Puno je bilo velikih iznenađenja kroz povijest NBA Drafta, s jedne strane velikih promašaja, a s druge velikih pogodaka koji su prošli ispod radara. Kraj prve te druga runda obično su rezervirani za igrače od kojih se maksimalno očekuje da budu solidni role igrači, s ponekim low risk high reward potencijalom. U ovome smo se tekstu dotakli upravo tih igrača, ali koji su isporučili već u svojoj prvoj sezoni, bez obzira na njihov daljnji tijek karijere. Ovo je najboljih pet po izboru autora:
5. Nick van Exel
Na Draftu 1993. godine prepunom talenata poput Chrisa Webbera, Pennya Hardawaya, Jamala Mashburna i Allana Houstona, kao 37. izbor od strane Lakersa izabran je Nick van Exel. U momčadi koja je bila usred rebuildinga, van Exel se nametnuo kao prvi play i u svojoj početnoj sezoni bilježio 13.6 poena i 5.8 asistencija po susretu. Lakersi su na koncu sezone stigli do omjera 33-49, što je bilo dovoljno za deveto mjesto na Zapadu, ali s velikih devet pobjeda zaostatka za playoff mjestom. Odličnim predstavama izborio je mjesto u drugoj najboljoj rookie petorci sezone, kao deseti igrač Lakersa u povijesti s izborom u jedne od prve dvije rookie petorke. U Gradu anđela van Exel je proveo pet sezona, pritom četiri puta dohvativši playoff, a potom ga je put vodio u Denver, Dallas, Golden State, Portland i San Antonio, gdje je 2006. godine završio svoju bogatu karijeru.
4. Marcus Thornton
Vrlo dobar Draft 2009. godine, na kojem smo u visokoj prvoj rundi vidjeli i nekoliko bustova i nekoliko failova, donio nam je izbor Marcusa Thorntona 43. pickom od strane Miami Heata. Na Floridi pak nisu računali na njega, pa je iste večeri razmjenjan u New Orleans Hornetse za dva buduća izbora druge runde. Pelicansi s ovime nisu pogriješili, budući da je Thornton nametnuo već od samoga starta te je u studenom startao pet puta te u 12 utakmica ubacivao jednako toliko poena u prosjeku. Uslijedio je lagani pad u igri, ali i eksplozija nakon All-Star pauze, kada je do kraja sezone u 29 utakmica tri puta ubacio 30 ili više poena, te još 11 puta 20 ili više. Sezonu je završio s prosjecima od 14.5 poena i 2.9 skokova po susretu i izbor u drugu najbolju petorku sezone, a Hornetsi do omjera 37-45. Nakon dvije sezone u New Orleansu, Thornton se zaputio dalje te je nakon šest momčadi u ukupno osam odigranih NBA sezona, u veljači 2017. godine odigrao svoju posljednju NBA utakmicu.
3. Dino Rađa
Nama dobro poznati Dino Rađa u NBA ligu se zaputio 1993. godine, odnosno četiri godine nakon što je 40.-im izborom draftiran od strane Boston Celticsa. Velika generacija iz 80-ih došla je svome kraju, u momčadi je ostao jedino 40-godišnji Robert Parish te su Celticsi krenuli u rekonstrukciju, s Rađom i Dee Brownom u glavnim ulogama. Dino je odigrao odličnu sezonu, u 17 navrata ubilježio je double-double učinak, uz utakmicu sezone kada je Lakersima stavio 36 poena i uhvatio 15 skokova. U 80 utakmica svoje rookie sezone Rađa je bilježio 15.1 poena i 7.2 skokova po susretu uz 52% šuta iz igre. Zajedno s Tonijem Kukočem izabran je u drugu najbolju rookie petorku sezone, a Celticsi dogurali do 32-50 i napravili dobar temelj za iduću sezonu u kojoj su se dočepali playoffa.
2. John “Hot Rod” Williams
Košarkaški iznimno talentiran, ali i na terenu i van njega još više problematičan, John “Hot Rod” Williams izabran je tek 45. pickom NBA Drafta 1985. godine. Zbog suđenja oko upletenosti u klađenje tijekom njegovih sveučilišnih dana, propustio je sezonu 1985./1986. te je sezonu potom prvi puta nastupio za Cleveland Cavalierse. Zajedno s fenomenalnim Ronom Harperom stvorio je duet na kojeg su navijači Cavsa mogli računati u budućnosti. Te sezone stigli su do omjera 31-51, drugog najboljeg u posljednjih sedam sezona, a hot Rod je sudjelovao sa 14.6 poena i 7.9 skokova po susretu. Zajedno s Harperom i drugim suigračem Bradom Daughertyem izabran je u najbolju rookie petorku sezone. U Cavsima se Hot Rod zadržao još osam sezona, te pritom sedam puta izborio plasman u doigravanje, da bi karijeru završio 1999. godine nakon epizoda u Dallasu i Phoenixu. Preminuo je 2015. godine od raka debelog crijeva.
1. Jay Vincent
Prvi izbor druge runde od strane Dallas Mavericksa, odnosno 24. ukupno na Draftu 1981. godine bio je Jay Vincent, znan i kao Big Daddy. Bila je to druga sezona Mavsa kao franšize, a ispred Vincenta su na tom draftu izabrani Mark Aguirre kao prvi i Rolando Blackman kao deveti izbor. Prvih petnaestak utakmica njegove rookie sezone bile su solidne, a od starta prosinca kreće njegov uzlet. Kroz posljednji prosinac i siječanj Big Daddy je bilježio sjajnih 24.0 poena po utakmici, zajedno s 41 poenom koje je ubacio Kingsima u posljednjoj utakmici kalendarske 1981. godine, a momčad, koja je sezonu zaključila s omjerom 28-54, je u 27 utakmica u tom razdoblju stigla do čak 13 pobjeda. Uslijedio je lagani pad u igri i Mavsa i Vincenta, koji je sezonu priveo kraju s prosjecima od 21.4 poena, 7.0 skokova i 2.2 asistencije, uz izbor u najbolju rookie petorku sezone, te će ostati ubilježen kao prvi Mavs u povijesti s nekom individualnom NBA nagradom. Ukupno je Vincent u NBA ligi proveo devet sezona, nastupajući još za Nuggetse, Bulletse, Spurse, 76erse i Lakerse, prije nego li se 1990. godine zaputio u Italiju, gdje se i umirovio četiri godine kasnije.
