Zadnja tri U-21 Europska prvenstva su veoma slično ispraćena u hrvatskoj javnosti. Otprilike tjedan dana prije početka, krenu priče o generaciji koja će napokon napraviti veliki rezultat i izboriti nastup na Olimpijskim igrama.
Tri do četiri utakmice kasnije, ispadne se u grupi ili na prvoj stepenici nakon, te se odjednom na tradicionalni hrvatski način ista ta generacija koja je bila spremna za veliki rezultat – popljuje.
Nije ništa drugačije bilo ni ovoga puta. Reprezentacija je na EURO došla predvođena Martinom Baturinom, Matijom Friganom i Dionom Drenom Beljom te su se očekivale velike stvari. Hrvatska je na kraju završila treća u skupini s jednim bodom i bez zabijenog gola u 270 minuta.
Zaključak javnosti brzo je postao kako nijedan od ovih mladića neće biti vrijedan A selekcije. Beljo je od opcije za A vrstu postao drvo, Frigan od igrača od 6 milijuna igrač kojem je vrhunac HNL i tako dalje. Ono što većina zanemari kad gleda U-21 reprezentaciju je činjenica kako je sve što se tamo događa apsolutno nebitno.
Zašto je U-21 EURO nebitan?
Naravno uvijek je lijepo napraviti dobar rezultat i otići daleko u natjecanju. Uz to, gledanje Hrvatske na Olimpijskim igrama zasigurno bi bio nestvaran osjećaj. No, ništa od toga dugoročno ne znači previše.
Uostalom, termin Olimpijskih igara je sve samo ne praktičan za HNL klubove od kojih se većina ove momčadi sastoji. Za primjer uzmimo Dinamo koji bi morao pustiti Martina Baturinu tijekom europskih kvalifikacija što im sigurno nije u interesu.
Odmaknemo li se od Hrvatske, dobar primjer možemo pronaći u Španjolskoj. Španjolci su predvođeni Pedrijem i Danijem Olmom otišli u Tokijo po olimpijsko zlato. Na kraju su završili drugi, a igrači Španjolske su bili apsolutno premoreni. Većina protagonista s olimpijskog turnira se brzo po povratku ozlijedila, a Pedri se još uvijek nije uspio vratiti na razinu prije toga.
No, vratimo se u Hrvatsku. Hrvatska je na ovom prvenstvu bila smještena u skupinu sa Španjolskom, Ukrajinom i domaćinom Rumunjskom. Nezgodna skupina u kojoj nema lakih protivnika.
Prvenstvo je otvoreno porazom od Ukrajine 2:0 u utakmici koja je lako mogla otići na drugu stranu. Na kraju se utakmica svela na to da je Ukrajina svoje šanse iskoristila, dok su Stojković i Beljo promašivali nemoguće s druge strane.
Uslijedila je utakmica sa Španjolskom u kojoj smo bili inferiorni veći dio susreta. Ipak, pred kraj je Frigan bio u odličnoj situaciji s kojom je utakmica mogla završiti 1:1 i tako ostaviti barem minimalnu šansu Hrvatskoj za prolaz.
U utakmici s Rumunjskom je Hrvatska također stvorila puno prilika, ali nisu uspjeli zabiti prvi gol na turniru i završilo je 0:0.
Ovaj turnir i generacija će se brzo okarakterizirati kao neuspješni iako to nije do kraja tako. Ovu generaciju ne treba suditi po rezultatu na ovom prvenstvu, već po godinama koje dolaze. Ne bi ova generacija bila ništa talentiranija da je ušao jedan zicer više, a Ukrajini jedan manje.
U tom slučaju sada bismo pričali o odličnoj momčadi koja kuca na vrata A reprezentacije. Na kraju dana rezultat na U-21 prvenstvu je lijep, ali u konačnici nebitan.
Najbolji primjer toga je generacija Švedske koja je 2015. osvojila U-21 Europsko prvenstvo. Izuzev Victora Lindelöfa nitko nije imao zapaženu karijeru te ih većina igra u domaćem prvenstvu.
Ovaj tekst ne treba služiti kao obrana izborniku koji je sigurno trebao izvući više od ove ekipe. Ipak, ovo je i dalje dobra generacija iz koje neki igrači već sada kucaju na vrata A reprezentacije.
Na ovom prvenstvu na kraju dana nije pretjerano bitno hoćemo li biti prvi, drugi ili ispasti u grupi. Bitno je da dobijemo 3-4 igrača koji će za nekoliko godina moći igrati za A reprezentaciju.
Kao takav se istaknuo Martin Baturina koji je pokazao da je razina iznad U-21 nogometa. Dominik Kotarski se također pokazao u dobrom svjetlu, dok je Niko Sigur nakon početnih nesigurnosti kako je turnir odmicao postajao sve bolji i pokazao kako je riječ o dobrom igraču.
Uostalom ni naši najbolji igrači nisu imali uspjeha s mladom reprezentacijom. Neki poput Luke Modrića nisu nikad ni zaigrali na tom natjecanju. Ipak, Hrvatska je unatoč tome uvijek prisutna na seniorskoj razini gdje s obzirom na uvjete postižemo nestvarne rezultate.
Europsko prvenstvo mladih je ništa više nego prilika igračima da se testiraju na međunarodnoj sceni i prilika skautima da ocijene igrače protiv nešto teže konkurencije.
Ono se nikako ne smije shvatiti kao nešto od krucijalne važnosti ili nešto što pokazuje budućnost našeg reprezentativnog nogometa. Hrvatska je uvijek proizvodila odlične igrače i to se nije promijenilo ovim ispadanjem iz grupe.
Prvenstvo nije prošlo onako kako smo se svi, možda malo i nerealno, nadali. Ipak, ne treba otpisivati ovu generaciju za koju će ovaj turnir za nekoliko godina vrlo vjerojatno biti davno zaboravljen.
