Sastav Sjedinjenih Američkih Država na ovogodišnjim Olimpijskim igrama se pokazao punim pogotkom. Dvanaestorica izabranih bila su prava mješavina legendi ovog sporta i njima komplementarnih igrača koji su poslali još jednu poruku svijetu o kakvom se talentu radi kad NBA liga pošalje svoje najtalentiranije pojedince.
Iduće OI će se igrati u Los Angelesu gdje će najbolja momčad svijeta imati priliku osvojiti zlato kao domaćin, no u potpuno drugoj konstelaciji, a razlog za to je činjenica da je ovo najstariji sastav Amerikanaca otkad je FIBA dozvolila NBA igračima da sudjeluju na Igrama. Vrijedi reći kako promjene dolaze i na klupi jer vijesti iz SAD-a govore kako će Erik Spoelstra preuzeti novu generaciju američkih košarkaša.
Po svemu sudeći, 2028. ćemo gledati drugačije Amerikance čiji ćemo budući roster pokušati predočiti u ovom tekstu.
Koga ne očekujemo vidjeti za četiri godine?
Glavni protagonisti samoprozvanih Avengersa iz Parizu su bili Stephen Curry, Lebron James i Kevin Durant. Za četiri godine mnogi vide LeBrona u prijeko zasluženoj mirovini, dok se slično piše i Curryju (40 godina u 2028.). Durant je jedini od trojice koji bi Birdovskom ulogom iz 1992. možda mogao loviti novu, petu zlatnu medalju u svojoj posljednjoj sezoni, no i to je teško zamisliti.
Oko Joela Embiida postoji previše sumnji – na turniru je oscilirao, a za vrijeme natjecanja je spominjao zainteresiranost igranja za Kamerun u LA-ju. Kelti Jrue Holiday i Derrick White su lavovski odigrali svoje zadaće, no za četiri godine se čini da će SAD imati bolje kandidate za prljave poslove.
Dvanaestorica u “Građu anđela”:
Povratnici
Anthony Edwards (bek, 26):
Jedan od najsigurnijih izbora za iduće Igre je onaj talentiranog “Vuka”. Antman je već prošle godine eksplodirao na svjetskoj sceni kad se za SAD na Svjetskom prvenstvu nametnuo kao daleko najboljim igračem, dok se u Parizu hrabro adaptirao unutar momčadi prepune budućih Hall of Famera. Edwards je krema američke košarke, ono najbolje što će oni imati za ponuditi u nadolazećim godinama te je za očekivati da će on biti jedan od lidera do novog zlata.
Anthony Davis (centar/visoko krilo, 35):
Američki mediji su već po završetku pariškog turnira počeli izvještavati kako je Davis voljan odigrati još jedne OI za svoju naciju. Ako ga zdravlje posluži, tada 35-godišnji AD će idalje biti pouzdana karika svoje momčadi. Glavni razlog za to je njegova svima poznata post igra i elitna zaštita reketa koja shodno FIBA-inim pravilima može još više doći do izražaja u internacionalnom sistemu.
Jayson Tatum (krilo, 30):
Novopečeni NBA prvak se želi što prije okrenuti sezoni nakon neočekivano skromne uloge unutar Kerrovog tima. Tatum je većinu ključnih trenutaka odsjeo zbog Jamesa, Duranta, a i njegovih suigrača Holidaya i Whitea koji su se bolje snalazili u tzv. ulozi Robina. Ono što je sigurno je to da mu se u Los Angelesu pišu svjetliji dani – ako će Amerikanci htjeti biti na samom vrhuncu za četiri godine, trebat će im Tatum u važnoj ulozi startera.
Devin Booker (bek, 31):
“Ja sam voljan to učiniti”: odgovorio je Booker na X-u Kyleu Kuzmi koji je prošle godine u objavi napisao kako svaka NBA zvijezda može za SAD dominirati s loptom u rukama, no da je najveća vrijednost u pojedincima koji su se spremni žrtvovati i stati u kut kad treba. Igrač Sunsa je ispoštovao svoje riječi i pokazao se okosnicom ovogodišnje momčadi, a na trenutke je u dvojcu s Curryjem ulogom podsjećao na Klaya Thompsona iz najboljih dana. Vrijedi izdvojiti i Bookerove vanzemaljske brojke šuta iz igre s turnira – 57 posto iz igre i za tri poena. Booka u LA-ju vjerojatno po prvi put čeka nova uloga, a to je ona veterana i mentora mlađim igračima.
