Švicarska je jučer neočekivano lako svladala Italiju i osigurala prolazak u četvrtfinale Europskog prvenstva. Golove vrijedne prolaska postizali su Remo Freuler i Ruben Vargas. Drugo Europsko prvenstvo u nizu Švicarci dolaze do četvrtfinala pobjedom protiv favorita. Nakon Francuske, tri godine kasnije u osmini finala je pala Italija.
Sami prolazak Švicarske nije toliko iznenađujuć. Uostalom, kladionice uoči utakmice koeficijente za prolazak stavile su na 1,85 za Italiju te 2,05 za Švicarce. Talijani su, dakle, bili blagi favoriti.
Ono što je bilo impresivno je način na koji je Švicarska u potpunosti razbila momčad Italije. U prvih 45 minuta Talijani laički rečeno nisu mogli prijeći centar i mogu biti sretni što je zaostatak bio samo 1:0.
Dinamika švicarske lijeve strane s nesuđenim Hajdukovcem Ricardom Rodriguezom, Michelom Aebischerom i Vargasom bila je previše za Italiju. Švicarci su na toj strani stvarali višak kako su htjeli, a Giovanni Di Lorenzo je mogao samo gledati kako jedan po jedan Švicarac ostaje nečuvan na njegovoj strani. Na kraju su oba gola pala upravo preko te strane.
Pomogla je i nesvakidašnja količina grešaka kod Italije. To nisu bile greške uzrokovane pritiskom Švicarske, koji je također dobro radio, već u potpunosti neprisiljene pogreške. U nekoliko instanci Talijani bi “iz čista mira” poslali loptu u aut i tako poklonili posjed Švicarcima. Dojam je bio da se radi o nekoj od najlošijih reprezentacija na prvenstvu, a ne o jednom od favorita.
Odličnu utakmicu odigrao je i Breel Embolo u samom vrhu napada. Doduše, potpisao je najveći promašaj na utakmici, ali je bio od neizmjerne važnosti svojoj ekipi. Konstantno se hrvao s Alessandrom Bastonijem i Gianlucom Mancinijem te tako stvarao ogroman prostor svojim suigračima.
Odmah početkom nastavka Švicarci su udvostručili vodstvo i priči je tu bio kraj. Talijani su naizgled preuzeli dominaciju, ali izuzev prilike Gianluce Scamacce koja je plod slučajnosti, Italija nije uspjela zaprijetiti Švicarskoj.
Tu je ključan bio i švicarski dvojac u sredini koji su sačinjavali Freuler i Granit Xhaka. U trenucima najvećeg talijanskog pritiska znali su iskontrolirati situaciju i sačuvati loptu. Tako su svojoj obrani kupovali dragocjeno vrijeme da se presloži i malo odmori.
S druge strane, u Italiji ništa nije išlo onako kako su planirali. Stephan El Shaarawy u početnoj postavi se pokazalo kao loš eksperiment, a u obrani se izostanak Riccarda Calafiorija ispostavio kao preveliki nedostatak. Talijani su izgledali kao razbijena vojska. Falilo im je igrača u obrani, falilo im je igrača u tranziciji. Ništa nije išlo onako kako su zamislili.
Teško je bilo koga u Italiji istaknuti kao najslabiju kariku jer su kolektivno podbacili. Luciano Spalletti kao da nije pogledao niti jednu utakmice Švicarske te je ostao iznenađen njihovim načinom igre. Talijanski mediji već su krenuli s paljbom i bit će pravo iznenađenje ako ostane izbornik.
Murat Yakin sjajno je pripremio utakmicu i detektirao sve talijanske slabosti. Švicarska je to koristila u svoju korist i na kraju zasluženo slavila. Sada u četvrtfinalu čekaju boljeg iz ogleda Engleske i Slovačke.
S druge strane, Italija je nastavila s godinama razočaravajućih rezultata, koje je samo nakratko prekinulo Europsko prvenstvo 2021. Italija se izuzev toga dva puta nije kvalificirala na Svjetsko prvenstvo, a sada je doživjela novi loš rezultat.
Gol Mattije Zaccagnija protiv Hrvatske u 98. minuti samo je kratko produljio talijanski boravak u Njemačkoj. Upravo mi je utakmica između Italije i Hrvatske bila u glavi dok sam gledao kojom lakoćom Švicarci prijete Talijanima i kojom lakoćom ih “šalju kući” s turnira.
Točnije, utakmica me podsjetila na riječi hrvatskog izbornika Zlatka Dalića neposredno nakon dramatičnog remija protiv Talijana koji je označio ispadanje Hrvatske s Europskog prvenstva. Hrvatska je u prvih 45 minuta utakmice u Leipzigu bila lošiji protivnik i blizu toga da padnu u zaostatak.
Nikako se ne mogu složiti da smo bili loši u prvom poluvremenu. Bili smo dobri, taktički smo odigrali kako smo htjeli. Željeli smo imati posjed, čuvati loptu i ne primiti gol kao što nam se dogodilo protiv Španjolske i Albanije. Kasnije je teško hvatati zaostatak.
Zlatko Dalić nakon utakmice s Italijom
U utakmici u kojoj ju je samo pobjeda ostavljala u turniru, Hrvatska je protiv Italije ušla s ciljem ne primiti gol. Vidjevši kako je Italija izgledala u dvije utakmice u kojoj ju je protivnik napao, odnosno protiv Španjolske i Švicarske, teško se oteti dojmu kako je to bio pogrešan pristup.
Od moćne i snažne Italije ostalo je samo ime i Švicarci su to prepoznali. Oni u svojim glavama nisu igrali protiv “četverostrukog prvaka svijeta” i “aktualnog prvaka Europe”, već protiv momčadi pune mana koju nije toliko teško pobijediti.
Dalić je pričom o poniznosti osvojio drugo i treće mjesto na Svjetskom prvenstvu i teško mu se može puno prigovoriti. Napravio je uspjehe koje gotovo sigurno nitko neće ponoviti te se vječno zlatnim slovima zacementirao u almanahe hrvatskog nogometa.
No, teško se oteti dojmu kako se samo s malo više sportske drskosti moglo još više. Pogotovo na ovom turniru. Talijani ni po čemu nisu zaslužili respekt kojeg im je Hrvatska pokazala u prvom dijelu, ali i krajem utakmice kada su se u potpunosti povukli i na kraju primili izjednačujući gol.
S druge strane, Švicarci su prepoznali trenutak i srušili ranjenog lava. Sada pucaju od samopouzdanja i čekaju ostatak turnira s optimizmom. U četvrtfinalu će gotovo sigurno igrati s Englezima u još jednoj utakmici u kojoj neće biti favoriti.
No, Švicarci su u utakmicama protiv Italije i Njemačke pokazali da se nikoga ne boje te da za to nemaju razloga. Predvođeni Xhakom i ostatkom karavane, Švicarci misle ozbiljno pa zašto onda ne bi otišli do kraja?
