Vjerojatno je kroz povijest bilo boljih, atraktivnijih i smislenijih momčadi bez naslova prvaka NBA Lige, ali autoru ovog teksta sinonim za to su Sacramento Kingsi s početka ovog stoljeća. Ovo je priča o njima.
Petorka Vlade Divac, Chris Webber, Predrag Stojaković, Doug Christie i Mike Bibby u sebi sadrži Rookieja godine, deset All-Star nastupa, šest izbora u All-NBA timove, pet izbora u najbolje obrambene petorke, najboljeg šestog igrača lige, pet izbora u All-Rookie tim sezone te najboljeg skakača lige iz sezone 1998./1999., ali više od svega, plijenili su brzom i atraktivnom igrom. Kingsi su na prijelazu tisućljeća imali najbrži tempo u ligi, jedan od najboljih napada po posjedu te uvijek bili među boljim obranama lige, pa su vrlo brzo pobrali simpatije svih neutralnih NBA fanova.
Stvaranje momčadi započelo je u lockoutom uzrokovanoj skraćenoj sezoni 1998./1999. kada su nakon godina neuspjeha, odnosno samo jednog ulaska u playoff u posljednjih 12 sezona i neprolaska prve runde još od sezone 1980./1981. kada su nastupali u Kansas Cityu, u klubu odlučili napraviti malo veći zaokret prema boljim rezultatima. Tako je 7. izborom na Draftu izabran fenomenalni razigravač Jason Williams, 14. izborom Stojaković, kao Free Agenti dovedeni su Divac i jedan od najvećih prgavaca u povijesti lige Vernon Maxwell, dok su Webbera dobili u tradeu za Otisa Thorpea i Mitcha Richmonda.
Na klupu je sjeo Rick Adelman, legendarni trener Blazersa, koji ih je odveo u dva NBA finala, nama poznat i po tome da Draženu Petroviću nije davao preveliku minutažu. U rosteru su od ranije bili Tariq Abdul-Wahad i Corlis Williamson, koji su tokom sezone, koju su Kingsi završili s omjerom 27-23, imali značajnu rolu. U doigravanju su već u prvoj rundi poraženi od Utah Jazza s 3-2 u seriji.
Na ljeto je klub napustio Maxwell, a Abdul-Wahad je u tradeu s Orlando Magicom razmjenjen za sjajnog šutera Nicka Andersona. Sezona je završena osmim mjestom na Zapadu, a u playoffu su Kingsi ponovno zapeli u prvoj rundi porazom 3-2, ovog puta od LA Lakersa. Pred početak sezone 2000./2001. Williamson je otišao u Raptorse u zamjenu za Christieja, Bobby Jackson potpisao je kao slobodan igrač, a Hedo Turkoglu izabran kao 15. izbor na Draftu. Sezonu su završili s tada za franšizu rekordnih 55 pobjeda u regularnom djelu, plasirali se na treće mjesto konferencije, ali u drugoj rundi doigravanja, pomeli su ih Lakersi.
Kingsima se u razmjeni s Grizzliesima tokom ljeta 2001. godine pridružio Bibby, dok su u suprotnom smjeru otišli White Chocolate Williams i Anderson, a na draftu je 25. izborom odabran Gerald Wallace. Unatoč ozljedi gležnja Webbera, koji je propustio prvih 20 utakmica, Kingsi su sjajno ušli u sezonu, do sredine prosinca stigli do omjera 17-5, potom vezali 12 pobjeda te na All-Star break stigli sa sjajnih 37-12. Počeli su potom malo i padati u formi, ali sve su vratili koncem regularnog dijela sezone, kada su nanizali 11 uzastopnih pobjeda i sezonu zaključili na prvom mjestu Zapada, omjerom 61-21 čime su stigli do vlastitog rekorda u jednoj sezoni, ali i do najviše pobjeda od svih momčadi tokom sezone 2001./2002.
