All-Star utakmice u posljednje vrijeme u svim se sportovima svode na egzibicije te rijetko zapravo pruže pravi užitak istinskim ljubiteljima sporta. Niti u jednom “američkom” sportu čelnici liga nisu uspjeli pronaći pravi način u zadržavanju kompetitivnosti, no nakon mnogo godina najjača liga hokeja na ledu jest.
NHL je na prošlogodišnjem All-Staru najavio novi turnir koji bi se odigrao u pauzi između ligaških utakmica. NHL-ov komesar Gary Bettman najavio je 4 Nations Face-Off u kojem bi sudjelovale, kao što samo ime i kaže, četiri države. Osim Kanade i Sjedinjenih Američkih Država na turniru sudjeluju još Švedska i Finska. Mnogi vjerojatno žale što neće gledati i Rusiju, no druga najsupješnija hokejaška država ne nastupa iz već dobro znanog razloga.
Turnir je koncipiran na način da su sve četiri države smještene u jednu skupinu u kojoj se igra po principu “svatko sa svakim”. Nakon tri odigrane utakmice prolaze dvije najbolje ekipe koje se susreću u finalu. U Montrealu i Bostonu će tako biti odigrano sedam utakmica, a sve će kulminirati finalnom utakmicom 20. veljače koja će se održati u TD Gardenu.
Što je zapravo posebno kod 4 Nations Face-Offa?
Ono što ovaj turnir igračima donosi je igranje za reprezentacije. Neki NHL igrači jesu branili boje svoje države, no uglavnom su oni dio ekipa koje ranije ispadnu iz doigravanja. To se odnosi na nastupe na Svjetskim prvenstvima gdje igrači budu u mogućnosti nastupiti.
Kada su u pitanju Zimske olimpijske igre situacija je nešto drugačija. Oni najbolji su posljednji put na ZOI nastupili davne 2014. godine, a tada je, kao i većinu puta, naslov osvojila reprezentacija Kanade. Tek su dvojica iz zemlje javorovog lista koji nastupaju na 4 Nations Face-Offu igrali i na ZOI 2014. Jedan je, naravno, legendarni Sidney Crosby, dok je drugi Drew Doughty. Razlog tome je što se Olimpijske igre igraju u drugom mjesecu, a tad je u NHL-u vrijeme za All-Star vikend.
Tako ostali u redovima Kanade nisu imali tu čast nastupanja na najvećoj reprezentativnoj sceni. Upravo to je motivacija igrača da s maksimalnom ozbiljnošću shvate ovo natjecanje, a kod ovakvih turnira najbitnije je da igrači to odobre.
Osim igrača, veliku želju za gledanjem reprezentativnog hokeja imaju i navijači. Najbolje se to osjetilo na otvaranju samog natjecanja u Bell centru. Tada se s tribina često čuo huk, a ako niste dolazili iz redova Kanade bili biste izviždani. Posebno je to na koži osjetio Auston Matthews. Američki hokejaš igra za neomiljene Toronto Maple Leafse te je morao slušati zvižduke dvorane iako u tom trenutku nije ni trebao igrati.
Tu energiju s predstavljanja navijači su prenijeli i na sami početak utakmice između Kanade i Švedske što je sigurno dalo i veliki naboj igračima obje ekipe. Već smo na početku mogli vidjeti kako ovaj susret neće biti revijalan, već da će obje ekipe igrati nabrijano kao što bi to bilo da je riječ o Svjetskom prvenstvu ili Olimpijskim igrama.
To je ono što čini razliku od Pro Bowla ili NBA All Stara. NFL igrači na Pro Bowl dolaze u neki od sunčanijih gradova SAD-a nakon što im je sezona već završila. Osim što prvenstveno dolaze na odmor, ne žele pretrpiti ozljedu koje su itekako česte u footballu. To automatski dovodi do toga da i oni koji zapravo nisu najbolji (Super Bowl igrači ne sudjeluju) uopće ni ne pružaju maksimum od sebe.
Na košarkaškom All-Staru situacija može biti sličnija onoj u hokeju, no tamo se sve svelo na manjak obrane i stvaranje dobre atmosfere. Većina navijača to ne želi gledati te čak i vjerni neamerički, a i američki fanovi sve češće izbjegavaju gledanje tih utakmica.
NHL je uvođenjem reprezentativnog naboja riješio problem manjka kompetitivnosti i čuvanja od ozljeda, a isto tako su na turnir doveli i najveće zvijezde. Najjača liga hokeja na ledu uspjela je da Connor McDavid, Nathan MacKinnon i William Nylander, vjerojatno tri najbolja igrača lige, u vrijeme kada bi se trebali relaksirati prije završne faze sezone daju sve od sebe ne bi li branili boje svoje zemlje.
NHL vraća hokej na pravi put, a sve počinje s 4 Nations Face-Offom
Osim što su riješili problem All-Star vikenda, NHL je pokazao otvorenost na zahtjeve igrača i navijača. Većina ljubitelja hokeja odrasla je, kao i vaš autor, na videoigrama kao što su NHL 2K ili EA Sports NHL. U tim igrama većina bi birala igranje s hokejaškim reprezentacijama.
No, i prije vremena videoigara je reprezentativni hokej bio nešto za čim su svi žudili. O utakmicama s Olimpijskih igara snimani su filmovi kao što je Miracle on Ice koji opisuje američku pobjedu nad Sovjetskim Savezom, tada najboljom hokejšakom reprezentacijom. Radnja tog filma dovoljno pokazuje koliko su igrači htjeli doći do zlata na Olimpijskim igrama. Iako je na ZOI 1980. bilo i političkog motiva za SAD, to ne mijenja činjenicu da su ZOI nešto za čim svaki sportaš sanja.
NHL je to prepoznao te je napokon odlučio pustiti svoje igrače da nastupe na najvećoj sportskoj sceni. Tako će na Olimpijskim igrama u Milanu 2026. godine najbolji hokejaši po prvi put nakon 12 godina ići u borbu za medalje. Osim toga, čelnici NHL-a odlučili su se za kompromis i po pitanju nastupa na drugim reprezentativnim natjecanjima.
Iako liga ne zabranjuje igračima nastup na tom natjecanju, većinom je neizvedivo da igrači poput McDavida i MacKinnona nastupe jer su oni uglavnom zauzeti u doigravanju. Ono što je liga po tom pitanju napravila za 2028. je kandidatura za održavanje četvrtog po redu Svjetskog kupa u hokeju. Natjecanje je to na kojem će sudjelovati minimalno osam reprezentacija, a turnir bi se trebao održavati na dva različita kontinenta, u Europi i Sjevernoj Americi, no ne zna se još točno u kojim gradovima i dvoranama.
Iako nije riječ o Svjetskom prvenstvu, kvaliteta hokeja na ovom natjecanju bit će na najvišoj mogućoj razini. Osim održavanja Svjetskog kupa, plan NHL-a je da svake dvije godine ljubitelji hokeja dobiju, kako oni to kažu, best-on-best natjecanje.
“Mislim da je dugoročni plan da svi isčekuju redovite nastupe najboljih za svoje reprezentacije. Svi žele rekreiranje zlatnog gola Sida (Crosby) u Vancouveru 2010. To je ono što pokušavamo i igrači nas podupiru u tome.”
Gary Bettman
Ono što je sigurno jest to da se hokej na ledu vraća na pravi put te, za razliku od ostalih sportova, prati ono što navijači žele. Vjerujemo kako vi svi, kao i vaš autor, jedva čekate povratak “pravog” hokeja na ZOI, a nakon toga i sve češće gledanje reprezentativnog hokeja.
