Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

UFC 300 je bila prilika za heroje, a Holloway ju je jedini iskoristio

MMA je sport koji pratim od srednje škole. Primat tu najviše imaju UFC borbe koje su se religiozno gledale noćima sa subote na nedjelju, bilo to s prijateljima ili sam kod kuće. Kako vrijeme odmiče, sve češće se UFC priredbe gledaju u snimci u nedjelju ujutro jer nemam pretjeranog motiva ostajati cijelu noć budan uz TV ekran. Kada bi se pogledala koja priredba uživo, to bi većinom bilo nakon noćnog izlaska pa bi se „bacilo oko“ kad sam već budan.

Međutim, sinoć nije postajala opcija da će se UFC pogledati tek ujutro. Dok inače uvijek pogledam glavni dio priredbe i eventualno jednu,dvije borbe koje su prije glavnog dijela priredbe, takva varijanta sada nije dolazila u obzir. Sinoć je bio UFC 300, veliki jubilej najveće MMA organizacije na svijetu koja je nastala prije više od 20 godina te je tada malo tko očekivao da će doseći ovakve visine. Dana White je ovo najavio kao najveću priredbu u povijesti organizacije, a ona je sigurno ispunila sva očekivanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko je dobra bila priredba najbolje govori da je od 13 borbi osam završilo prekidom, a u svakoj borbi smo gledali odlične borce. Kada cijelu priredbu na early prelimsa otvaraju dva bivša UFC prvaka, jasno je da je pregršt tema nakon ovakve priredbe, ali u ovom tekstu ću istaknuti nekoliko njih koje smatram da su se najviše istaknule.

Turner je imao sve, a na kraju se ukazao “Money” Moicano

Od kad je najavljen UFC 300, znalo se da je cilj napraviti najveći show ikad. Ovakve priredbe uvijek ulaze u povijesne knjige te se godinama nakon spominju. Stoga svi borci koji nastupaju na ovako velikoj priredbi imaju nevjerojatan motiv da velikim potezom ostanu vječno utkani u povijest najveće MMA organizacije. White je dodatno potaknuo borce da naprave show tako što je povećao bonuse za nokaute i borbe večeri sa standardnih 50 tisuća na 300 tisuća dolara. Tako je dao priliku borcima da lijepo podebljaju svoju zaradu što su mnogi pokušali, ali nije svima pošlo za rukom.

Jalin Turner je bio prvi kojem se pokušaj stvaranja „highlight trenutka“ obio o glavu. Borio se protiv Renata Moicana te ga je pri kraju prve runde direktom bacio na pod. Umjesto da je išao dovršiti Brazilca, išao je ispasti „faca“ te je pokušao odšetati u nadi da će dobiti walk-off nokaut. Međutim, Moicano je i dalje bio pri svijesti te mu je Turner poklonio priliku da se vrati u susret. Moicano je to iskoristio i u drugoj rundi srušio Turnera pa ga na kraju i dovršio. Ovo je velika pobjeda za Moicana koji je sada u odličnom nizu. Ovom pobjedom je ušao u top deset boraca lake kategorije, a „Money“ Moicano je napredovao i u onom zabavljačkom aspektu sporta. Engleski mu postaje sve bolji, a Moicano postaje sve opušteniji na mikrofonu davajući sve zabavnije i zabavnije izjave. Njegova putanja kretanje neodoljivo podsjeća na njegovog sunarodnjaka Charlesa Oliveiru; oboje su većinom gubili od samih legendi sporta te su prošli iz perolake kategorije u laku. Oliveira je sinoć izgubio, ali svi pamtimo njegov nestvaran pohod na titulu prvaka. Moicano možda neće doći do titule, ali od sebe je stvorio zanimljivog borca, bilo to unutar ili van borbe, koji će sada imati priliku boriti se protiv samog vrha UFC-a.

Rakić je izgubio pokušavajući biti ono što nije

Prije početka glavnog dijela priredbe, Aleksandar Rakić je imao svoju povratničku borbu protiv Jiříja Procházke kojem je ovo bila prva borba nakon što je izgubio pojas prvaka. S obzirom na to da je izgubio svoj posljednji meč koji je bio prije dvije godine, Rakić je imao odličnu šansu da nakon samo jedne borbe bude konkurent za titulu. Ovo bi mu također i bila najveća pobjeda u karijeri s kojima bi nadmašio pobjede nad Anthonyjem Smithom i Thiagom Santosom. Rakića je u tim pobjedama krasila velika taktička discipliniranost u kojima je štetu sveo na minimum i nastajao u potpunosti diktirati tempom borbe.

Zbog takvog stila je često dobivao kritike jer mu je od posljednjeg nokauta prošlo gotovo pet godina te su mnogi smatrali da Rakiću fali taj highlight trenutak. Rakić je prije borbe i najavio da će napraviti show, a to ga je na kraju koštalo. Odlično je počeo gdje je u prvoj rundi bio u potpunosti dominantan. Odlično je koristio low kickove kojima je u potpunosti limitirao Procházku koji se počeo otežano kretati te je morao mijenjati gard.

