Svjetsko klupsko prvenstvo je u punom zamahu. Prije nekoliko dana u Sjedinjenim Američkim Državama započeo je turnir, koji predstavlja najnoviji, ambiciozni projekt FIFA-e. Prvi put u povijesti, svjetski klupski prvak bit će proglašen nakon opsežnog natjecanja koje traje mjesec dana i okuplja 32 momčadi sa svih šest naseljenih kontinenata.
Uoči turnira, reakcije na novo natjecanje su bile poprilično negativne. Nakon naporne sezone europskih klubova, igrači su trebali dobiti ljeto bez velikih natjecanja. Umjesto toga, dobili su još jedno natjecanje i minimalno tri natjecateljske utakmice na drugom kontinentu.
Slici turnira nisu pomogli ni kadrovi s prvih nekoliko utakmica koji su prikazivali sablasno prazne tribine. No, kako turnir odmiče, svjedočili smo brojnim vrlo dobrim utakmicama i uzbudljivim trenutcima. Svjetsko klupsko prvenstvo trenutačno nije savršen turnir, ali ima potencijala postati sjajno natjecanje.
Način plasmana na turnir nije idealan
Na turniru se nalazi 12 europskih momčadi, od čega su tri (Chelsea, Manchester City i Real Madrid) plasman zaradile osvajanjem Lige prvaka. PSG ne ulazi u tu kvotu jer su oni do naslova europskog prvaka stigli ove sezone.
Ostalih devet mjesta podijeljeno je na temelju koeficijenta osvojenog u Ligi prvaka. No, FIFA je postavila limit da na ulazu preko koeficijenta na turniru mogu igrati maksimalno dvije momčadi iz iste države.
U teoriji, to bi značilo da u slučaju da Liverpool tri sezone u nizu izgubi finale Lige prvaka, a dva osvajača budu iz Engleske, momčad s Anfielda se ne bi našla na turniru. Istovremeno, na prvenstvu je RB Salzburg koji dvije godine u nizu nije prvak Austrije i koji je daleko od prijašnjih izdanja.
Kako bi turnir dodatno napredovao, sistem kvalifikacija bi se trebao nešto izmijeniti. Promjena limita država s dva na tri bi bila korak u pravom smjeru. To bi pomoglo da na prvenstvu ipak bude više boljih momčadi te, možda i važnije u početcima turnira, momčadi koje su globalno primamljivije za gledati.
Utakmice koje inače nikada ne bi postojale
Da otvorite Football Manager i simulirate 100 godina unaprijed, Mamelodi Sundownsi ne bi odigrali službenu utakmicu protiv Ulsana. Iako takve utakmice na prvu ne zvuče atraktivno nikome, gledanje njih u sitne sate sparnih ljetnih noći je užitak.
Naravno, razina nogometa je daleko od Lige prvaka, ali je uvijek lijepo pogledati drugačiji pristup nogometnoj igri od onog na koji smo navikli prateći europska natjecanja. Osim sentimentalnosti, gledali smo nekoliko uistinu odličnih utakmica.
Prije svega se tu ističu susreti Boca Juniorsa i Benfice te Real Madrida i Al Hilala koji su igrani izrazito visokim intenzitetom i visokom kvalitetom. Uz to, dobili smo i neke ikonske trenutke poput obrane kaznenog udarca Bone te fantastičan pogodak Lionela Messija za pobjedu.
Važnije od toga, momčadi van Europe su pokazale da se ravnopravno mogu nositi s najjačima. Al Hilal je otkinuo bod Realu, finalist Lige prvaka Inter ostao je bez pobjede protiv meksičkog Monterreya, a vrhunac je pobjeda južnoameričkog prvaka Botafoga protiv aktualnog prvaka Europe PSG-a. U većini skupina se Južnoamerikanci tek trebaju sastati s najjačim europskim protivnikom, ali ono što su za sada pokazali je jako dobro.
Naravno, dogodi se utakmica poput Bayern – Auckland City, ali i na Svjetskom prvenstvu reprezentacija Španjolska pobijedi Kostariku 7:1 pa ista ta Kostarika umalo prođe skupinu. Portugal svlada Švicarsku 6:1 u osmini finala, Bayern svlada Dinamo 9:2 itd. Takve utakmice se događaju i puno jačim momčadima od amatera s Novog Zelanda te pomoću njih ne treba omalovažavati cijeli turnir.
S obzirom na koncentraciju talenta, na nogomet se često gleda eurocentristički, ali ovo natjecanje za sada pokazuje da se on itekako igra i na drugim kontinentima. Nešto što se često zna zaboraviti.
Potencijal je tu
Najveća mana ovogodišnjeg izdanja je zasigurno – lokacija. SAD i dalje nije dovoljno nogometna nacija da napuni stadion ako se ne radi o utakmici kluba kao što je Real Madrid. Posjećenosti nisu pomogle ni suludo visoke cijene karata koje su pale tek pred sami početak turnira kada je prodaja išla katastrofalno loše.
Ako iduće izdanje bude u Južnoj Americi ili Europi pa čak i Aziji, svaka utakmica će biti itekako posjećena. Utakmica Pachuce i RB Salzburga nikada neće privući 70 tisuća ljudi ako se ne igra u Meksiku ili Salzburgu, ali nigdje osim u SAD-u nećemo gledati sablasne scene praznih stadiona kao da se radi o HNL-u.
Ono na čemu se da poraditi su i termini utakmica. Jasno je da se terminima išlo pogodovati europskim gledateljima, ali se time igračima i navijačima na samim stadionima napravila medvjeđa usluga. Tako je utakmica PSG-a i Atletico Madrida igrana u sjajnom terminu za gledatelje pred malim ekranima, ali groznom za igrače i one na stadionu.
Utakmica se odigrala u nehumanim uvjetima na izrazito visokoj temperaturi što je utjecalo na kvalitetu nogometa. Ovisno o lokaciji odigravanja, to možda i neće biti problem na idućem izdanju, ali se sigurno moglo bolje riješiti.
Prvo izdanje Svjetskog klupskog prvenstva izrazito podsjeća na prvo izdanje Lige nacija. Kao novo natjecanje, Liga nacija je u početku gledana kao nepotrebno povećanje broja utakmica i preimenovani prijateljski susreti.
No, s vremenom su utakmice u njoj od revijalnih došle do toga da se ide na nož. Trofej Lige nacija se sada itekako cijeni te sve reprezentacije utakmice u tom natjecanju shvaćaju ozbiljno. Ukoliko se malo promijeni sistem kvalifikacija i iduće izdanje bude održano u nešto nogometnijoj naciji, Svjetsko klupsko prvenstvo ima potencijal postati bitno natjecanje na nogometnom kalendaru.
Puno pratitelja nogometa je unaprijed otpisalo Svjetsko klupsko prvenstvo kao nešto nebitno, nevažno i nešto što sigurno neće gledati. No, kada krenu jake utakmice poput hipotetskog četvrtfinala između River Platea i Real Madrida u vatrenoj atmosferi koju će pripremiti Argentinci, rijetko tko će ostati ravnodušan.
Početna odbojnost od natjecanja brzo preraste u FOMO kada po društvenim mrežama krenu videozapisi o sjajnim trenutcima i sjajnom nogometu na Svjetskom klupskom prvenstvu. Toga na sreću za sada niti malo ne fali.
