Rivalstvo Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa kao nastavak priče o rivalitetu njihovih glavnih zvijezda Larrya Birda i Magica Johnsona još iz sveučilišnih dana, obilježili su NBA košarku 80-ih godina 20. stoljeća. Liga je upravo na tome gradila svoj imidž i počela dobivati na sve većoj popularnosti u SAD-u, a njen se sve veći utjecaj polako počeo širiti i na ostalim kontinentima. Međutim, krajem desetljeća na tron su zasjeli Detroit Pistonsi, momčad koja je svojom pojavom na terenu tjerala strah u kosti suparnicima, čime su postali prepoznatljivi unatoč svojoj dobroj napadačkoj igri te zaradili kultni nadimak Bad Boys.
Pistonsi na prijelazu iz 70-ih u 80-e godine prošlog stoljeća utopili su se u sveopće sivilo grada Detroita. Momčad je pružala grozne rezultate, navijači su u sve manjem broju pohodili Pontiac Silverdome, generacija na čelu s Bobom Lanierom polako se rasipala i bilo je vrijeme da se ekipi doda svježe krvi. Izgradnja nove dinastije započela je 1981. godine draftiranjem drugim izborom njene kasnije najveće zvijezde Isaiaha Thomasa, te akvizicijom Vinnie Johnsona te Billa Laimbeera. Već u njihovoj prvoj zajedničkoj sezoni upisali su 39 pobjeda, što je veći broj nego što je momčad skupila u prethodne dvije sezone zajedno, a u sljedećoj su upisali dvije pobjede manje. Međutim, kako glavni cilj, a to je bio plasman u playoff, nije ostvaren, došlo je do smjene trenera pa je na klupu Pistonsa u ljeto 1983. godine sjeo Chuck Daly.
Već u prvoj sezoni Daly je odveo momčad do doigravanja nakon šest sušnih sezona, ali ispali su već u prvoj rundi od New York Knicksa. I sljedeće dvije sezone ulazak u playoff nije donijeo uspjeh u istome, ali uprava je zato povukla ključne poteze draftiranjem Joe Dumarsa i Johna Salleya, dovođenjem Ricka Mahorna i Adriana Dantleya, koji je sezonu 1985./1986. prije dolaska u Pistonse za Utah Jazz ubacivao 29.8 poema po utakmici, te potpisom tada potpuno anonimnog Dennisa Rodmana.
Tada je sve počelo polako sjedati na svoje mjesto. Pistonsi su predstavili novi stil igre s jakim naglaskom na obranu, skok i fizičku snagu, a ipak u napadu ostavili dašak lepršave igre, s Thomasom kao ponajboljim ball handlerom u povijesti, sjajnim strijelcem Dumarsom, Laimbeerom kao prototipom današnjeg modernog stretch centra te Rodmanom i Salleyem koji su akcije mogli završiti atraktivnim zakucavanjima. Unatoč tome, ostali su upamćeni kao agresivni grubijani, što su, nećemo se lagati, i bili.
Poznati su brojni fizički sukobi na parketu, proizašli iz njihove grube obrane, sa Celticsima, Sixersima, Hawksima, Bucksima i ostalima, a najupečatljiviji su bili susreti s Bullsima i pokušaji zaustavljanja Michaela Jordana. Nakon što im je u travnju 1988. godine ubacio 59 poena, za Jordana su Pistonsi izmislili nova pravila – tzv. Jordan Rules. Cilj je dakako bilo odmaknuti najvećeg od postizanja lakih poena iz reketa jačim fizičkim kontaktom, uz učestala udvajanja pa čak i utrajanja.
Trener Pistonsa Daly opisao je Jordan Rules kao: Ako je Michael bio na vrhu, prisilili smo ga da ode u lijevo i udvojili ga. Ako je bio na lijevom krilu, odmah smo išli na udvajanje s vrha. Ako je bio na desnom krilu, išli smo na sporo udvajanje. Mogao bi nas povrijediti podjednako s oba krila – dovraga, mogao bi nas povrijediti sa štanda s hot-dogovima – ali samo smo htjeli da promijeni smjer kretanja. A ako je bio u reketu, udvojili bismo smo ga s centrom. Drugo pravilo je bilo da svaki put kad bi prošao pokraj tebe, morao si ga opaliti. Ako je izlazio iz bloka, udari ga. Nismo htjeli biti prljavi – znam da su neki ljudi mislili da jesmo – ali morali smo uspostaviti kontakt i biti vrlo fizički.
Tijekom sezone 1987./1988., Detroit Pistonsi su postali prvaci Istočne konferencije pobijedivši Boston Celticse u seriji 4-2 u finalu Istoka. Međutim, njihov put je završio u NBA finalu kada su ih Los Angeles Lakersi porazili u tijesnoj seriji 3-4.
Već sljedeće sezone Pistonsi su pokazali svoju dominaciju osiguravši naslov prvaka. Ostvarili su izvanredan rekord regularne sezone od 63-19, najbolji u povijesti franšize do tog trenutka. Jedan od ključnih momenata sezone možda je bio i trade kojim su iz Dallasa u razmjeni za Dantleya dobili Marka Aguirrea. U NBA finalu ponovno su se suočili s Lakersima te ih pomeli s 4-0, a ključnu rolu odigrao je Dumars koji je proglašen MVP-jem NBA finala.
Sljedeća sezona dovela je do ponavljanja uspjeha. Odlazak Mahorna prije sezone značio je veću minutažu za Rodmana, koji ju je iskoristio na najbolji mogući način, osvojivši nagradu za najboljeg obrambenog igrača sezone. U playoff se ušlo s omjerom 59-23 i prvim mjestom na Istuku, a potom su redom padali Pacersi, Knicksi, Bullsi te je u velikom finalu s 4-1 svladan Portland s našim Draženom Petrovićem.
Gotovo neizmjenjena momčad ušla je u sezonu 1990./1991. s jedinim ciljem osvajanja treće uzastopne titlule. Treće mjesto Istoka s omjerom 50-32 donijelo im je nešto teži put u doigravanju, ali preko Hawksa i Celticsa stigli su do trećeg uzastopnog dvoboja protiv Bullsa u finalu istočne konferencije. Ovog puta Jordanove trupe su ih pomele s 4-0 i tako najavile svoju veliku dinastiju, dok su Bad Boysi demonstrativnim odlaskom s klupe 8 sekundi prije kraja posljednjeg susreta i prolaskom pored Jordana, Scottie Pippena i društva kao pored duhova, najavili svoj put ka dolje.
I sljedeće sezone krenuli su u doigravanje s trećeg mjesta konferencije, ali ispali su već u prvoj rundi od Knicksa i time potpisali kapitulaciju, a nakon sezone napustio ih je i trener Daly. Iako su glavne vedete Thomas i Laimbeer u momčadi ostali do 1994. godine, Pistonsi više nisu ušli u playoff, a posljednji zločesti dečko Dumars od kluba se oprostio 1999. godine, odigravši za Pistonse 1.018 utakmica te je iza Thomasa drugi na ljestvici strijelaca Pistonsa svih vremena.
Utjecaj Bad Boysa prelio se i na dio momčadi u 90-ima, pa su tako nešto slično pokušali igrati najviše Miami Heat te Knicksi, ali nitko takvu fizičku dominaciju više nije uspio ponoviti. Grubi, a atraktivni, Bad Boysi su na svome vrhuncu igrali četiri uzastopna Finala Istoka te uzeli dvije titule NBA prvaka u nizu, prekinuvši veliku dominaciju Celticsa i Lakersa te barem na kratko svijetla donijeli radost tmurnom Detroitu kasnih 80-ih.
