Prije nešto više od godinu dana, točnije 6. rujna 2022., Dinamo je slavio protiv Chelseaja na Maksimiru u prvom kolu Lige prvaka rezultatom 1:0. Trzaj glavom Brune Petkovića, utrčavanje u prostor Mislava Oršića i pobjeda nad toliko renomiranim klubom zorno prikazuje koliko je ekipa bila moćna čak i u europskim okvirima na najvišoj razini. Thomas Tuchel, tada trener londonskog kluba, nakon tog poraza postao je bivši, a Modri su nastavili pratiti ritam pobjeđivanja ekipa poput Atalante, Tottenhama, Seville i Chelseaja.
Sada, godinu dana kasnije, Dinamo je doživio velike promjene.
Klub su u ovom prijelaznom roku napustili Josip Šutalo, Dominik Livaković i Luka Ivanušec, u periodu ranije otišli su Oršić i Arijan Ademi (koji se u međuvremenu vratio), a Dinamo će ove sezone igrati Konferencijsku ligu. Krajem prošle sezone na klupu je stigao Igor Bišćan koji je uz veliku podršku navijačkog puka trebao biti taj koji označuje kraj jedne i početak nove ere Dinama. Bajka nije potrajala dugo, njegov odlazak dogodio se puno ranije od očekivanog, a nakon ispadanja od AEK-a u kvalifikacijama za Ligu prvaka novim trenerom imenovan je Sergej Jakirović.
Njegov dolazak podigao je veliku medijsku prašinu, a Jakirović je istaknuo kako je klupa Dinama prilika koju nije smio propustiti. U Rijeci je imao zaista idiličnu situaciju, složio je ekipu po svom guštu, ali svejedno je tri dana prije utakmice sezone protiv francuskog Lillea odlučio prihvatiti ponudu iz Maksimirske 128. Upravo je taj dvomeč u doigravanju za Konferencijsku ligu potvrda njegovog rada i toga koliko je dobar posao zapravo napravio na Kvarneru.
Prošlosezonsku zimsku stanku Rijeka je dočekala na osmom mjestu, a u 17 prvenstvenih utakmica skupila je samo 15 bodova. Tada je na klupu sjeo Jakirović i do kraja sezone odveo ekipu do četvrtog mjesta s 49 osvojenih bodova pritom izborivši kvalifikacije za Europu. Pred njim je sada najveći izazov u trenerskoj karijeri, situacija ponovno nije idealna, ali Jakir je pokazao kako je itekako sposoban snaći se u takvim okolnostima.
Hrpa igrača se u posljednje vrijeme spominjala i povezivala s dolaskom u Dinamo, a činjenica je da većina njih danas nisu dio Modre svlačionice. Ipak, u Bišćanovom mandatu u klub su stigli Takuro Kaneko, Maxime Bernauer, Bogdan Mykhaylichenko te Lokomotivin dvojac Luka Stojković i Lukas Kačavenda. Potonja dvojica instantno su spletom nes(p)retnih okolnosti završila na operacijskom stolu dok trojica stranaca još uvijek nisu pokazali ono zbog čega su dovedeni, a nije ni da su imali puno prilika za to. Negdje u međuvremenu se dogovarao i dolazak Gabriela Vidovića iz münchenskog Bayerna, a mladi hrvatski reprezentativac čini se kao možda i najsvjetlija točka u kategoriji dolazaka.
U posljednjih nekoliko dana prijelaznog roka pokušalo se spasit što se spasit da, u samom finišu u klub su stigli povratnik Ademi, Tibor Halilović i Joaquín Sosa, a s posudbe je vraćen Sandro Kulenović. Obavila se i kupovina Frana Brodića koji je minimalno do zime ostavljen na posudbi u Varaždinu, a uvjeti oko Petkovićevog novog ugovora navodno su dogovoreni te je njegov potpis sada samo puka formalnost.
Ovosezonsko ispadanje od AEK-a i praške Sparte te plasman u Konferencijsku ligu na prvu se čini kao ogroman neuspjeh, ali isti se možda ipak ne bi trebao gledati kao toliko velika tragedija. Da, kratkoročno je na financijskom planu izgubljeno puno, novac koji donosi plasman u Ligu prvaka nemjerljiv je s onim koji donose ostala europska natjecanja. Da, razlika u financijskom smislu između Europske i Konferencijske lige postoji, ali ona iz konteksta Dinamovog godišnjeg proračuna koji iznosi 60-ak milijuna eura zapravo i nije toliko velika. Ovo ljeto zarađen je skoro cijeli godišnji proračun od prodaje Ivanušeca, Šutala i Livakovića te kroz ostvarene bonuse u transferima Joška Gvardiola i Matea Kovačića u Manchester City.
Nekoliko milijuna gore ili dolje trenutno ne znači mnogo, a od iduće sezone slijedi reforma Lige prvaka što iz Dinamove perspektive znači da, ako osvoje naslov prvaka, imaju šansu za direktan plasman u Ligu prvaka i samim time prihod od 40-ak milijuna eura. Naime, među prvacima koji se nađu u kvalifikacijama onaj s najvećim koeficijentom osigurat će direktan plasman u najelitnije klupsko natjecanje. U tom odnosu snaga ukrajinski Šahtar trenutno je vodeći po koeficijentu, ali Dinamo kroz ovu sezonu Konferencijske lige ima priliku za osvojiti mnogo bodova i sustići ih po tom pitanju.