Bam Adebayo (centar, 30):
Dvostruki olimpijac iz Miamija se pokazao pouzdanom opcijom s klupe, a u budućnosti ga čekaju veći zadatci. Bam je jedan od igrača koji prosperira od bliže trice u FIBA-i što ga čini sposobnim da igra kao četvorka uz tradicionalnijeg centra. Ako Davis ne bude spreman za idući turnir, lako je zamisliti Adebaya na poziciji startne petice za Amerikance.
Tyrese Haliburton (bek, 28):
Što je tim bez klasičnog playmakera? Mnogi europski treneri će se složiti s tom izjavom, a iako neke NBA momčadi eksperimentiraju odmicanjem od potrebe za posjedovanjem istog u internacionalnoj košarci svakome trebaju takvi igrači. Manji teren, divovi u reketu i sporiji tempo zahtijevaju intelektualce koji su sposobni razbiti protivničke napade. Na sreću SAD-a, Haliburton je ponajbolji asistent NBA-ja s već dva reprezentativna turnira u nogama što ga čini jednim od glavnih kandidata za glavnu američku “jedinicu” 2028.
Koga ako ne njih?
Paolo Banchero (krilo, 26)
Nakon što se u zadnji tren predomislio i odlučio zaigrati za SAD na Svjetskom prvenstvu 2023., Banchero se pokazao ugodnim iznenađenjem na Filipinima. U prosjeku je bilježio 12,3 poena, a njegova igra je već ove godine pokazala značajan iskorak. Bivši prvi izbor drafta je igrač ogromnog potencijala čija se budućnost čini zastrašujuće dobra te Amerikancima upravo trebaju snažna, fizikalna krila odlaskom Jamesa i Duranta.
Chet Holmgren (centar, 25)
Adebayo i Davis se čine kao sigurni izbori za ostajanje na centarskim pozicijama i za iduće Igre. Koga bolje dodati ovom dvojcu nego bivšeg kapetana U19 reprezentacije SAD-a? 216 cm visoki Holmgren bi donio reprezentaciji potpuno novu dimenziju – on je versatilan igrač sposoban igrati na pozicijama četvorke i petice, već sad šutira tricu 37 posto, dok mu u obrani 229 centimetara dug raspon ruku omogućuje da bude elitni zaštitar obruča. Trenutno NBA liga nema za ponuditi bolju treću peticu za nacionalni sastav od bivšeg člana Gonzage.
Donovan Mitchell (bek, 31)
Dokaz da Mitchell već razmišlja o Los Angelesu je da je podsmijehom odgovorio na X objavu jednog profila koji ga nije naveo među potencijalnim kandidatima za novu iteraciju SAD-ovog rostera. Unatoč tomu da je izbor na bekovskim pozicijama jako obilan, Spida je čovjek koji zaslužuje novu šansu u dresu svoje države. U ovoj podmlađenoj momčadi nedostaje iskusnih igrača te bi tada 31-godišnji Mitchell bio pravi čovjek za posao u svojoj standardnoj ulozi košgetera.
”Obrana osvaja prvenstva”
Jalen Williams (krilo, 27)
Sa svoja zadnja tri izbora trenutno 23-godišnji Williams činio se očitijom selekcijom od očekivanog. Mladić koji je nekoć nastupao za Santa Claru je u svojoj sophomore sezoni napravio značajan iskorak u svim elementima igre – sposoban je čuvati najboljeg igrače na obrambenoj strani terena, dok je u napadu jedan od, a možda i najefikasnije krilo lige. Thunder je jedan od favorita za osvajanje naslova u nadolazećoj sezoni te bi J-Dub trebao biti jedan od djelića slagalice čiji će nastupi napraviti još jedan skok. S obzirom na njegovu trenutne sposobnosti i košarkašku inteligenciju koju već pokazuje, ne bi se iznenadio ni da Williamsa vidimo u startnoj petorci u Gradu anđela.
Jalen Suggs (bek, 27)
Ako sagledamo talent možemo nabrojati barem pet bekova koji bi bili privlačniji za reprezentaciju, no što ako isključivo sagledamo uklapanje? U tom slučaju, Suggs je jedna od najboljih opcija. Holiday će navršiti 38 u 2028., dok kandidati poput Derricka Whitea i Alexa Carusa ulaze u već ozbiljnu 34. godinu. Prisutnost Haliburtona, Bookera i Mitchella traži vrsnog defenzivca koji će ublažiti njihove manjkavosti te se Suggs u ovom trenutku čini kao idealan plug & play igrač za SAD.
