Hrvatska rukometna reprezentacija doživjela je prvi poraz na Svjetskom prvenstvu. U zagrebačkoj Areni, Egipat je slavio s 28:24 dohvativši prvo mjesto skupine H i, što je važnije, osiguravši četiri boda prijenosa u sljedeći krug. Hrvatski su reprezentativci prolaz dalje osigurali ranijim pobjedama, a u drugi krug nose dva boda.
Egipćani su vaneuropska momčad s kojima smo se dosad najviše susretali. Jučerašnji dvoboj bio je 19. međusobni između ove dvije ekipe i sedma pobjeda Afrikanaca. Zanimljivo, Egipat je tim trijumfom postao tek peta vaneuropska reprezentacija u povijesti koja je na svjetskoj smotri pobijedila domaćina. Prethodno, to je uspjelo Japanu (1970., Francuska), Južnoj Koreji (1995., Island), Argentini (2011., Švedska) i Brazilu (2025., Norveška). Brazilci su taj podvig također ostvarili na ovogodišnjem turniru neočekivano slaveći protiv Norvežana u prvom kolu (29:26).
Egipat je jučer sasvim zasluženo došao do pobjede. Otkako su na samom početku preuzeli vodstvo, sačuvali su ga do kraja utakmice dopustivši Hrvatskoj tek pet puta prilazak na gol zaostatka (2:1, 8:7, 9:8, 18:17, 19:18). U drugom uzastopnom porazu od Egipćana na Svjetskim prvenstvima, za istaknuti su tri ključna razloga koji su naše igrače koštali pobjede. To je igra u obrani, učinak vratara i nedostatak kapetana.
Možda bi 5-1 obrana ponudila više
Izbornik Dagur Sigurðsson odlučio je početi s 6-0 obranom, a Egipat je već u 63. sekundi dao do znanja kako ima odgovor na takvi defanzivni stil. Lijevi vanjski Ahmed Hesham Elsayed Moham zabio je dva pogotka izvana preko naše obrane, Egipćani su poveli s 2:0, a stečenu prednost nisu ispustili do samog kraja.
Obrambena zona 6-0 iskoristiva je za brze, niže ekipe koje gaje brzi rukomet s puno križanja i kombinacija. Tzv. puna zona omogućuje protiv takvih protivnika gustu, kompaktnu strukturu koja im zatvara prolaske u jedan na jedan situacijama ili proigravanja na crtu. Agresivnim pristupom tjera ih na šutove s vanjskih pozicija u kojima imaju priliku blokirati udarce, s obzirom da je riječ o nižim igračima.
Jučerašnja početna vanjska postava Egipta Hesham – Yahia Omar – Elderaa Seif zajedno je postigla 15 pogodaka. Riječ je o igračima visine 191, 195 i 187 centimetara. Usporedbe radi, početna vanjska linija Hrvatske Zvonimir Srna – Ivano Pavlović – Ivan Martinović redom je visoka 202, 191 i 194 centimetra, što je u prosjeku 4,5 centimetra više. Iako ovakvi podaci mogu zavarati, Egipat u svojim redovima ima sjajne šutere, a to su pokazali i jučer. Ono što Egipćane osobito krasi jest fizički potencijal, eksplozivnost, ali i dobar skok. Sve su to temeljne predispozicije za vanjske šutere koje su naši protivnici iskoristili.
Zanimljivo je bilo za primijetiti kako je izlaskom Heshama i Omara u posljednjih desetak minuta prvog dijela Hrvatska zaigrala bolje u obrani. Egipatsku su ofenzivu u tim trenucima obilježili pasivni napadi i nemogućnost pronalaska rješenja, a golove su postizali zahvaljujući raspoloženom vrataru koji im je omogućio izlaske u brze tranzicije.
Glavna je pretpostavka uoči ogleda bila kako će Hrvatska izaći u 5-1 liniji. U takvoj zoni, petorica igrača stoje kod linije šest metara, dok prednji izlazi više nastojeći omesti protivničkog razigravača i pročitati akcije prilikom čega može presjeći pas i osvojiti posjed. Najveća zadaća prednjeg igrača jest izlazak u kontakt koji razbija protok lopte, a suparnike tjera da napade konstantno započinju ispočetka. S obzirom da on remeti uigrane ofenzivne akcije, unošenjem nereda u organizaciju napada može tjerati protivnike na nerazrađene šutove izvana. U jučerašnjem slučaju, to bi hrvatskim igračima na crti dalo mogućnost za bolje postavljanje bloka, a vrataru Dominiku Kuzmanoviću bi olakšalo čitanje takvih lopti.
