Wolverhampton je prije četiri godine igrao utakmicu 4. runde FA kupa protiv amaterskog Chorleyja. Neugledna momčad iz Lancashirea dočekala je premierligaša na svom travnjaku i skupo prodala kožu izgubivši s 0-1. Strijelac jedinog gola bio je Vitor Ferreira, gle čuda, Portugalac.
Bio je to fantastičan pogodak s 30-ak metara, a strijelac je ostao u potpunosti miran, bez ikakvog slavlja. Ispostavit će se da mu je to jedini gol u Wolverhamptonovom dresu, a klub ga neće htjeti otkupiti za “preskupu klauzulu” od 17 milijuna funti. Bilo je teško izboriti se za mjesto u momčadi pokraj dobro uhodanog sunarodnjačkog tandema koji su sačinjavali Rúben Neves i João Moutinho.
Taj mladić danas je kudikamo poznatiji pod imenom Vitinha, a u međuvremenu je postao integralni dio portugalske reprezentacije i PSG-a. Iza njega je dvomeč Lige prvaka protiv Liverpoola, a njegov osobni sažetak iz tih susreta može se pokazivati mladim veznjacima diljem svijeta pod imenom “Masterclass“.
Zbrojimo li njegove brojke iz obje utakmice s Liverpoolom, dolazimo do sljedećih rezultata: 212 dodavanja (94.5 % preciznosti), od čega pet ključnih, 15 dugih lopti (71 % preciznosti), četiri uspjela driblinga (57 %), 12 osvojenih duela (71 %), sedam čišćenja i četiri presijecanja. Šira publika je tako dobila dobar dojam onoga što Vitinha radi na redovitoj bazi u slabo praćenoj Ligue 1.
Vitinha je poseban među veznjacima
Svaki dobar veznjak uglavnom pravi razliku na sebi svojstven način. To može biti kontroliranje tempa i uključenost u igru dodavanjima, iznošenje lopte, proigravanje, driblinzi… Rijetki su igrači koji se ističu u baš svakoj od navedenih kategorija i to je ono što Vitinhu čini posebnim. On ne samo da se ističe, on apsolutno dominira.
Ako pogledamo njegove brojke iz protekle godine dana i usporedimo ih sa svih veznjacima iz liga Petice, dolazimo do sljedećih zaključaka: Vitinha se nalazi među najboljih 1 % po broju dodavanja i postotku točnih dodavanja, najboljih 2 % prema uspjelim driblinzima, najboljih 5 % prema progresivnim dodavanjima i najboljih 15 % prema progresivnim iznošenjima. Ne može se dovoljno naglasiti o kakvom se raritetu ovdje radi.
Dok će neki istaknuti činjenicu da Vitinha igra u francuskoj ligi kao olakotnu okolnost, treba reći da on dominira baš u onim najjačim europskim utakmicama, a to smo vidjeli i protiv Liverpoola. Luis Enrique mu je dao ključeve veze, a rezultati su se i više nego isplatili. Kada na to nadodamo šest golova i dvije asistencije, jasno je da je ovaj PSG bez Vitinhe nezamisliv.
Luis Enrique zaslužuje priznanje
Vitinha nije oduvijek bio ovakav igrač. Zbog nešto slabije građe u početku se mučio s duelima. Klasične “dječje boljke” poput previše dodira s loptom i zaigranosti također su ga pratile. Dati mu povjerenje kakvo mu je Enrique dao nije jednostavan potez. Lako je iz sadašnje perspektive okriviti Wolvese za ispuštanje ovakvog nogometaša, ali on tada nije bio ni blizu dobar kao danas. U Portu su se vidjele obećavajuće naznake, ali on je prije svega bio neizbrušeni dijamant. Enrique ga je uzeo pod svoje okrilje i potom u Parizu napravio pravu renesansu i zaokret od momčadi krcate zvijezdama do pravog kolektiva u kojem se igrači profilno nadopunjavaju.