Gledajući skupinu s Astanom, Ballkanijem i Viktorijom Plzeň koja se doima poprilično prolazna, Modri se mogu dovesti u situaciju da ih dvije ili tri pobjede protiv ozbiljnijih suparnika u nokaut fazi dijele od izravnog plasmana u Ligu prvaka iduće sezone i već spomenutog iznosa. Naravno sve to vrijedi pod jednim uvjetom, da osvoje naslov prvaka u domaćem prvenstvu.
“Prioritet će nam biti HNL, no želimo biti kompetitivni i u Konferencijskoj ligi”, rekao je Jakirović prije nekoliko dana u intervjuu za Sportske novosti.
Za razliku od prošlih sezona kada bi europska natjecanja ipak bila u prvom planu, raspored prioriteta će sada ipak biti nešto drugačiji. Kao što su iz kluba više puta naglasili, potpuni fokus će biti na HNL-u i osvajanju titule u vjerojatno najtežim uvjetima u posljednje vrijeme. Baš iz konteksta nešto laganije skupine u Konferencijskoj ligi, Jakir će si moći priuštiti da s najjačim mogućim snagama igra prvenstvenu utakmicu za vikend te da u europskim susretima kroz tjedan donekle izrotira sastav i da priliku igračima iz drugog plana, pogotovo u prvom dijelu sezone.
Problemi
Evidentan problem koji se tijekom ove sezone javljao kod Dinama je kada suparničke ekipe zatvore Josipa Mišića, ključnog igrača u prvoj fazi distribucije i izgradnje napada.
Odlaskom Josipa Šutala u trenutnom kadru ne postoji igrač u zadnjoj liniji koji je sposoban preuzeti teret iznošenja lopte iz svoje polovice na sebe. Boško Šutalo i Dino Perić u pojedinim razdobljima svojih karijera pokazali su kako mogu biti stoperi na zavidnoj razini, ali ozljede su te koje su ih često sputavale na tom putu. Mauro Perković još od dolaska nije niti dobio pravu priliku pokazati koliko zapravo može i zna, dok daleko od takve situacije nije ni Francuz Bernauer. O novopridošlom braniču iz Bologne Sosi ne znamo puno, ali podatak da je u prošloj sezoni startao u svega sedam utakmica talijanske Serie A i imao 35% osvojenih duela na tlu definitivno ne ulijevaju pretjerano povjerenje.
Kao alternativnoj metodi za izlaženje iz svoje polovice najčešće se pristupalo dugoj lopti i traženju Petkovića koji ove sezone u kontinuitetu igra izvanredno. Međutim, kada se kompletna suparnička ekipa fokusira na zatvaranje njega i Mišića otvara se prostor za druge igrače koji to do sada nisu najbolje iskorištavali. Jakir će morati pronaći junake iz drugog plana koji će biti spremni reagirati i preuzeti odgovornost na sebe u trenucima kada protivnik zatvori Dinamova najjača oružja.
Tijekom reprezentativne pauze napokon je imao vremena za udahnuti i odraditi pošten trening s ekipom. Doduše, velik broj igrača mu je nedostajao zbog odlaska na reprezentativna okupljanja, ali i dalje su tu bili prisutna nova pojačanja u vidu Halilovića i Sose te neki igrači koji do sada nisu dobili adekvatnu priliku, a sada bi potencijalno mogli dobiti veću minutažu kao Bernauer, Kaneko i Josip Drmić.
Kaos u Dinamu ne treba previše čuditi kada znamo da klub vode ljudi koji ne mogu postići apsolutno nikakav konsenzus između sebe, a preslika svega što se događa u vrhu je upravo poslovanje tijekom ovog prijelaznog roka. Odlučilo se zadržati ključne igrače do kraja kvalifikacija za Europu, a onda ih se sve samo pustilo odjednom. Kada u svega par dana klub napuste igrači poput Livakovića, Ivanušeca i Šutala nije ih moguće zamijeniti tako da se zagrabi na tržište i eto tek tako dovedu njihove zamjene, bez obzira na financijsku moć kluba.
Dinamo je platio ceh lošeg poslovanja kako u ovom, tako i u prethodnim prijelaznim rokovima kada nije reagirao na vrijeme i doveo igrače koji će kroz proces prilagodbe biti barem donekle spremni zamijeniti nositelje igre kada za to dođe vrijeme. Dolazak Ademija u “pet do 12” slikovito prikazuje koliki je kaos vladao kroz protekli period, a bez obzira na njegov povratak i to što su Ristovski, Mišić i Petković još uvijek dio ove momčadi ovo više nije ekipa koja je u stanju pobjeđivati klubove na najvišem europskom nivou.
Ovo je neki novi Dinamo s Jakirom koji je već u Rijeci pokazao kako je sposoban izvesti ekipu na pravi put.