Procházki je tako u drugoj rundi preostalo samo da odlazi u otvorenu razmjenu; taktika koja mu je do sada funkcionirala protiv svih osim Alexa Pereire. Rakić, koji bi se inače u ovakvim situacijama se odlučio za rušenja i izbjegao otvorene razmjene,odlučio je prihvatiti razmjenu. Rakić je tako otišao ganjati taj highlight trenutak za koji mnogi smatraju da mu fali te ga je to došlo glave. Rakić nije tako dobar kontraš kao što je Pereira pa je završio u ovim razmjenama kao i skoro svi bivši protivnici Procházke. Rakić je propustio priliku da se ubrzo bori za titulu i sada mu ostaje da dužim putem pokuša ponovno doći do mjesta koje bi mu osiguralo napad na pojas.

Foto: Screenshot (X:UFC)

Holloway je podsjetio sve da je “On taj”

BMF titula nema neku vrijednost i više služi kao dobar marketinški alat UFC-a, ali sve njene borbe su do sada bile odlične. Justin Gaethje je sinoć postao prvi borac koji je branio ovu titulu, a protivnik mu je bio Max Holloway u kojeg je malo tko vjerovao. Bivšem prvaku perolake kategorije je ovo bio drugi pokušaj da osvoji pojas u lakoj kategoriji. Prije pet godina se borio protiv Dustina Poiriera za pojas privremenog prvaka lake kategorije te je izgubio odlukom sudaca. Dok se većina iz te borbe sjeća „batina“ koje je Holloway dobio u prvoj rundi, dosta ljudi podcjenjuje koliko je ta borba bila kompetitivna. Holloway je u toj borbi zaslužio da mu suci dodijele još koju rundu te je na kraju presudila isključivo veća snaga udarca kod Poiriera.

Holloway je odlučio da neće ponoviti iste greške te je još jednom pokazao zašto je jedan od velikana ovog sporta. Odradio je „udaračku kliniku“ u kojoj je uvjerljivo uzeo sve runde. Odlično je diktirao tempo gdje je onemogućio Gaethjeu da nametne svoj prepoznatljivi pritisak. Odlično se kretao po oktagonu te je, za razliku od poraza protiv Poiriera, obrambeno bio gotovo savršen pa ga je Gaethje tek ozbiljnije pogodio u četvrtoj rundi. Holloway je možda imao sreće što mu u drugoj rundi nije oduzet bod jer je u oba oka prstom pogodio Gaethjea. Također se nameće pitanje koliko je to utjecalo na Gaethjea koji je pokazao zašto je imao BMF titulu te mu nije padalo napamet da ne nastavi borbu.

Bilo kako bilo, Holloway je krajem pete runde imao sigurnu pobjedu u džepu, ali je još jednom pokazao da je prava njuška i napravio potez večeri zbog kojeg je zaslužio BMF naslov. U posljednjim sekundama borbe je pozvao Gaethjea na otvorenu razmjenu udaraca na sredini oktagona i tako rekreirao svoju borbu protiv Ricarda Lamasa iz 2016. godine. Holloway je tako riskirao da izgubi sve što je gradio gotovo 25 minuta, ali višestruko mu se isplatilo kada je „ugasio“ Gaethjea i tako napravio jedan od najvećih poteza u povijesti organizacije na najvećoj priredbi ikad.

I am him!“ je rekao Holloway nakon borbe Joe Roganu i bio u potpunosti u pravu. Od situacije u kojoj više nije mogao dobiti borbu za titulu u perolakoj kategoriji te gdje mu je malo ljudi dalo šanse da može svladati elitne borce lake kategorije, Holloway je došao u položaj gdje mu se sve otvorilo. Njegov kriptonit Alexander Volkanovski je izgubio titulu od Ilije Topurije koji je sinoć izgledao potresen i u nevjerici dok je Holloway prozivao njega i Islama Makhacheva te si tako otvorio put prema borbi za dva pojasa.

Na UFC 300 su svi htjeli biti heroji, ali samo se Hollowayju isplatio rizik

UFC 300 je bio odlična prilika da borci atraktivnim potezom uđu u povijesne knjige i višestruko podignu svoj status. U glavnoj borbi večeri je Jamahal Hill također htio slavu gdje je najavio da nema šanse da odluči rušiti Pereiru. Takva taktika protiv Pereire ne može proći nikome u poluteškoj kategoriji te je Brazilac još jednom pokazao da je jedan od najboljih udarača u povijesti organizacije.

Rakić i Turner su također pokušali biti heroji, ali i njih je želja za „highlight“ trenutkom na kraju koštala glave. Na kraju je najveći pobjednik večeri bio Holloway koji je posjetio sve da je jedan od najvećih ikada te je napravio nokaut koji je vrhunac najveće priredbe u povijesti UFC-a.

Komentari