U doigravanju su prvo pali Sunsi, a potom i Mavericksi, unatoč Stojakovićevoj ozljedi gležnja u trećoj utakmici serije. Peđa se vratio na parket u petoj utakmici finalne serije Zapadne konferencije protiv Lakersa, pri rezultatu 2-2, ali do kraja serije nije uspio vratiti sjajnu formu. Peti susret u Sacramentu Kingsi su dobili poenima Bibbya osam sekundi prije kraja za 92:91, a o šestom susretu u Staples Centru priča se i dan danas.
Suci su, prema mišljenju Kingsa i njihovih navijača, uspostavili neujednačen kriterij, brojne dvojbene odluke sudili u korist Lakersa te značajno usmjerili tijek susreta, kojeg su momci iz Grada Anđela na koncu pobijedili sa 106:102. Tek dvije pogođene trice Kingsa iz 20 pokušaja i slabija igra u obrani, ali i sjajna partija Shaquillea O’Neala na drugoj strani odveli su sedmu utakmicu potpuno na stranu Lakersa, koji tako s 4:3 odlaze u veliko finale i tamo na koncu svladavši New Jersey Netse do treće uzastopne titule.
Pred početak nove sezone momčad se pojačala centrom Keonom Clarkom, a krajem studenog stigao je iskusni veteran Jim Jackson. S Lakersima su se ponovno susreli već u predsezoni, a već nakon dvije minute igre došlo je do fizičkog obračuna između Christieja i Ricka Foxa, u kojem su letjele i šake. Niti jedna od glavnih zvijezda momčadi nije izbjegla period sezone bez ozljede, ali unatoč tome Kingsi su stigli do konačnog omjera 59-23 i drugog mjesta konferencije, samo da bi u doigravanju ispali u drugoj rundi od Mavericksa.
Uoči sezone 2003./2004. Kingsi su u razmjeni tri kluba dobili Rodneya Buforda i Brada Millera, a ostali bez Scotta Pollarda i Turkoglua, kao slobodan igrač pristupio je Anthony Peeler, a iz momčadi otišao Jim Jackson. Zbog suspenzije i ozljede Webber je propustio veći dio sezone i vratio se tek za zadnje 23 utakmice regularnog dijela, ali i bez njega momčad je bilježila odlične rezultate i sezonu privela kraju s omjerom 55-27 i četvrtim mjestom Zapada, samo da bi u doigravanju ponovno ispali u drugoj rundi, ovog puta od Timberwolvesa predvođenih Kevinom Garnettom.
Na koncu te sezone Divac se vratio u Lakerse, a Kingsi su u novu ušli s mišlju na rebuilding, kojeg su i odradili tradeovima tokom sezone, u kojima su klub napustili najprije Christie, a potom i glavna zvijezda Webber. Unatoč tome, stigli su do 50 pobjeda i novog plasmana u playoff, gdje su odmah ispali od Seattle Supersonicsa. Ipak, to je bio kraj dinastije Kingsa koja je trajala punih sedam sezona.
Stojaković je preselio u Pacerse sredinom sezone 2005./2006., a momčad se napunila s nekoliko veterana. Očigledan je bio pad u igri i energiji koju momčad pruža na terenu, ali unatoč tome dogurali su osmog mjesta i doigravanja osmu godinu za redom. Tamo su odmah ispali od kasnijih prvaka Spursa, te su Kingsi na sljedeći ulazak u playoff čekali do prošle sezone, odnosno 16 dugih godina.
Kingsi su tako ušli u legendu i osvojili srca brojnih neutralnih ljubitelja košarke, koji su svakako mogli uživati u atraktivnim dodavanjima Williamsa, Jacksona i Bibbya, sjajnoj tehnici Divca, svestranosti Webbera, šuterskim dionicama Stojakovića i pasjoj obrani Christieja. Iako u svoje vitrine nisu donijeli Larry O’Brien trofej, ostat će upamćeni kao jedna od velikih dinastija NBA lige.