Herbert Jones (krilo, 29)
Zabavimo se sa zadnjim izborom ovog mock drafta. Derrick White 2024., Jerami Grant 2020., Harrison Barnes 2016…Sve su to igrači koji su se primarno našli na američkom popisu zbog svoje sposobnosti prilagodbe. Ako dođe do situacije gdje je veći broj zvijezda ozlijeđeno, uvijek je važno imati pojedince koji su spremni uskočiti u njihove cipele, a da ne ostave negativan trag na ostale suigrače. Jones, koji je ove sezone bio član prve obrambene petorke NBA-a, već nekoliko godina prednjači ligom po defenzivnim naprednim metrikama, a ove godine se razvio i u elitnog catch and shoot igrača (46,7 posto za tricu iz kuteva). Herb nije poznat europskim širim masama – teško je reći da će Pelikan ikad biti blizu nastupa na All-Star utakmici. On nije profil igrača koji može, a ni želi biti zvijezda, no ono što je sigurno je da je on tip košarkaša s kojim se osvajaju naslovi i medalje.
Konačni roster:
Bekovi: Edwards, Booker, Haliburton, Mitchell, Suggs
Krila: Tatum, Banchero, Williams, Jones
Centri: Davis, Adebayo, Holmgren
Tko je skliznuo s popisa?
Obilježje svake reprezentacije neovisno koji ona sport igra je fama koja se digne nakon objave konačne liste pozvanih igrača. Javnost se uvijek ima potrebu zabaviti temom sportaša koji su nezasluženo izostavljeni sa spiska, dok ih je malo svjesno koliko je to zapravo težak izbor. Upravo Sjedinjene Američke Države u košarci imaju jedan od najvećih bazena iz kojeg mogu birati što ujedno čini ovu selekciju neizmjerno teškom i subjektivnom. Po mom mišljenju četiri igrača najvrjednija spomena koja nisu “upala” među 12 su bekovi Jalen Brunson i Tyrese Maxey i krila Jaylen Brown i Cooper Flagg.
Primaran razlog za izostanak prve dvojice, koji vrlo lako mogu zaigrati u LA-ju, je taj što su Amerikanci već duboki na bekovskim pozicijama, a nedostaje im klasični point of attack branič koji je spreman uzeti najteže trenerske zadatke. Bekovi koji bi teoretski mogli zadovoljiti navedeno (ne bolje od Suggsa) su De’Aaron Fox i Ja Morant koji obojica dolaze sa svojim parom problema. Fox je imao probleme sa stožerom Gregga Popovicha 2019. koji je preko njega izabrao Derricka Whitea. Odluka trenera je natjerala Foxa da se povuče s trening kampa i počne pripreme za svoje Kingse te zbog toga nije lako vidjeti Foxa natrag u američkom dresu. Oko Moranta je stvar jednostavna – on je bek izuzetnog talenta, no postavlja se pitanje želi li direktor Grant Hill da državu predstavlja čovjek toliko upitnog morala.
Kada sagledamo krilne i visoke pozicije, Jaylen Brown bi bio jedan od potencijalnih startera na idućim OI da nema osobne zamjerke prema američkom stožeru koji ga nije pozvao u Pariz. Brown je na svom X profilu izjavio kako će uskoro ispričati svoju stranu priče što sugerira da su stvari između njega i SAD-a gotove. Scottie Barnes je jako blizu ulaska među 12, no u mom osobnom mocku sam se više okrenuo prema uklapanju igrača nego surovom talentu. Zadnji kojeg ću spomenuti je mlada američka nada imena Cooper Flagg. Flagg, koji trenutno kotira kao garantirani prvi izbor na idućem draftu, još nije zaigrao utakmicu na koledžu, a kamoli u ligi te bi stavljanje njega u momčad bila prevelika kocka. Naravno, postoji mogućnost da je dignuta prašina oko mladog Amerikanca potpuno opravdana. Prema izvorima, Flagg je već pod radarom američke reprezentacije za LA, no da bi se tamo doista i našao, njegovi nastupi na višem rangu moraju nastaviti tamo gdje su i dosad bili što ga za moj ukus zasad čini prenezrelim izborom.
Ostali izostali igrači: Zion Williamson, Evan Mobley, Cade Cunningham, Brandon Miller, Trae Young, Jalen Duren, Keegan Murray, Jalen McDaniels, Cason Wallace…
Ono što se može garantirati je to da će SAD i za četiri godine biti favorit za osvajanje olimpijskog zlata, no treba priznati da ih trenutnim tempom ostatak svijeta sustiže. Ove su godine ponajbolji igrači svijeta zamalo izgubili od motivirane i taktički postavljene Srbije, dok na idućem turniru uz napredak susjeda očekujemo rast kvalitete reprezentacija poput Francuske i Kanade koje će zasigurno gristi protiv Amerikanaca.
