Gotovo svake sezone, barem jedan velikan ima sezonu ispod svog renomea. Nekad su to Schalke ili HSV, nekad Barcelona ili Real, a ove sezone je takav primjer najlakše pronaći u plavom dijelu Londona i u slučaju Chelseaja.
No, jedan španjolski velikan gotovo ispod radara vodi borbu za o(p)stanak. Riječ je o Valenciji koja sinoćnjim porazom od Seville još više izgleda kao momčad koja će se do zadnjeg kola boriti za ostanak.
Od kluba koji je osvajao titule, igrao finala Lige prvaka, Valencia je u treptaju oka došla do borbe za ostanak. Vlasnik kojeg navijači mrze, dugovi i podbacivanje na terenu. Priča o Valenciji ima sve što priča o velikanu koji proživljava najgore dane treba imati.
Tko visoko leti…
Između 1999. i 2004. Valencia je osvojila dva naslova prvaka i igrala dva finala Liga prvaka u kojima je poražena od Real Madrida i Bayerna. Također, u sezoni 2003/2004 su pobjedom nad Marseillom u Göteborgu osvojili Kup UEFA-e.
Nakon toga nije više bilo titula, ali Valencia je dobro kotirala. U eri gdje su Barcelona i Real Madrid dodatno narasli, a uz to je i Atlético Madrid postao treća sila španjolskog nogometa, osam sezona u kojima su završili među prva četiri nije loš rezultat.
U to vrijeme osvojena su i dva Kupa od kojih je posljednji došao u sezoni 2018/2019 te je Valencia uvijek ostala u razgovoru kao ekipa koja je odmah iza velikih dečkiju. Ipak, zadnjih sezona sve više i više ispadaju iz tog razgovora.
Prošlogodišnje deveto mjesto izgleda bolje nego li uistinu je. Naime, završili su bliže mjestima za ispadanje nego prvih sedam. U zadnjem kolu su na Mestalli slavili 2:0 protiv Celte u tek šestoj domaćoj pobjedi.
Prije utakmice, otprilike deset tisuća navijača se okupilo oko stadiona kako bi izrazili nezadovoljstvo predsjednikom Anilom Murthyjem i vlasnikom Peter Limom.
Peter Lim
Lim je po dolasku pobrao simpatije navijača tako što je u kombinaciji s prodajom igrača, iz svog džepa otplatio dug koji se kroz godine nakupio na skoro 300 milijuna eura, ali se odnos od tada pogoršavao. Singapurski vlasnik se od dolaska fokusirao samo na održavanje financijske situacije te nije pokazivao ambiciju vraćanja kluba na stare staze.
Od sezone 1987/1988 Valencia je samo četiri puta završila u donjoj polovici na kraju prvenstva. Tri od ta četiri su došla u posljednjih devet godina Limove vladavine. 13. mjesto od prije dvije sezone je Valencijin treći najgori rezultat u ligi.
Lim se odmah zamjerio navijačima dovodeći prijatelje na važne pozicije. Tako je Nuno Espírito Santo došao na trenersku poziciju kako bi se Lim dodvorio svom prijatelju Jorgeu Mendesu, a Lim je otplatu dugova i kupovinu kluba uvjetovao dovođenjem Santa za trenera.
Dok je zapošljavanje Santa bilo uvjetovano prijateljstvom, imalo je barem djelić nogometne logike. Kako onda objasniti dolazak Garyja Nevillea na trenersku poziciju s nula dana trenerskog iskustva.
Ta avantura je trajala 28 utakmica. Zapošljavanje trenera koji nema iskustva, ne zna španjolski, te mu je jedina poveznica s klubom to što je prijatelj s vlasnikom definitivno nije način na koji treba voditi nogometni klub.
Ostali treneri u pravilu nisu bolje prolazili. Marcelino je došao 2017. te se s njim Valencia dva puta domogla Lige prvaka i osvojen je Kup. No, Lim se posvađao s Marcelinom koji je nakon osvojenog Kupa dobio otkaz. Kao razlog je u intervjuu za AS je naveo vlasnika koji “nema pojma o tome šta priča”.
Prodaja Solera, Ferrana Torresa i Guedesa bez adekvatnih zamjena nije pomogla, a sada je i status prvoligaša pod ozbiljnim znakom pitanja.
Nakon 29 kola Valencia je u zoni ispadanja s 27 bodova iz 29 kola, a u posljednjih osam je osvojila sedam bodova. Bez pobjede su od 11.3., a posljednja dva poraza od Almeríe i Seville su dodatno pogoršale stvar.
Situacija je daleko od bezizlazne, ali ne izgleda dobro. Zapošljavanje Baraje i Carlosa Marchene se čini kao jeftini način kupovanja navijača. Obojica su bili tu kod osvajanja dvije titule, ali zapošljavanje ljudi koji su bili tu u najboljim danima neće promijeniti situaciju.
Ukratko, klub je pod Limom otišao nekoliko koraka nazad i budućnost je upitna. Valencia se dugo godina mučila financijski, ali se dobrom kombinacijom mladosti i iskustva na terenu držala s najvećima. Valencia je u zadnjih nekoliko godina to izgubila i lako bi se mogli naći u Segundi.
Kroz godine se znalo dogoditi da se ekipe koje rosterom ne pripadaju u borbu za ostanak tamo nađu, ali ovo nije takav slučaj. Valencijin se kadar ni po čemu ne razlikuje od konkurenata u borbi za ostanak.
Najveća nada da ostanu u ligi su golman Giorgi Mamardashvili, kapetan José Gayà i Edinson Cavani iz kojeg pokušavaju iscijediti zadnjih nekoliko kapi. U kombinaciji s još nekoliko mladića dobijemo ekipu koja se grčevito bori za ostanak.
Raskrižje
Valencia se sada kao klub nalazi na ogromnom raskrižju. Najbolji način za rješavanje Lima bi bilo ispadanje iz lige kojim bi budućnost i solventnost kluba još više došli pod znak pitanja. Prihodi bi se dodatno smanjili, te se nameće pitanje tko bi uopće kupio klub u takvom stanju.
Valencia je imenom i dalje veliki klub, ali za novog vlasnika to ime ne znači previše. Ukoliko potencijalni novi vlasnik nije veliki navijač Valencije teško će ga biti uvjeriti da uloži ogromne količine novca koje su potrebne da klub izađe iz ogromnog minusa.
Događalo se da veliki klubovi ispadaju, ali ispadanje Valencie bi moglo značiti puno više od jedne sezone u Segundi. Nije pretjerivanje reći da bi ispadanje moglo značiti potpuni kraj kluba. Bankrot se čini kao sasvim realan scenarij jer Lim je prestao s ulaganjem, a klub iznad vode drže prihodi igranja prve lige.
Valencia ima devet kola kojima će vjerojatno skrojiti budućnost kluba. Navijači više od ostanka u ligi žele odlazak Lima, a Lim koji nije bio na utakmici svog kluba preko četiri godine traži način na koji će prodati klub uz minimalne gubitke sa svoje strane. Na kraju, kao i u većini slučajeva s vlasnicima koji unište klub najviše ispaštaju oni kojima klub znači puno više nego vlasniku, navijači.