Iako je Hrvatska sredinom drugog dijela nakratko izašla u 5-1 obrani, Egipćani su u tim trenucima već bili na sigurnih +5 (23:18). Izbornik je ubrzo primijetio da nema potrebe za temeljnim preinakama u toj fazi susreta pa je obranu ubrzo vratio u 6-0. Usprkos činjenici da je Hrvatska najviše golova primala izvana i preko brzih protunapada, brojka od 28 primljenih zgoditaka nije prevelika, no tome su dijelom zaslužni i Egipćani koji su u završnici svoje napade iskustveno odugovlačili ne bi li Hrvatskoj ostalo što manje vremena za preokret.
Golman kao prevaga u ključnim trenucima
Kuzmanović je mladi vratar koji će zasigurno obilježiti sljedećih 10-15 godina hrvatskog, ali i svjetskog rukometa. Od njega smo navikli na fenomenalne predstave, a vrlo dobar bio je i protiv Egipta. Skupio je respektabilnih deset obrana. Kuzmanović je rijetko kada na manjoj brojci, a svojim nastupima često je prevaga u našu korist.
S druge strane, egipatski golman Mohamed Aly obranio je 14 lopti. Izluđivao je Hrvatsku obranama zicera i pripremljenih šutova. Kada je vratar na takvoj razini od samog početka dvoboja, u protivničke se igrače uvuče određeni strah i nerijetko „zadrhti ruka“ prilikom šutiranja i naizgled najjednostavnijih udaraca.
Takav je slučaj bio jučer s našim rukometašima. Uz početnu nervozu, hrvatskim je reprezentativcima Aly „ušao u glavu“ pa je u prvih 20 minuta Marin Šipić promašivao čiste šanse u dva navrata, Filip Glavaš je pogodio gredu, Ivan Martinović je zapucao preko gola, a crnoj se listi pridružio i Marin Jelinić.
Golman portugalskog Sportinga fantastičnim je obranama u ključnim trenucima održavao vodstvo svoje momčadi, što je u konačnici i presudilo susret. Uloga vratara očituje se upravo u tim momentima kada utakmica može otići na obje strane. Egipat je jučer baš u njemu pronašao svog spasitelja.
Hrvatska će teško bez Duvnjaka i Cindrića
Govoreći o napadu, Hrvatska je do sredine drugog dijela izgledala dobro. Ako ostavimo vratarski učinak po strani, naši su rukometaši pronalazili rješenja, proigravali na crtu i krila, pripremali vanjske šutove pa čak i iskoristili nekoliko brzih tranzicija. Nedostajala je, dakako, završnica.
Ono što je jučer zapelo za oko jest veliki broj tehničkih pogrešaka u našim redovima. Iako smo se s time borili i protiv Bahreina i Argentine, taj je problem osobito došao do izražaja protiv puno kvalitetnije ekipe. Taj je negativni element naše igre osobito izražen bio u drugom poluvremenu kada Hrvatska nikako nije uspijevala izjednačiti rezultat iako je prilika bilo (18:17, 19:18), vrijeme je odmicalo, a u igrače se uvlačilo sve više nervoze. Domaća publika, veliki ulog gledajući prema četvrtfinalu i suparnik koji je u stalnoj prednosti – sve su to popratni faktori koji su imali utjecaj. Rezultiralo je to crnom rupom u kojoj smo bez pogotka bili deset minuta.
Upravo se u tim trenucima osjetio izostanak Domagoja Duvnjaka kao pravog kapetana i lidera koji se ne libi preuzeti odgovornost i potegnuti za cijelu momčad. I bez Luke Cindrića, stožernog igrača koji se dosad istaknuo dva na dva igrom s Šipićem, Hrvatska je gubila konce igre, a Egipat je ogled mirno priveo kraju sigurno držeći svoju prednost. Iako je Igor Karačić stigao kao zamjena, iskusni igrač Kielcea nije se stigao uigrati sa suigračima pa se od njega tek očekuju najbolje predstave.
Hrvatska nije izgubila sve šanse za prolazak dalje. Naša skupina H križa se s grupom G u kojoj se danas igraju dvoboji trećeg kola. Zasad je poznato kako dalje prolaze Slovenija i Island te će našim rukometašima upravo susreti s njima biti ključni za prolazak u četvrtfinale. Ako Hrvatska tamo želi biti, nema više pravo na krivi korak.
