaciju da iste sposobnosti iskoristi. Kad taj problem proširimo na još nekoliko igrača, dolazimo do dijagnoze Engleske na ovom Euru — hrpa individualnog talenta na jednom mjestu bez ikakve timske kohezije i kompatibilnosti.