Taj vezni red u kojem su Vitinha, João Neves i Fabián Ruiz zaista funkcionira besprijekorno. Kada se na to nadoda Warren Zaïre-Emery, recept je dobitan. Ove sezone niti jedan vezni red nije nadigrao PSG-ov trojac, a bit će potrebno nešto zaista posebno da se to dogodi. Njihova tehnička superiornost im dopušta dominaciju s loptom, a fizička moć i energija dovoljni su za visoki pritisak i naganjanje suparnika. Koliko u toj konstelaciji znači Vitinha, najbolje je rezimirao njegov trener:
On je jedinstven. Vitalan nam je kao šestica u posjedu, odlično vodi loptu, ne gubi je i donosi puno momčadi. Snažan je fizički i psihički te igra tešku i kompliciranu ulogu u veznom redu PSG-a. On utjelovljuje savršenog veznog igrača.
Luis Enrique
Vitinhu možemo po stilu igre usporediti s Lukom Modrićem. Obojica su fantastična u otvaranju igre i otporni na pritisak, a umijeće s loptom im dopušta postavljanje tempa igre. Baš kao ni Modrić, Vitinha nije klasična robusna “šestica” i čovjek koji sam može pokrivati ogroman prostor, ali njegov veliki napredak u tom fizičkom i obrambenom aspektu dopustio mu je angažiraniju obrambenu rolu. I dok se može raspravljati o sitnim razlikama u njihovom igračkom profilu, samim gledanjem utakmice možemo primijetiti slične tendencije u igri i iznad svega — inteligenciju.
Nema smisla pritiskati Vitinhu
Kada se priča o modernom nogometu, mora se istaknuti važnost otpornosti na pritisak. Treneri insistiraju na igračima koji su sigurni s loptom i koji su dobri u zadržavanju posjeda. Ako igrači, osim toga, imaju i izravan napadački doprinos, mjesto u elitnom klubu je zagarantirano. Sve je to postalo vidljivo Rodrijevim osvajanjem Zlatne lopte i ogromnim rezultatskim padom Manchester Cityja nakon njegove ozljede. Javnost je konačno počela cijeniti takve igrače, a otkad Rodri ne igra zbog ozljede, može se reći da zaista nema kompletnijeg veznjaka na svijetu od Vitinhe.
Enrique mu dopušta veliku slobodu u posjedu, a Portugalac jako dobro prepoznaje situacije kada se treba spustiti u zadnju liniju, a kada ostati u vezi i primiti loptu leđima okrenut od gola. Upravo mu sve one spomenute karakteristike dopuštaju takvu fleksibilnost. Ako se spusti na stopersku poziciju, suparnik zna da ima fantastičnu dugu loptu kojom može pronaći igrača ili promijeniti stranu. Ako prima loptu leđima okrenut od suparnika, dovoljno je vješt na sitnom prostoru da se riješi pritiska i izmigolji driblingom.
Sve je to ključno za izgradnju igre i prenošenje lopte u sljedeću fazu, ali Vitinha je opasan i u zadnjoj trećini. Ima jako dobar udarac izvana i nerijetko se nađe u situaciji opasnoj po suparnički gol. Jednostavno rečeno, nema faze igre u kojoj Vitinha nije makar dobar, a u puno njih je elitan. Upravo je on lice Enriqueove preobrazbe PSG-a. Došao je u klub na mala vrata i sa slabim renomeom, a s dovoljno vremena i pravim sustavom izrastao je u ponajboljeg svjetskog veznjaka. Vrijeme je da ga se kao takvog počne shvaćati i u široj javnosti.
Thierry Henry je sve sumirao kazavši da Vitinha igra “neki drugi sport” u odnosu na sve ostale igrače. Jer kada Portugalac ima loptu u nogama, zaista se čini da vrijeme samo za njega sporije otkucava.
